Le temps passe vite! https://blog.dnevnik.hr/vivace1
srijeda, 22.08.2007.
Jupi, idem na more!
Faca i ja za nekoliko minuta odemo u Poreč, da se još malo posolimo ove godine.
Na povratku stajemo u Karlovcu na Danima piva. 
Pa-pa!
ponedjeljak, 20.08.2007.
Rekla-kazala
Ispriča danas meni jedna gospođa trač o mojoj Sele, ali mi nakraju kaže :"znaš ne bi ja htjela da to dođe do nje." Naravno, ja joj sigurno neću reći da netko sere o njoj, nikako. Odmah sam ju nazvala, ispričala joj priču koja je upravo potekla, a veze s vezom nema. Prvo da se i ne radi o mojoj sestri nebi vjerovala u to, jer poteklo je od osobe koja je poznata po bujnoj mašti koju koristi u svrhe izmišljanja tračeva. Drugo, radnju koja se spominje u traču, Sele nikad nebi napravila. Treće, ta je gospođa upravo meni to rekla jer je podsvjesno htjela da to dođe do Sele, da ova reagira i to zaustavi. U ovom primjeru reakcija otračane strane je imala efekt zaustavljanja širenja, ali ima slučajeva kad se dogodi suprotno. Što se netko više brani, razmjeri postaju gori.
Mrzim kad netko izmišlja priče o drugima u svrhu osobne promocije, kao što je to gore navedena planirala. Mrzim kad netko nešto načuje pa onda doda nešto svoje i tako unedogled. Mrzim kad netko više vjeruje traču jer je zanimljiviji od istine ili netko nekom nije simpatičan pa mu se izmišljotina čini prikladnija uz karakter olajanog.
Žao mi je poznate i nepoznate ljude koji su bili, jesu ili će postati žrtve trača. Žao mi ih je jer vjerujem da to šteti privatnom, poslovnom, bilo kakvom životu. Psihički ubija.
Ima onih koji daju povoda za priču, ali mislim da to nedaje nikom za pravo da na stvarnu situaciju nadoda još sto nebuloza.
Davno sam gledala neki film, ne siječam se niti naslova, niti glumaca. Radilo se o skupini studenata koji su iz fore pustili trač u opticaj i prtili njegov razvitak, nakraju je bome bilo frkovito. Mislim da je bilo i mrtvih, nisam sigurna. Vjerujem da je i u stvarnom životu bilo smrti zbog trača, možda ne izravno, ali indirektno sigurno.
Ja nikad, ali nikad nisam izmislila trač ili neku svoju verziju nekog već postojećeg, niti ih prenosim.
Nevolim biti u društvu, ako se pere neka osoba koja nije prisutna, ili odem ili mijenjam temu.
Tračem ne smatram ako pričam što je netko meni osobno napravio, to je iskustvo, a ne izmišljena priča. Isto tako mislim da nije tračanje, ako netko iznosi svoje mišljenje o nekom događaju.
Sama sam bila tema nekoliko pričica, neke su me dobro nasmijale, neke naljutile, ali srećom nikad nije bilo toliko strašno da bi me na bilo koji način ugrožavale. Zadnje čemu sam se dobro nasmijala bilo je kad me jedna susjeda uvjeravala da sam rodila kćer, a ne sina, jer ona je to čula od svoje kolegice, a ona nikad ne laže.
Jeste se vi kada našli u vrtlogu tračkanja i ako jeste podjelite samnom priču. Obećajem, neću nikom reći!
petak, 17.08.2007.
Jednom ću sigurno!
Ponekad bi u nekim situacijama htjela reagirati drugačije nego što da, ali jednostavno nemogu.
Evo nekih primjera:
=kad mi trgovkinja za iznos računa od npr. 7,96 kaže 8,00 reći joj da kaže točno, a ja ću ionako ostaviti 8,00
=kad sa Facom u kolicima dođem u neki red, gdje piše da roditelji sa malom djecom imaju prednost, iskoristiti to, ali ne, ja stanem i čekam dok eventualno netko ne kaže da mogu prije njega. Isto sam radila i dok sam bila trudna.
