ponedjeljak, 09.03.2020.
B.S. Sjedokosi i teta
Pjesničko društvo (i ne samo pjesničko,
nego i multiumjetničko) Vjekoslav Majer
već dugi niz godina okuplja ljubitelje
dobre riječi, glazbe, likovne umjetnosti i
multimedijskih predstava.
Ovaj put je predstavio svoj umjetnički rad
njihov član Boris Simeoni. bila je super ekipa
i odlični štimung. tri gitare, flauta i četrdeset
rasnih grla, bilo i ića i pića. a iznad svega
dobro uigrani tim poetoljubaca.
zahvaljujem Sjedobradom na časti I pozivu
da recitiram njegove stihove, nisam bila
pripremljena voditi ikakvu konferansu,
no osjetila sam potrebu da o autoru,
budući da ga poznajem osobno i
poznajem njegov pjesnički opus,
kažem nekoliko crtica iz njegove biografije,
svoje dojmove i istaknem osobitosti njegovog
umjetničkog stvaralaštva.
Snimku pjesničkog susreta i većinu fotografija
načinio je naš Borna, glavni tehnički čudotvorac
i brižni znalac vizualija i fonalija.
Našeg Borisa ne poznajemo samo kao admina,
nego i kao učitelja, profesora jezika i književnosti,
pedagoga, vrsnog poznavatelja glazbe, redovnog
posjetitelja glazbenih i kazališnih priredbi, ljubitelja
fotografije i oštrog kritičara kvaziumjetničkog kiča
i skribomanije.
Boris je i dugogodišnji bloger, organizator nekoliko
promocija, vlasnik zbirke poezije, sad je u pripremi
i slijedeća. Njegove su pjesme objavljivane u mnogim
časopisima te internetskim pjesničkim grupama,
odabirane među najbolje.
Kao dobar znalac književnosti unio je u svoje
pjesme asocijacije i paralele česte pjesničke
tematike, pronalazeći samo svoje, jedinstvene
motive, svoje ljubavi, svoje putove,
svoje krajolike i svoja sjećanja.
Odrastao u Zagrebu, u kajkavskom govornom
području (da, sad kajkavski nije samo narječje,
kajkavski je sad I službeno postao jezik) i utkao
u svoje stihove našu lepu domaču reč.
Prisjećajući se svojeg djetinjstva i mladosti,
svojih ljubavi i mjesta koje je obilazio i volio
bilježi svoje osjećaje, svoja razmišljanja te ih
ne suprostavlja nekoj fiktivnoj budućnosti,
nego ono što će tek doći anticipira rezignacijom
te predstavlja kao spoznaju neminovnosti.
Uz tračak ironije, kao poantu da je život kratak
i prevrijedan da bi se tratio bezvezarijama. Da,
Boris je hedonist, ljubitelj dobre hrane i kapljice,
vrstan kuhar koji opjevava i kleti i konobe, divi
se zelenim bregima kao što čezne za morem,
otokom i oblacima, dobar poznavatelj ženskih
srdaca I melankolični trubadur pod zidinama Lovrijenca.
Sve je te pjesničke motive, teme i slike autor
prenio iz svojih sjećanja i misli u poeziju,
a cijelo je društvo uživalo u odabranim riječima,
uz pjesmu, od naših lepih popevki, starogradskih,
pa do kantrija, uz odličnu pratnju glazbenika.
Posebno iznenađenje bila je projekcija filma u
kojem je sudjelovao kao jedan od autora.
Duhovit film uz sjajno odabranu glazbu na
koju se I dan-danas može drmusat na nekom tehno-partiju
Nogice su same poskočile. Hvala našim gitaristima,
našoj flautistici Sonji, Aliji na njegovom sevdahu,
. voditeljici Ljiljani na lijepim uvodnim riječima I
brižnoj organizaciji. Nadamo se da će pjesnik
organizirati još kakvo druženje, pa da dođu i
blogeri koji su propustili ovaj lijepi događaj.
sve je pripremljeno
Hvala Ranki na ovome lijepom prikazu.
Nadamo se i njenom solo nastupu.
Sve u svemu predivna večer!
