ako podignem trepavice teške od prašine samljetog vremena vidjet ćeš mi bespuće u očima i prepoznat moja ishlapjela mora po nasukanim čežnjama. a to ne želim... radije ću opet okrenuti obraz da ostaviš još jednom svoj trag crven od sunca što mi umire tko zna koji put… i vjetrovi će ponovo donositi pijesak i nanašati ga stoljećima na piramide sred moje pustinje u kojima počiva vladar svih svjetova ljubavi… |