=reći službenici na nekom šalteru da očisti stari ofucani lak sa noktiju ili da opere kosu, jer me to kod osoba koje rade sa strankama posebno iritira
=zamoliti nekog u tramvaju da mi se digne jer mi nije dobro
=ljudima u tramvaju reći da voda ne grize, i da nitko nije toliko siromašan da nema za malo vode i sapuna
=reći svekrvi da ja nju nemoram voljeti, ja volim svoga muža, njega sam birala, a ona je došla u paketu. Mogu je poštivati kao njegovu mamu, ali nemoram je voljeti.
=vratiti konobaru kavu, nakon što dva puta naglasim sa hladnim mlijekom, a dobijem vruće i još onu pjenu koju ne podnosim, ali ne, ja platim i ostavim
=reći jednoj poznanici, ako već misli pušiti pola kutije dnevno, da nakon nekoliko godina napokon kupi cigarete
=prodavačici u nekom butiku reći da me ne odmjerava i ne sudi sama koliko imam novaca, jer sigurno u kupovinu neću ići maksimalno sriktana i lomit noge u visokim petama
Popis je sigurno duži, ali sada se nemogu sjetiti. Ovo mi se danas desilo pa sam razmišljala kako ja uvijek u takvim situacijama šutim. Neznam zašto. Možda sam kukavica, možda sam pristojna, možda nemam dovoljno samopouzdanja, možda ne želim nekog dovest u neugodnu situaciju? Što vi mislite, zašto prešutim ono što me smeta?
srijeda, 15.08.2007.
SELE, SRETAN ROĐENDAN!!!
utorak, 14.08.2007.
Alkohol
Moj tata je alkoholičar, dugogodišnji. Od kad znam za sebe pio je, ne u ovoj mjeri kao sada, ali ipak je. Nisam sigurna kad je to postao ozbiljan problem, mislim prije nekih dvadesetak godina.
Inače nekad vrlo inteligentna osoba, postao je zaboravljiv, sporije govori i treba mu duže da se nečeg sjeti. Postao je zajedljiv i ciničan, kaže neke stvari koje prije nikad ne bi. Često je boležljiv jer alkohol mu je uništio sve organe, ima trajna oštećenja jetre, želuca, bubrega, mozga. Prije nekoliko godina zbog nagle apstinencije, dobio je epileptični napadaj. Nikad to neću zaboraviti, bila sam sama s njim u kući. Nekad je pio javno, a sada tvrdi da ne pije, a u svakom ćošku, od podruma do tavana ima sakrivenog alkohola. Godine pijanstva su ga toliko postarale da izgleda kao da mu je barem dvadeset više. Nekad je bio vrlo zgodan muškarac.
Desetak puta je ležao u bolnici zbog bolesti uzrokovanih alkoholom, međutim nikad nije pristajao na lječenje. Obećavao je kako više neće piti, ali te faze su trajale najviše 6mj. A onda bi ponovno počinjao u još goroj mjeri. Na prisilno lječenje ga nismo mogli poslati jer nikad nije bio agresivan. Jednom sam bila na razgovoru kod nekog njegovog lječnika i pitala ga da li ga ikako možemo prisiliti na lječenje, a on me pitao da li tuče mamu, sestru i mene. Kad sam rekla da ne, odgovorio mi je:" Mala a kaj bi ti onda, pusti ga neka pije! Vidjela bi ti da vas tuče, to bi onda bio ozbiljan problem:" Znam da sam mu rekla da mislim da je i njemu potrebno lječenje i napustila ordinaciju. Smrad stari, on kao pomaže alkoholičarima, a isti je.
Kad bi tata bio u trijeznoj fazi, pokušavala sam ga nagovoriti da nađemo kliniku u kojoj bi i ja mogla boraviti s njim kao podrška, nije pristajao niti na to.
Mama je digla ruke od svega, kaže da više nema snage, sestra isto. Ja se još uvijek pokušavam boriti, svaki dan pokrećem tu temu i molim ga da krene na lječenje. Možda uspijem...
Inače kad je trijezan divan je muž, otac, djed.
Nekoliko puta sam se uhvatila u situaciji da promatram ljude u pijanom stanju i zaključujem da li je to samo slučajno pijanstvo, da li su na putu ili su već postali alkoholičari.
