triatlon dnevnik

petak, 28.08.2009.

Živ sam

Nakon dva tjedna njemačkog ljeta uzeo sam tjedan dana godišnjeg i zaputio se u Ljubuški, da osjetim još malo ovog našeg, pravog ljeta. A ljetnog ugođaja nije falilo. U tjedan dana nisam vidio oblaka, a dnevne temperature su se kretale oko 36-37 C, što se nakon njemačkih 20-ak Celzijusa činilo još toplije. Zahvaljujući mami, koja se pobrinula da mi ništa ne fali, mogao sam se dobro odmoriti (psihički, ne i fizički sretan )
Nakon početnih par dana koliko mi je trebalo da prevladam temperaturni šok napravio sam nekoliko dobrih treninga. Duža plivanja sam radio na Baćinskim jezerima, a kraća u rijeci (Trebižat) koja protiče par stotina metara od moje kuće. Unatoč visokim dnevnim temperaturama voda u rijeci je još uvijek hladna (po mojoj procjeni debelo ispod 20C), pa sam plivao u neoprenu. Nisam nijednom otišao na more, koje mi u ovo doba godine nije previše privlačno. Gužve su prevelike, pa imam osjećaj kao da sam se vratio u Zagreb. Nema mjesta za parking, nema mjesta na plaži, ako plivaš bliže obali smetaju ti kupači, ako plivaš dalje možeš izgubiti glavu u naletu jet-skija ili glisera, ne možeš igrat picigin jer smetaš drugima... Čini se da će mi prvo kupanje u moru ove godine biti za vrijeme utrke na Krku sredinom rujna sretan .
Nelagoda u koljenu koja se pojavila za vrijeme utrke u Antwerpenu je nestala, pa sam počeo i s ozbiljnijim trčanjem. S nekim treninzima sam zadovoljan, s nekim nisam, ali bitno mi je da treniram.
Bicikl sam uglavnom vozio po cestama Dalmatinkog zaleđa (Metković-Ploče-Vrgorac-Makarska). Kvaliteta asfalta je nešto bolja nego u Hercegovini, a promet je uglavnom rijedak. Nešto gušći promet je jedino na prilaznim cestama auto puta. Na tim cestama su na svakih 2km nikli štandovi sa voćem, pa sam se osjećao kao na utrci.
Za vrijeme jednog treninga sam napravio i uspon na Biokovo. Od kuće do skretanja u park prirode imam 47 brdovitih kilometara, a uspon je dug 23 km, tako da je trening ukupno trajao 140 km sa vjerojatno preko 3000m vertikalnog uspona.
Što se tiče utrka do kraja sezone su mi ostale dvije bitnije utrke. Saalfelden (2-80-22 km) u prvom rujanskom vikendu i državno prvenstvo u dvostrukom olimpijskom triatlonu na Krku 20.9.
Par slika sa Biokova (sve sam slikao u pokretu pa su slike nešto lošije kvalitete):

From biokovo '09

28.08.2009. u 10:35 • Komentiraj (6) • Print • #

ponedjeljak, 10.08.2009.

Biciklom oko Aachena

Kao što su prognozeri najavljivali vrijeme se pogoršalo tjekom vikenda. Cijeli tjedan je bio sunčan, a onda su se za vikend navukli oblaci. Srećom, barem nije bilo puno kiše. U petak navečer je na par kilometara od Aachena bio pravi potop, ali u Aachenu gotovo da nije ništa palo.
U subotu sam planirao otići malo dublje u Nizozemsku. Za početak sam se vratio na tromeđu, jer sam prošli put zaboravio fotoaparat. Od obične granice su napravili turističku atrakciju sa restoranima, suvenirnicama i sl. Na tom mjestu je i najviša točka Nizozemske (322,5 mnv).

Kasnije sam se malo dezorijentirao, pa sam se vratio na mjesto odakle sam krenuo brže nego sam planirao. Problem je što uz svaku cestu u Nizozemskoj (a i u Njemačkoj) postoji biciklistička staza, a sa biciklističke staze je malo teže uočiti putokaze. Te biciklističke staze znaju biti nezgodne za trening jer su na nekim mjestima dosta uske, a nikad nisi siguran hoće li ti netko naići iz suprotnog pravca (uglavnom su staze sa obje strane ceste, ali na nekim dijelovima su samo na jednoj strani).

Problem je i gusta naseljenost. Svako malo bi nailazio na neko naseljeno mjesto sa semaforima, što nije zgodno ako planiraš raditi intervale. Možda još nisam našao prave ceste... U Belgiji je druga priča, promet je rijedak i uz ceste van gradova nema biciklističkih staza, pa je za sad Belgija najbolja opcija za treninge. U Belgiji su ceste nešto lošije kvalitete, ali su opet puno bolje od naših.
U nedjelju sam išao prema nacionalnom parku Eifel. Bilo je maglovito, a vlaga u zraku je bila toliko velika da mi se voda kondenzirala na biciklu. Nisam imao osjećaj da je početak 8. mjeseca. Eifel je visoravan na otprilike 600m pa je tamo magla bila gušća. Od magle nisam mogao vidjeti zbog čega su ga proglasili nacionalnim parkom, pa sam se još jednom spustio u Belgiju. Kasnije sam shvatio da sam prošao dosta blizu najviše točke Belgije, šteta što se nisam informirao prije vožnje.

