ako podignem trepavice
teške od prašine samljetog vremena
vidjet ćeš mi bespuće u očima
i prepoznat moja ishlapjela mora
po nasukanim čežnjama.
a to ne želim...
radije ću opet okrenuti obraz
da ostaviš još jednom svoj trag
crven od sunca što mi umire
tko zna koji put…
i vjetrovi će ponovo donositi pijesak
i nanašati ga stoljećima
na piramide sred moje pustinje
u kojima počiva
vladar svih svjetova ljubavi…
Post je objavljen 11.10.2012. u 11:42 sati.