jednom sam izgubio sebe.
istrgnut iz svog skrovišta
s previše čežnje poželio sam da me imaš
potom zametnut ostao
između fotografija najdražih sjećanja.
oporučno naslijeđen s nekim prošlim vremenom
postadoh prežaljenim bremenom pa odbačen
a da nikada nisam vraćen
iza stakla gdje pripadam
kao figurica anđela
na tanjurić poklopljena šalica
ili licitarsko srce s ogledalcem
koje je sačuvalo svaki tvoj pogled.
praznina je uspješno popunjena novim stvarima
tišina je premoštena nekim drugim riječima
a ja osjećam da mi nema povratka
na mjesto odakle si me uzela.
Post je objavljen 16.10.2012. u 23:03 sati.