Žao mi je što me dugo nije bilo. Zaista jest. I sada, kad se ljudi već počinju brinuti (da, Thora, primijetio sam tuljenja o dosadnostima toga što je moj prošli post već jako dugo bio ovdje), evo me natrag da vas sve zajedno razuvjerim, da vam kažem da sam dobro i živ i čitav i možda donekle veseo. Protekli tjedan je bilo razdoblje kada sam odlučio raditi ništa i pozabaviti se za promjenu sobom, ostaviti tuđe živote iza sebe i urediti ono što se zamrljalo u mom vlastitom. I, napokon, uvjeriti se kako za neke stvari nisam ja kriv.

Možda je i jesen kriva, nisam siguran; u meni raste želja za uživanjem u njoj, želja za pisanjem, napokon. Već dugo nisam. Koliko sam li puta samo rekao da bi meni godišnji odmor (na primjer, ljetni praznici) najbolje pristajali jeseni!

Stotinu i šezdeseti post - tko bi rekao?

;-) Boris

________
Fotografija (detalj): Autumn Valley, sican

Napisano u 18:26 sati.

komentari (15) ... ispis ... link