jednom sam izgubio sebe. istrgnut iz svog skrovišta s previše čežnje poželio sam da me imaš potom zametnut ostao između fotografija najdražih sjećanja. oporučno naslijeđen s nekim prošlim vremenom postadoh prežaljenim bremenom pa odbačen a da nikada nisam vraćen iza stakla gdje pripadam kao figurica anđela na tanjurić poklopljena šalica ili licitarsko srce s ogledalcem koje je sačuvalo svaki tvoj pogled. praznina je uspješno popunjena novim stvarima tišina je premoštena nekim drugim riječima a ja osjećam da mi nema povratka na mjesto odakle si me uzela. |