srijeda, 17.10.2012.
pad u sjećanja
|
stanem na rub dana pred nebo pa dok pogledom tražim među zvijezdama sitnu iskru tvoga imena strovalim se unatrag raširenih ruku u bespuća misli i zadržim dah. umjesto udarca potiljkom o čežnje proteklog vremena utonem meko u perje sjećanja kad tamo me dočekaš ti. iako obogaljen bez srca koje zna voljeti poželim te imati u sebi zauvijek svaki taj tren od kojega zadrhtim svu toplinu kojom živim kada pomislim kako negdje postojiš. u noći sjene se množe i u boli rađaju se strahovi potne su od njih vjeđe pa dišem teško kao u groznici. još bi da se borim mada znam kako prolaze pobijeđeni ratnici u tihim kolonama kraj prozora što svijetle nadama ulicom živih sjećanja na svoja stratišta. |