Tako je neku večer kod nas bio Bucin (on niti da okusi alkohol) prijatelj. Dečko još nema ni trideset, a tresu mu se ruke, priča samo o tome kako se napio i dobro proveo, nakon čaše soka pita me jel imam kaj od alkohola. On je za mene alkoholičar u početnoj fazi, a sa pedeset će biti ko moj tata. Šteta, jer i on je vrlo inteligentan, samo nažalost ne dovoljno da se odupre tom zlu.
Htjela sa napisati nešto općenito o toj bolesti, a onda sam naišla na jedan blog o tome. Pa da ne bi to sve ponavljala, ako vas zanima pogledajte ovdje.
subota, 11.08.2007.
Faca
Dok sam razmišljala koju temu iz glave da pretvotim u post, zvonio mi je telefon i dobila sam ideju o čemu da pišem. Zvala me jedna Kokoš, a razgovor je tekao ovako:
Kokoš:"Ej, kaj ima?"
Ja:"Nema ništa, čekam da se Faca probudi pa idemo u šetnju. Kaj ti radiš?"
Kokoš:"Ludim. Popizdit ću sa ovom svojom djecom, kak su oni zločesti! (Jagodica bobica 3god, Braco bobičin 5mj) Nego da te pitam nešto, jel ti voliš svoga Facu?"
Ja:tajac...
Kokoš:"halo jesi tu?"
Ja:"Da, tu sam. Pa naravno da ga volim, obožavam ga, on je nešto najljepše sto mi se desilo. Pa kaj ti nevoliš svoju djecu?"
Kokoš:"Jagodicu bobicu malo, ali Bracu bobičinog nimalo, on je tako zločest i užasno me živcira:"
Ja:"Moram ići, netko mi zvoni, ajd čujemo se."
Nitko mi nije zvonio, ali ja joj više nisam imala što reći, totalno me zatekla. Kako netko može nevoljeti svoje djete? Onda sam malo razmislila o ne tako dalekoj prošlosti. Kad smo im buco i ja rekli da sam trudna, veselili su se s nama. Onda me nazvala za par dana i rekla da bi i ona htjela ponovno zatrudniti, jer joj ja baš super izgledam. A neda joj se više ni raditi išla bi na porodiljni da se malo odmori. Halo ženo pa nije to godišnji odmor, to je obaveza za cijeli život!
Cijelu trudnoću je bila živčana i nabrijana, valjda joj je došlo iz guzice u glavu da ima nešto u sebi što uopće ne želi. Kad je rodila, malog nije dojila jer nije imala živaca za to, prerano mu je počela davati hranu koja nije za njega, trese ga ko vrag svoju mater dok zaspi. Mislim da mali ne zaspe, nego padne unesvijest. Ne, ne to nije postporođajna depresija, to je živčana žena koja se prerano udala, jer se udala jedna frendica pa bi i ona. To je živčana i loša majka jer je nespremna za tu ulogu, prerano dobila dijecu, jer su neke frendice zatrudnile ili rodile pa bi i ona. Pitam se kaj je sljedeće, možda će neka nekog ubiti pa će i ona?!
Nazvat ću je kasnije da ju uputim psihiću, ozbiljno, jer sad kada razmišljam dublje o njoj, vidim da joj je potrebna pomoć.
Moje mišljenje je da nema zločestih beba. Postoje samo lakše i teže odgojiva dijeca. I više i manje, u odgoju, spretne majke.
A sada nakon ovog "kratkog" uvoda prelazim na ono o čemu sam htjela pisati:Faca.
Buco i ja htjeli smo dijete, ubrzo nakon odluke zatrudnila sam. Na samom početku trudnoće doktor nam je sa sigurnošću rekao da je dečko. Ime nismo imali do zadnjeg.
Trudnoća mi je bila divna, bez mučnina i komplikacija. Provela sam ju više nego aktivno, nekoliko putovanja, nekoliko svadbi bez ijednig propuštenog plesa, selidba, i još puno drugih stvari.
Tjedan dana prije termina Faca je odlučio izaći. Prije točno sedam mjeseci 11.01 u 13 i 10, stigao je jedan mali crni dlakavac. Ličio mi je na gremlina:)
Sestre u bolnici su ga prozvale Faca, a uvijek sam ga zadnja dobivala. Kad bi pitala gdje je jer su sve ostale bebe podjeljene, odgovarale bi mi da on nikada ne plače i da im je glavna faca, pa si ga malo zadrže.
