Vjetrovito

Sjedim sam u svojoj sobi nakon umorne i radne nedjelje i razmišljam o svom poslu koji još trebam obaviti. Čak si i raspoređujem da ostavim nešto i za sutra, pod satom hrvatskog, jer jednostavno nemam živaca više. Stvarno mi treba odmor, i iščekujem onaj kratki za koja tri dana na pomisao kojega uvijek zalutam među tjednima. Ali sada znam kako počinje sljedećeg tjedna, taj produljeni vikend koji su nam tako velikodušno dali ljudi iz Ministarstva. No, eto.

Znam kako sam prije dva posta izjavio kako se moram prepustiti onomu što trebam raditi za školu i ostalim obavezama koje su se same od sebe nakrcale, a za koje znam kako me neće pustiti dok ih ne zgotovim. Tako sam većinu toga obavio, sada mi ostaje samo jedan maleni dio. Ali već sam se bacio u vode onoga što me čini sretnim, što činim samo za sebe. I tako dangubim, kako bi neki rekli. Ljudi oko mene su se napokon ponešto smirili, iako im demoni od prije dva tjedna još uvijek povremeno ne daju mira, kao niti meni, i teško je neke stvari zaboraviti. Ali uvijek ih, ako su neugodne, možemo zanemariti, zar ne?

;-) Boris

________
P.S. Kako ne biste stalno čitali jedno te isto, odlučio sam malo izmijeniti boxove, stavivši ih ovoga puta sa strane i proširivši cijeli dizajn. To je valjda prvi koji sam ja uspio srediti i ima da vam bude dobar. Lugh mi je rekao kako mu se ne sviđaju boje koje koristim, ali kako sada pristaju jeseni (iako sam ih izvorno promijenio negdje usred ljeta), ostavit ću ih.
Soundtrack: "Nokturno u c molu (op. 48, br. 1)", Frederic Chopin
Fotografija: what about retro???, gnato

magis quam unum annum praeteriit ab postremi posti in lingua Latina. nam tempus fugit, ventus borealis graviter est et reliquos hominorum excitat. cogito ut mea scientia estae linguae lente perdita fierit. meum desiderium disco id est, disco id nunc! sed tempus malus est, et ne me sinit discere. scio ut id sola una excusatio est. sola una excusatio miserabilis. auctumnus pulcher est; multa folia accipire varii colores coepit. felicitus sum. desidero folia colligere et odorare mortem quam ferrant. tamen, pulchritudo nobiscum reget. nunc.

valete!
;-) Boris

________
Imago: Misty Forest II (Silva nebulosa II), ArcziPL

Hladno je raditi bilo što po ovom vremenu. Studen u Zagrebu uzela je maha u svojoj sablasnoj prodornosti, i sada se nalazi svugdje, i izvan ljudi, i zavučena u njihove slojeve odjeće (koji više kao da nemaju nikakvog utjecaja) i u njima samima. Nestrpljivost koja se među onima koji me okružuju javlja vjerojatno je samo razlog lošeg raspoloženja; svi bi htjeli biti što prije gotovi s nužnim kako bi činili željeno. A tako ne može. Zato sam shvatio kako se moram na neko vrijeme odreći željenog, jer sada dijeliti svoje vrijeme između jednog i drugog učinit će to da neću u potpunosti uživati niti u jednom. Samo ću se sada polagano pretvoriti u jedan kameni kip i uživati u jeseni, s nužnim na umu, i jednom kada ponovno dostignem stupanj u kojemu ću moći činiti nešto za sebe, to ću i uraditi. Nadam se.

Ali hladno je čekati to vrijeme.

;-) Boris

________
Fotografija (detalj): Sanctuary, ThisYearsGirl

Žao mi je što me dugo nije bilo. Zaista jest. I sada, kad se ljudi već počinju brinuti (da, Thora, primijetio sam tuljenja o dosadnostima toga što je moj prošli post već jako dugo bio ovdje), evo me natrag da vas sve zajedno razuvjerim, da vam kažem da sam dobro i živ i čitav i možda donekle veseo. Protekli tjedan je bilo razdoblje kada sam odlučio raditi ništa i pozabaviti se za promjenu sobom, ostaviti tuđe živote iza sebe i urediti ono što se zamrljalo u mom vlastitom. I, napokon, uvjeriti se kako za neke stvari nisam ja kriv.

