rođena sam 1955.g., uboga sam umirovljenica, živim u Pločama i zamrzla sam se u 60-oj godini – tu mi je odlično... to su moje zlatne godine i odlučila sam umrijeti u šezdesetoj...
napisala sam tri knjige („Valunzi“, „mamac za Lignju“ i „moje ime je duška“) ni jedna nije za djecu, ni za intelektualce...
majka sam i najsretnija baba na svijetu... volim fotografiju, volim jesti i volim se smijati... suze žive na drugoj strani ulice i ne pozdravljam ih kada se sretnemo...
o knjizi: „moje ime je duška“
potrebno je doći u šezdesete da bi shvatio što je sreća... tek tada možeš zaboraviti sve što pripada zaboravu, tek tada prestane boljeti sve što je zaraslo i tek tada počneš opraštati...
treba govoriti i pisati, treba sebe zavoljeti najviše na svijetu, zavoljeti se tristoposto...ostati ću ovakva do starosti, ludirati se na otvorenom, ljubiti u zatvorenom, nazdravljati... ako me netko danas upita kako izgleda najsretnija žena na svijetu, pokažem prstom na sebe... damu u zlatnim šezdesetim, ubogu umirovljenicu, probušenu, krpanu i zakrpanu, neodmjerenu, neustrašivu, tvrdoglavu i zajebanu, grohotom nasmijanu, ostvarenu majku i babu na najjače... obrisane su one suze s moga lica, sada lijem samo radosnice i ne žalim ni za čim...
i sretna sam kada, nakon promocije, primim ovakav kompliment: „Hvala ti na predivnoj večeri, sve vrste suza koje imam večeras su potekle.“
ili kako kaže urednica ove knjige Jasminka Bedeković:
„U ovom djelu Duška Mušić je intimno intimna bez granica i ograda. Na svoj prepoznatljiv, satiričan način ogoljava se do kosti, do zadnjeg bisera. Vjerujem da će svatko tko pročita osjetiti ono... da li se nasmijati ili zaplakati?
Duška Mušić je hrabra žena, a ovo je knjiga o rasutim biserima.“
Udruga umjetnika "Vjekoslav Majer" ima okupljanje svakoga petka od 19:00 sati.
U našoj udruzi možete pronaći:
neafirmirane ljude riječi i slike,
pjesnike,
pisce,
likovnjake
... uglavnom ljude koji prepoznaju, vole i njeguju lijepo i koji se vole družiti.
Na službenom blogu Udruge možete vidjeti naša tjedna, kao i sva ostala događanja, neke od radova naših članova i druge zanimljive sadržaje.
Cilj nam je predstaviti vam se i upoznati vas s našim radom, pa ako vi poželite upoznati nas i pridružiti nam se u stvaranju, srdačno ćemo vas dočekati na našim druženjima.
KOMENTARE KOJI NISU VEZANI UZ TEMU OBJAVE BRIŠEMO
Linkovi
SNIJEG SE TOPI (Vjekoslav Majer) recitira Zrinko Kapetanić
Tko je bio Vjekoslav Majer?
Književnik, pjesnik, prevoditelj (Zagreb 1900 - 1975.) Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900.
Lirik zagrebačkih veduta, Griča, prizora s gradske periferije, malih radosti siromaha, hrvatski književnik , pjesnik, romanopisac, feljtonist i prevoditelj u Beču piše i objavljuje prozu i liriku na njemačkomu jeziku.
Povratkom u rodni grad za nj neposredno vezuje sve svoje književno stvaralaštvo. Nastavlja Matoševu i Wiesnerovu tzv. Gričku poeziju i stvara nekoliko antologijskih pjesama, među kojima su najpoznatije »Plinska laterna na Griču« i »Moj otac i ja«.
Pisac je jednostavna i neposredna izraza, te blagog humora. Prevodio je s njemačkoga i s hrvatskoga. Jednostavnim izrazom obrađivao je zagrebačku periferiju. Autor je romana "Pepić u vremenu i prostoru", "Život puža", te "Dnevnik Očenašeka". Poznat je i kao scenarist najpoznatijeg hrvatskog filma: "Tko Pjeva zlo ne misli" nastalog prema njegovoj knjizi "Dnevnik malog Perice". Vjekoslav Majer umro je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine .
