Iako nije daleko odmakla, osjeti se kako je jesen napokon započela. Barem ja to osjetim, jer me ponovno počela zanositi u sebe, jer se (napokon) ponovno osjećam budnim. Živim. Dok sve oko mene istovremeno umire.

Vjetar koji puni nosnice, i sunce koje svojom blijedom bojom najavljuje hladnoću; dugi rukavi i ranojutarnje razbuđivanje na zraku koji šiba lice u magli; svaki trenutak proveden vani; kapuljače.

Sada sam se sjetio kako dugo nisam fotografirao. Možda bih mogao već od sutra.

Jer šteta je da toliki prerafaelitizam propadne.

;-) Boris

________
Fotografija: Snimio sam ju nedaleko od svoje zgrade, putem u školu prošli petak. Kada je onako kratko pala kiša po Zagrebu, da bi već pet minuta kasnije bilo sunčano. Još joj nisam dao ime, iako mi raspored osvjetljenja daje mnoge ideje za to...

Napisano u 17:18 sati.

komentari (15) ... ispis ... link