petak, 26.10.2012.
kromatska aberacija sadašnjosti
|
puno je toga ostalo u zraku. sve što može postojati između dva života treperi kao rastegnute kapi kiše između mog neba i dna. znam koliko je stvarna opasnost od boli u traženju dijelova zbilje među krhotinama na kojima je presječeno tvoje povjerenje dok ovlaš milujem tanke, lelujave niti nedovršenih dodira. još i danas strepim od svih nježnih, toplih misli u kojima si postojala i proklinjem neizrečene riječi zbog kojih sam ostao bez nade da u svemiru postoji ljubav koja se rađa samo za nas. svitanje sasvim izvjesno donosi jutro kao i suton noć. i vrijeme sasvim izvjesno donosi početak svega i neodgodiv kraj. ti si činila svijet prihvatljivim mjestom za igru bojama i bez tebe sasvim izvjesno je da tama postaje podloga na kojoj po sjećanju slažem kompoziciju mutnih obrisa svog jedino preostalog crno-bijelog sna. |