Od prvog dana nismo imali niti jednu neprospavanu noć, odnosno on nije imao. Mi smo znali sjediti kraj njega i gledati kako spava. Nesane noći su mi bile i kad je u trećem mjesecu proveo tjedan dana u bolnici. Preko mog mlijeka je dobio alergiju na kravlje mlijeko. Sada moram strogo paziti na prehranu, jer dojim još uvijek. Ali zato mama ima bolju liniju nego prije trudnoće, jedino su mi se cike malo opustile:))
Tada su ga sestre u bolnici nazvale Beba sa reklame. Nemoram vam ni govoriti o svom ponosu:)
Kažu da se ta alergija izgubi do treće godine.
Nedavno je počeo jesti i druge stvari, koji su to smijehovi
Sa nepunih šest mjeseci je sam sjedio, a sada već sam ustane u kinderbetu, napredan mali.
More ga je oduševilo, nije se dao iz vode van.
Uvijek je nasmijan, zaplače jedino ako mu nešto nedam ili kad čuje glasić moje svekrve
Mislim da je tako dobra beba zbog bezgranične ljubavi i strpljenja koje Buco i ja ulažemo u naš odnos s njime. I kad onda čujem da netko nevoli svoje dijete
Htjela sam ubaciti neke Facine slikice, al neznam, bemu miša
petak, 10.08.2007.
Pljačka!
Maja moja i ja bile jučer u Kauflandu i opljčkali nas!
Da, nas, ukrao je netko njezin novčanik u kojem je bilo: cijela plaća u gotovini, kartice, moja kartica od tekućeg, lova namjenjena za osiguranje auta. Nikada ne nosi toliko gotovine, ali kao za peh istekla joj kartica, pa nemože dizat na bankomatu. Prije kupovine digla sve u banci, plus spomenutu lovu za osiguranje, da i to usput riješimo. Svoju karticu sam stavila u njezin novčanik, torbu ostavila u autu da mi ne smeta. A samo što ne nosim torbu po stanu, uvijek je imama, al sudbina valjda ili neki drugi vrag.
Maji je torba bila otvorena, nije osjetila kad joj je netko izvadio novčanik. Primjetile smo kad smo stigle na blagajnu. Ja sam ostala donekle smirena, ali mislila sam da će mamu udarit srčani. od šoka joj je prva rečenica bila:"Pa kako ćemo sada doma, nemam vozačke!?". Sada mi je to smješno, a jučer sam se izderala na nju da je to najmanje važno. Ispričala sam joj se, naravno.
Onda se sjetila da ide kod frendice koja ima ured u blizini, posuditi lovu da plati stvari jer sve joj je potrebno. Ja sam tražila da pregledamo nadzorne kamere, a trgovkinja nešto promrmlja. Pitam ponovno, a ona glasnije:"nemamo ih." A ja nas glas:"nemate nadzorne kamere, a posvuda je naznačeno da imate?!" Svi u redovima su počeli žamoriti gledati u zrak ne bi li vidjeli kameru.
Stala sam ispred nekog izloga dok dodje Maja, kad zove žena s info pulta Maju. Jurim tamo i vidim da ona drži Majin novčanik u ruci. Mokar i prazan. Donjela ga neka žena sa malim djetetom, kaže da ga je našla u ženskom WC-u. Ali jako joj se žurilo i nije nas htjela sačekat, a teta sa info pulta joj je rekla da smo još u centru. U tome je došla i Maja. Onda smo se sjetile da se kod police sa kašicama neka žena sa djetetom zaletila u Maju, kao gledala je na drugu stranu, nabacila je neki kompliment Faci koji je u sjedalici bio na kolicima i odjurila iza polica. Novčanik je nadjen potpuno prazan u školjci u ŽENSKOM WC-u.
Previše slučajnosti i ja sam uvjerena da je to bila ona. Maja misli isto, ali ona ima opravdanje ako je ona, malo dijete, možda ne radi, teška vremena. Ma halo, radi nešto da zaradiš! Nema ni moja Maja love na bacanje, radi težak fizički posao po cijele dane ne bi li nešto zaradila. I ja imam malo dijete koje je vidjela na kolicima (ako je ona to napravila), a u kolicima su između ostalog bile pelene i njegove kašice koje mu je netko htio uskratiti. Ali ja, iako sam na porodiljnom, radim par sati dnevno ne baš laganog posla da mu mogu pružiti što zaslužuje, A NE KRADEM!!!!
