petak, 27.03.2020.
Pjesmom protiv korone - ĐURĐICA
ZAGREBU , S LJUBAVLJU
Zagrebačko jutro, hladno ,sneno,
snom snivača prekriveno.
Zastala je na horizontu zora
tutanj, buka, strava, očaj, mora.
Zadrhtalo je tvoje licitarsko srce,
srušile se zlatne stoljetne baštine,
jecale su duše tvoje burne povijesti,
crkve, zvonik Katedrale, zgrade umjetnosti ,
Zagreb je stisnuo svoje srce, dušu,
plakao pjesmu nepostojanosti, žalosti.
Tresla se Medvednica zemljina uzburkana utroba,
lomila pred sobom tragove povijesti.
Potres. Šok. Nevjerica. Strah i coronin dah.
O, kako je bespomoćan mali čovjek i njegov krah.
Kako samo treba trenutak da ode sve u nestanak,
u propast, bezdan, suze, žalost, tugu ,vječni mrak.
O, Zagrebe, o Zagrebe, Grade svjetlosti.
Dušo moje ljubavi, slatki moj san vječnosti.
Ne! U svojoj boli i slomu nisi ostao sam.
Tu smo svi s tobom i svatko je do bola shrvan.
Molimo Boga da ti podari smiraj tla, spas,
zbog tebe, tvoje postojanosti, zbog sviju nas,
za novi, ljepši život, budućnost,vjeru, molitvu
i pregršt ljubavi za svakoga od nas .
O, Zagrebe, o Zagrebe Grade vječnosti!
Duh vjere, kulture naših predaka .
Zbog nas živi život pravednika da naše
boli, patnje, suze budu muka zajednička .
Neka te vodi ruka Providnosti,
uz pregršt molitvi, zavjeta za nestanak zla ,
budi nam vizija nove budućnosti, nade ,
ljubavi, sloge, što dragi Bog nam dade .
Anamarija ,djeva čista ,nevina srca
što bila je ,nažalost tvoja prva žrtva ,a suze
njenih roditelja i žalost tvojih stanovnika
dati će obol u tvoj novi početak, razvitak.
O, Zagrebe ,opet ćeš zablistati u svom sjaju ,
opet ćeš cvasti u cvijeću i svom naraštaju ,
opet ćeš primiti blagoslov Svevišnjega
na zajedničku radost, molitve ,zaštitu i uslišenja .
Biti ćeš opet dom vesele djevojke i mladića,
bake, djeda, prijatelja, svećenika ,vodiča,
časne sestre, odgajatelja, učitelja ,liječnika ,
glazbenika, domaćice, zanatlija i privrednika .
O, Zagrebe grade na obzoru nove svjetlosti.
Budi naš ponos, dika ,utočište i hrabrosti, budi
naša snaga ,čelična jakost , ne izgubljena savjest.
Budi opet dom naše vjere, ufanja ,ljubavi , nade ,
tolerancije ,života dostojna svakoga čovjeka
koji te voli, poštuje i u tvom zagrljaju spas svoj nađe .
O,Zagrebe ,grade nase vesele mladosti,
o,Zagrebe ,dome i utociste nase starosti.
O,Zagrebe budi nam opet nas jedinstven grad ponosa i gordosti,
o,Zagrebe zivi nam i dalje u svojoj novoj ,svijetlijoj buducnosti
do beskonacnosti !
Ovu pjesmu posvećujem mom voljenom gradu Zagrebu povodom katastrofalnog potresa koji ga je pogodio nakon 140 godina u zoru 22.3.2020.u 6:24 minute, jačine 5,5 po Richterovoj skali.
Đurđica Ramqaj.
