pogasim svjetla uz koja svako večer živim
time prešutno dopustim da opet dođeš
u tisućama iskričavih sjećanja
pa ti krenem u susret mislima praznim
kojima ti si i onda otišla.
bojim se kako nećeš prepoznati srce
koje je rane sahranilo pod ožiljcima
jer sam otisnuo svoje jedino lice
na dlanove izgubljen između maštanja.
i kidam dijelove noći
umjesto haljina željan dodira
lažem si a znam da nećeš doći
ni noćas na moju stranu svemira.
Post je objavljen 23.10.2012. u 23:37 sati.