Da, zvale smo i policiju, ali ništa se nemože učiniti, novčanik je opran, navodno je pao u školjku, a donjela ga je u WC papiru. Kamera uistinu nema, mislila sam da mi ih samo neće pokazati. Pa za koji k.... im onda stoji natpis: video nadzor?!
srijeda, 08.08.2007.
Štikle na noge, noge u kola...
Obožavam izlaziti i tulumariti.
Za prvi izlazak pripreme su trajale danima, a spremanje cijelu subotu. Tata je mene i frendicu odvezao van, vratio se po njezinu mamu i za nama. Kako smo ih odmah primjetile da stoje u mračnom kutu, ne bi li nas što bolje imali na oku, ponašale smo se više nego uzorno. Znale smo da nam je to ponašanje propusnica za sve daljnje izlaske.
Ali dalje nije išlo sve glatko kako sam mislila. Znalo se dogoditi da cijeli tjedan budem divna, vrijedna, poslušna, a onda mi na subotu kažu da nemogu van.
Minus mi je bio i taj što su sve frendice imale stariju braću i oni su kao pazili na njih, nema veze što se oni vani nisu ni vidjeli. A ja imam mlađu sestru na koju sam kasnije ja morala paziti. Ona je izlazila bez problema, jer sam ja kao starija probila led.
Kad sam upisala faks i počela zarađivati, izlasci su počeli biti ludi. Nas tri frendice smo se savršeno provodile na nebrojeno mjesta. Cijeli tjedan bi usklađivala posao i faks, padala s nogu, ali kad bi stigli petak i subota sav umor je nestajao kao rukom odnešen. Obožavala sam i nedjelje kad bi se oko tri našle na prvoj jutarnjoj kavi i umirale od smijeha od prepričavanja događaja.
Onda sam upoznala tadašnju ljubav, tulumarenje sa curama se malo, ali samo malo, prorijedilo. Sreća pa je i on bio maher od tuluma, opet sam uživala.
A onda je ta ljubav pukla, upoznala sam zakonitog Bucu, čovjeka kojeg izlasci uopće ne zanimaju
Nas smo dvoje u dvije godine poznanstva bili tri puta vani, šmrc. Sreća u nesreći je što njemu ne smeta ako izlazim bez njega. Fali mi da idemo zajedno, ali jebajga. Nadam se da je Faca pokupio moj gen za tulumarenje
U subotu sam bila vani sa sestrom, mrak sam se provela, još me danas bole mišići od plesanja, al neka!
utorak, 07.08.2007.
Kako me nervira!
U nedjelju navečer mi se draga svekrva vratila sa mora, kako nas u nedjelju i jučer nije bilo doma, danas će doperjat
Nitko, ali baš nitko me nemože izbaciti iz takta kao ona. Od same pomisli na nju sva se unervozim.
Već je vidim kako ulazi i piskutavim glasićem govori: "Kako ste mi ljubavi moje" i već škica dal je sudje oprano i jel ima negdje prašine. Minutu i pola nakon što dodje već je u garderobi da snimi da li sam sve ispeglala.
Mrzim i to što uvijek nešto donese, a onda prije nego odlazi nebrojeno puta napomene kako mi je donjela to i to. Ne zaboravi nikada naglasiti kako ima malu mirovinu i kako je sve skupo. Rekla sam joj da mi ništa ne donosi ili da mi barem prestane vaditi iz guzice ono što mi da.
Već mjesec dana se nisam psihički oporavila od živciranja koje mi je priredila. Buco (moj zakoniti), Faca (naš mali sinek) i ja krećemo na godišnji i traži ona mene da joj ostavim ključeve ne bi li mi zalila cvijeće. Kažem hvala, ali netreba, zalit će ga gazdarica stana koja stanuje u istoj zgradi. Ne ostavljam joj ključeve i time joj dajem do znanja da ne želim da ide tamo. Trećeg dana našeg odmora, ležim ja i punim se sunčevom energijom kad zove ona:" Ej ljubavi, evo ja sam kod vas u stanu, pijem kavicu sa kolegicom, da se malo odmorim od svojih doma. Bila sam jučer cijeli dan ovdje, pospremala sam ti." Ja sam zanijemila. Pa koji k.... imaš dolazit ako sam ti rekla ne!!!
