Sjedim sam u svojoj sobi nakon umorne i radne nedjelje i razmišljam o svom poslu koji još trebam obaviti. Čak si i raspoređujem da ostavim nešto i za sutra, pod satom hrvatskog, jer jednostavno nemam živaca više. Stvarno mi treba odmor, i iščekujem onaj kratki za koja tri dana na pomisao kojega uvijek zalutam među tjednima. Ali sada znam kako počinje sljedećeg tjedna, taj produljeni vikend koji su nam tako velikodušno dali ljudi iz Ministarstva. No, eto.

Znam kako sam prije dva posta izjavio kako se moram prepustiti onomu što trebam raditi za školu i ostalim obavezama koje su se same od sebe nakrcale, a za koje znam kako me neće pustiti dok ih ne zgotovim. Tako sam većinu toga obavio, sada mi ostaje samo jedan maleni dio. Ali već sam se bacio u vode onoga što me čini sretnim, što činim samo za sebe. I tako dangubim, kako bi neki rekli. Ljudi oko mene su se napokon ponešto smirili, iako im demoni od prije dva tjedna još uvijek povremeno ne daju mira, kao niti meni, i teško je neke stvari zaboraviti. Ali uvijek ih, ako su neugodne, možemo zanemariti, zar ne?

;-) Boris


________
P.S. Kako ne biste stalno čitali jedno te isto, odlučio sam malo izmijeniti boxove, stavivši ih ovoga puta sa strane i proširivši cijeli dizajn. To je valjda prvi koji sam ja uspio srediti i ima da vam bude dobar. Lugh mi je rekao kako mu se ne sviđaju boje koje koristim, ali kako sada pristaju jeseni (iako sam ih izvorno promijenio negdje usred ljeta), ostavit ću ih.
Soundtrack: "Nokturno u c molu (op. 48, br. 1)", Frederic Chopin
Fotografija: what about retro???, gnato

Napisano u 22:50 sati.

komentari (13) ... ispis ... link