subota, 08.09.2012.
Pjesme o Zagrebu (izbor iz zbirke pjesama P. Cindrića)
PLINSKA LANTERNA NA GRIČU
Vjekoslav Majer
Tu sam lanterna plinska,
Već starinska.
Poda mnom još je Matoš stajao
I nad tim gradom zdvajao i kleo.
Snijeg je po njegovom raglanu meo.
Često bi kunuć nestao u noći
A ja bih se tiho smješkala
Jer znala sam: on će opet doći
I dugo stajati tu
Tako da mu se katkada cipele
Već primrzle k tlu.
A jutrom kada bih se smreškala
I ugasla
Poda mnom grad bi ležao crven i tih;
Tad nisam znala dal’ zora krvari
Po brijegu
Ili je Matoš izgubio stih po stih
Na snijegu.
Nato je došao rat.
Cio dan su iz grada glazbe ječale.
Kako su tužno među mojim staklima
Zvečale trompete!
Babe sa Griča poda mnom su stajale,
Suze brisale i zdvajale
I prema italiji zurile.
I mnoge koji poda mnom su bili
Nisam nikad više vidjela.
Sada im štakor prolazi kroz grudi.
Tada sam se prvi puta
Zastidjela ljudi.
A nakon rata
Mnogo je debele gospode poda mnom prošlo
tustoga i crvenog vrata,
ali i lica na kojima spava glad.
Da, mnogo je toga novog došlo
u taj grad,
pa znam: i mene če netko da makne
i kad me se ruka montera takne
zabrenčat ću joša zadnji puta muklo.
Tad znajte: to je moje staro i pošteno srce
Za Gričem puklo.
Tu sam laterna plinska:
starinska, starinska.
(1930)