Nešto sam promrmljala i turila mobitel Buci i otišla u vodu jer sam sijevala.
Navečer sam mu rekla neka joj on kaže da mi to strašno smeta jer koliko god ja govorila ne svaća me ozbiljno.
Zove Buco nju drugi dan da joj to kaže, kad pogodite gdje je ona. Opet u našem stanu!!!! toliko me to izbacilo iz takta da nije prošla niti jedna večer, kad bi se toga sjetila, da nisam zaplakala od bijesa.
Kad smo se vratili s mora trebali smo u Zagrebu ostat samo toliko da Facu ostavimo kod mojih i krećemo za Hercegovinu na svadbu. Ali Zadržali smo se malo duže jer je moja draga svekrvica presložila cijelu garderobu i ja više nisam imala pojma gdije su stvari koje sam pripremila da nosimo dolje!!! A ja inače u svakom trenutku znam gdje mi se što nalazi. Presložila mi je sve stvari u kuhinji i kupaoni, kako je kod nje, jer ja neznam, kod nje je to praktičnije raspoređeno. Buco je popizdio kad je vidio da su mu svi CD-i presloženi, kao i papiri i sitnice u ladicama. Ali pička joj ništa nije rekao, da se ne zamjeri mamici. meni moja mama nije kopala po sobi dok sam živjela s njima, a netko mi se usuđuje presložit cijeli stan, pa da li je to onda normalna osoba!?
A ulje na vatru je bilo kad je u Hercegovini (da, išla je i ona s nama na svoju rodnu grudu) svakom s kim je razgovarala naglasila kako smo mi bili na moru, a ona je jadna bolesna tri dana pospremala naš stan. samo zaboravila je reći da je stan bio pospremljen, a da je ona samo prekopavala po mojim osobnim stvarima i slagala ih kako ona misli da trebaju biti posložene. I od svih kafića u Zagrebu ona prijateljicu mora izvest u naš stan na kavicu!
Pitala sam gazdaricu zašto ju je pustila u stan, kaže da je svekrvica rekla da sam joj rekla da dok smo mi na moru neka ide počistiti. Pička joj strinina, bezobrazna!
Ima ona jako puno takvih ispada. Navest ću samo neke kad je bolovala od neizlječivih bolesti.
Kad smo rekli da čemo se vjenčat dobila je rak dojke. kad smo rekli da sam trudna dobila je rak kosti. Kad se Faca rodio morala je na operaciju štitnjače. Ove manje bolesti, poput očnog tlaka, kad smo useljavali u novi stan neću ni komentirati. Niti jednu od tih bolesti ona nema, zdrava je ko dren, ali mora biti u centru pažnje. Pravu dijagnozu znamo joj, čini se samo njezin muž i ja, a ostali ili se prave grbavi ili joj fakat vjeruju.
Vjerojatno čete još imati prilike čitati o dotičnoj gospođi, a sada se idem psihički pripremiti jer uskoro dolazi.
| kolovoz, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Kao što ime bloga kaže, vrijeme brzo prolazi, pa da zabilježim svoje misli, događaje, želje...ne bi li ih zaboravila:)
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Ne propuštam novosti kod:
Kinky Kolumnistica
Choco
Tedica
Lu-lu
Rossanna
Tyche
Kulerica
Danči´s world
S ulica kabula
Razvod braka
Annabelle
Jja
Mala Anja
Pjesak u gaćama
Rudarka
Lipa Mare
Tinčica
Pegy
Athena air
kućanica u Japanu
Regina Elena
Rubia.despues
Travel freak
catcher
suncokretić
Vražja posla
Ja:
mlada 26 godina
niska 164 centimetra
teška 56 kilograma
plavuša (trenutno)
imam zelene okice
imam sineka
imam muža
blizanac
luda za plesom
volim sanjati
obožavam kuhati
mrzim monotoniju
mrzim tračeve
volim ženstvenu odjeću
zimogrozna sam