ponedjeljak, 15.10.2012.
ljeto na izdisaju
|
kad pođeš s mog pustog otoka u posljednji tren, na zadnji brod kojim bježiš od sjećanja ponesi ljeto na svojoj koži trebati će ti u danima negativne insolacije ta poneka topla misao. ponesi slike ljubavi ne između nas dvoje već između mora i obale istetovirane vrškom jezika na mjestu kojim se najviše voli na mjestu koje najjače boli kada prijeđeš prstom preko ožiljka sjedinjenja prema irisu mašte. u brazdi iza broda kojim ljeto odlazi s tobom ostaje tisuće lebdećih kapi u sjaju mirisi crnike istrgnutih ti iz kose i blagi dodiri kojima sam te volio neprimjetno i nježno kao što morska trava leluja oko gležnja u tom moru koje je ispralo svaki dodir usana i stavilo oblog od soli da jače peče svaka rana sjećanja na još jedno umiruće ljeto. |
