ZAGREBU , S LJUBAVLJU
Zagrebačko jutro, hladno ,sneno,
snom snivača prekriveno.
Zastala je na horizontu zora
tutanj, buka, strava, očaj, mora.
Zadrhtalo je tvoje licitarsko srce,
srušile se zlatne stoljetne baštine,
jecale su duše tvoje burne povijesti,
crkve, zvonik Katedrale, zgrade umjetnosti ,
Zagreb je stisnuo svoje srce, dušu,
plakao pjesmu nepostojanosti, žalosti.
Tresla se Medvednica zemljina uzburkana utroba,
lomila pred sobom tragove povijesti.
Potres. Šok. Nevjerica. Strah i coronin dah.
O, kako je bespomoćan mali čovjek i njegov krah.
Kako samo treba trenutak da ode sve u nestanak,
u propast, bezdan, suze, žalost, tugu ,vječni mrak.
O, Zagrebe, o Zagrebe, Grade svjetlosti.
Dušo moje ljubavi, slatki moj san vječnosti.
Ne! U svojoj boli i slomu nisi ostao sam.
Tu smo svi s tobom i svatko je do bola shrvan.
Molimo Boga da ti podari smiraj tla, spas,
zbog tebe, tvoje postojanosti, zbog sviju nas,
za novi, ljepši život, budućnost,vjeru, molitvu
i pregršt ljubavi za svakoga od nas .
O, Zagrebe, o Zagrebe Grade vječnosti!
Duh vjere, kulture naših predaka .
Zbog nas živi život pravednika da naše
boli, patnje, suze budu muka zajednička .
Neka te vodi ruka Providnosti,
uz pregršt molitvi, zavjeta za nestanak zla ,
budi nam vizija nove budućnosti, nade ,
ljubavi, sloge, što dragi Bog nam dade .
Anamarija ,djeva čista ,nevina srca
što bila je ,nažalost tvoja prva žrtva ,a suze
njenih roditelja i žalost tvojih stanovnika
dati će obol u tvoj novi početak, razvitak.
O, Zagrebe ,opet ćeš zablistati u svom sjaju ,
opet ćeš cvasti u cvijeću i svom naraštaju ,
opet ćeš primiti blagoslov Svevišnjega
na zajedničku radost, molitve ,zaštitu i uslišenja .
Biti ćeš opet dom vesele djevojke i mladića,
bake, djeda, prijatelja, svećenika ,vodiča,
časne sestre, odgajatelja, učitelja ,liječnika ,
glazbenika, domaćice, zanatlija i privrednika .
O, Zagrebe grade na obzoru nove svjetlosti.
Budi naš ponos, dika ,utočište i hrabrosti, budi
naša snaga ,čelična jakost , ne izgubljena savjest.
Budi opet dom naše vjere, ufanja ,ljubavi , nade ,
tolerancije ,života dostojna svakoga čovjeka
koji te voli, poštuje i u tvom zagrljaju spas svoj nađe .
O,Zagrebe ,grade nase vesele mladosti,
o,Zagrebe ,dome i utociste nase starosti.
O,Zagrebe budi nam opet nas jedinstven grad ponosa i gordosti,
o,Zagrebe zivi nam i dalje u svojoj novoj ,svijetlijoj buducnosti
do beskonacnosti !
Ovu pjesmu posvećujem mom voljenom gradu Zagrebu povodom katastrofalnog potresa koji ga je pogodio nakon 140 godina u zoru 22.3.2020.u 6:24 minute, jačine 5,5 po Richterovoj skali.
Đurđica Ramqaj.
< | ožujak, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Udruga umjetnika "Vjekoslav Majer" ima okupljanje svakoga petka od 19:00 sati.
U našoj udruzi možete pronaći:
neafirmirane ljude riječi i slike,
pjesnike,
pisce,
likovnjake
... uglavnom ljude koji prepoznaju, vole i njeguju lijepo i koji se vole družiti.
Na službenom blogu Udruge možete vidjeti naša tjedna, kao i sva ostala događanja, neke od radova naših članova i druge zanimljive sadržaje.
Cilj nam je predstaviti vam se i upoznati vas s našim radom, pa ako vi poželite upoznati nas i pridružiti nam se u stvaranju, srdačno ćemo vas dočekati na našim druženjima.
KOMENTARE KOJI NISU VEZANI UZ TEMU OBJAVE BRIŠEMO
Tko je bio Vjekoslav Majer?
Književnik, pjesnik, prevoditelj (Zagreb 1900 - 1975.) Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900.
Lirik zagrebačkih veduta, Griča, prizora s gradske periferije, malih radosti siromaha, hrvatski književnik , pjesnik, romanopisac, feljtonist i prevoditelj u Beču piše i objavljuje prozu i liriku na njemačkomu jeziku.
Povratkom u rodni grad za nj neposredno vezuje sve svoje književno stvaralaštvo. Nastavlja Matoševu i Wiesnerovu tzv. Gričku poeziju i stvara nekoliko antologijskih pjesama, među kojima su najpoznatije »Plinska laterna na Griču« i »Moj otac i ja«.
Pisac je jednostavna i neposredna izraza, te blagog humora. Prevodio je s njemačkoga i s hrvatskoga. Jednostavnim izrazom obrađivao je zagrebačku periferiju. Autor je romana "Pepić u vremenu i prostoru", "Život puža", te "Dnevnik Očenašeka". Poznat je i kao scenarist najpoznatijeg hrvatskog filma: "Tko Pjeva zlo ne misli" nastalog prema njegovoj knjizi "Dnevnik malog Perice". Vjekoslav Majer umro je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine .