utorak, 23.10.2012.
sam u svom svemiru
|
pogasim svjetla uz koja svako večer živim time prešutno dopustim da opet dođeš u tisućama iskričavih sjećanja pa ti krenem u susret mislima praznim kojima ti si i onda otišla. bojim se kako nećeš prepoznati srce koje je rane sahranilo pod ožiljcima jer sam otisnuo svoje jedino lice na dlanove izgubljen između maštanja. i kidam dijelove noći umjesto haljina željan dodira lažem si a znam da nećeš doći ni noćas na moju stranu svemira. |
