ponedjeljak, 22.10.2012.
nacrtaš mi noć
|
nacrtaš mi noć ispred moga sunca kao kad razmažeš na staklu boje ali one teške plavetnilo mi prekrije tama, cijelo jedno nebo pa dodaš još kapi kiše kao suze jer znaš da ću tu izaći gologlav iz svoje zbilje u ulice grada samoće kuda mi je prolaziti. kada mi stvoriš takvu večer igrom sjena među tračcima svjetla ne putuj kroz tu noć… ja se tuda provlačim u gluha doba i vučem beskrajan teret svojih misli i dahćem iz duše i potim do bola… dok me proždiru rane moga tijela a ipak me još vode bljeskovi tog tijela uma kao skitnica nosim sa sobom sve što imam u srcu zrnca sjećanja s obala rijeke mog jednog propuštenog života… |