Možda je i jesen kriva, nisam siguran; u meni raste želja za uživanjem u njoj, želja za pisanjem, napokon. Već dugo nisam. Koliko sam li puta samo rekao da bi meni godišnji odmor (na primjer, ljetni praznici) najbolje pristajali jeseni!

Stotinu i šezdeseti post - tko bi rekao?

;-) Boris

________
Fotografija (detalj): Autumn Valley, sican

Umjesto da čitam ono što bih trebao (jer za dva tjedna pišem najteži ispit u polugodištu), što ja radim? Čitam knjige. Kao i obično. Samo što to nije moj običaj tijekom školske godine, već više kada imam slobodnog vremena, no sada ga ipak ne bih trebao imati. Je li to zato što sam maturant pa mi se sve ionako čini lakšim ili se ozbiljno trebam primiti posla već jednom?
Mislim da je ovo drugo u pitanju, ipak.

Dogovoriti se s nekime da u isto vrijeme "odete na zahod" tijekom sata i da fotografirate je odlična ideja. Danas je tako nastala ova fotografija crvenog auta. A u knjizi Marka Haddona "Neobičan događaj sa psom u noći", i taj crveni automobil ima svoju simboliku. Simboliku dobroga, jer žuto i smeđe su prema toj knjizi ono loše. A neću objašnjavati zašto, sjetit ćete se već. Zanimljiva knjiga u svakom slučaju.

Za što ste vi - da se piše IstaMbul ili IstaNbul? Jer mnogi u zadnje vrijeme tvrde ovo drugo, no meni nikako ne ide u glavu zašto ovo prvo ne bi bilo točnije. Jer nije boNbon, već boMbon, ne slažete li se? :-P

Veselo!
;-) Boris

Dugačak vikend je bio točno ono što mi je trebalo. Mislim, uvijek mi nedostaje barem jedan dan više, a sada je (eto!) ovdje. Čak su svi bili i blagonakloni.

Imao sam magyar goste koji su sa sobom donijeli mnogo csokoládé, ali koje je već napola nestalo. Bili su svi zajedno tako vidám, a ja sam se pak trudio biti gondos, kako bi svima bilo szép. Tako sam malo slušao anya, kako priča sa svojim fivér o svemu i svačemu. No, nažalost, nisu dugo bili. Otišli su već holnap délután.

A dobro, kada za sobom ostave túl sok csokoládé, nije neki problem!

;-) Boris

________
Rječnik: magyar - mađarski; csokoládé - čokolada; vidám - životan, veseo; gondos - pažljiv; szép - lijep, krasan; anya - majka; fivér - brat; holnap délután - sutradan poslijepodne; túl sok - daleko puno
Fotografija: Ili moja ili lughova, s Medvednice, u nedjelju.

Iako nije daleko odmakla, osjeti se kako je jesen napokon započela. Barem ja to osjetim, jer me ponovno počela zanositi u sebe, jer se (napokon) ponovno osjećam budnim. Živim. Dok sve oko mene istovremeno umire.

Vjetar koji puni nosnice, i sunce koje svojom blijedom bojom najavljuje hladnoću; dugi rukavi i ranojutarnje razbuđivanje na zraku koji šiba lice u magli; svaki trenutak proveden vani; kapuljače.

Sada sam se sjetio kako dugo nisam fotografirao. Možda bih mogao već od sutra.

Jer šteta je da toliki prerafaelitizam propadne.

;-) Boris

________
Fotografija: Snimio sam ju nedaleko od svoje zgrade, putem u školu prošli petak. Kada je onako kratko pala kiša po Zagrebu, da bi već pet minuta kasnije bilo sunčano. Još joj nisam dao ime, iako mi raspored osvjetljenja daje mnoge ideje za to...