Čini mi se da je cijena života u Aachenu dosta niža nego u Zagrebu. Trgovine su jeftinije. Cijene u restoranima su slične. Ne hodam po restoranima u Zagrebu, pa ne mogu točno usporediti, ali u Aachenu se kompletan meni sa pićem može dobiti za otprilike 6-7 eura, uz napomenu da je cijena pića viša, pa bi se bez njega moglo proći znatno povoljnije. Mislio sam da je cijena stanovanja skuplja, pa sam se iznenadio kad sam pogledao oglase u novinama. U ponudi ima dosta kuća i stanova sa cijenom ispod 1000 eura po kvadratu, a ne znam da li sam vidio ijedan oglas sa cijenom preko 1500 eura. Cijene najma su također nešto niže nego u Zagrebu. Garsonjere se mogu naći za 200-tinjak eura mjesečno, a dvosobni stanovi za 300-tinjak. Možda postoji neka caka, pa se na te cijene treba platiti i porez ili sl. Nisam baš lud za shoppingom, ali prijatelji koji su hodali po trgovinama kažu da su i obuća i odjeća jeftiniji.
Evo nešto i za Maksimirske perače love. Kapacitet 33000 mjesta (27000 ako su sva sjedeća), izgradili ga za 15 mjeseci, cijena oko 50 milijuna eura.

Za kraj još jedna zanimljivost. Jučer dok sam šetao gradom, izvadim plan grada da nešto pogledam i u par minuta do mene dođu dvije osobe i pitaju me kako mi mogu pomoći.

10.08.2009. u 14:40 • Komentiraj (7) • Print • #

petak, 07.08.2009.

Njemački bazeni

Aachen sa svojih 250 tisuća stanovnika ima 6 bazena. Svi su mali, 25-metarski. U manjim mjestima van grada također postoje bazeni. Firma mi je van grada i odmah uz nju postoji jedan takav na kojem mogu plivati besplatno, na račun firme. Do sad sam koristio samo taj bazen. Na ulazu je automat na kojem se može kupiti karta u obliku žetona za 3 eura. S žetonom se onda otvori pokretna rampa na ulazu i žeton se dobije nazad, pa ga se ponovno koristi za garderobu. Jedino se pomoću njega mogu zaključati vrata garderobnog ormarića (slično kao oni pretinci u Mercatoru, gdje se za zaključavanje treba ubaciti kovanicu). Ključ ormarića pričvršćen je za narukvicu. Prilikom otključavanja ormarića žeton se ponovno dobije nazad. Koristi se ponovno za otvaranje vrata na izlazu i naravno, nakon toga više ne izlazi.
Znači jedan žeton obavlja posao 4 zaposlenika na zagrebačkim bazenima. Ako računamo da rade u dvije smjene onda je to 8 zaposlenika. Na Mladosti jedna osoba sjedi na informacijskom pultu, jedna prodaje karte, jedna poništava karte i još jedna preuzima garderobu.
Situacija na bazenu je takva da se više nikad neću žaliti na gužvu u našim bazenima. Nije da na bazenu ima previše ljudi, nego nema pruga pa vlada totalni kaos. Neki rone, neki skaču na glavu (ne svoju nego tuđu sretan ), neki plivaju poprijeko... Ovaj bazen nije iznimka, navodno je ista situacija u svim bazenima u Njemačkoj. Čuo sam da postoji jedan bazen u Aachenu na kojem možda postoje pruge, ali to još trebam provjeriti. Stupio sam u kontakt s lokalnim triatlonskim klubom, pa ću večeras plivati u njihovom terminu. Oni imaju cijeli bazen sa sebe, samo su im ti termini dosta rijetki, kratko traju (1h), a dobar dio počinje kasno navečer.
Što zbog odmora nakon utrke, što zbog koljena koje još malo zeza do sad nisam puno trenirao. Imao sam samo jedan biciklistički trening po okolici grada. Na kraju sam vozio kroz 3 države (Njemačka, Belgija, Nizozemska). Bio sam na tromeđi gdje se ujedno nalazi najviša točka Nizozemske (322 mnv). Po Belgiji i Nizozemskoj postoji dosta lijepih cesta sa rijetkim prometom, a htio bi posjetiti i nacionalni park Eifel, istočno od Aachena. Jedva čekam vikend.
Prilikom povratka s treninga pratio sam putokaze za Aubel jer sam mislio da je to Aachen na francuskom (tada sam vozio kroz valonski dio Belgije). Međutim, onda sam došao do sela koje se zove Aubel, pa je trening na kraju ispao malo duži od planiranog sretan .

PS. Aix-la-Chapelle je Aachen na francuskom.

07.08.2009. u 13:37 • Komentiraj (4) • Print • #

utorak, 04.08.2009.

Antwerpen 70.3

Još jedan vikend sam proveo u Belgiji. Vrijeme je i ovaj put bilo sunčano i toplo. Bio je samo jedan period od par sati lošeg vremena sa kišom i vjetrom, ali baš za vrijeme kad se održavala utrka.
Ovaj put sam bio smješten u centru Antwerpena. Iznanadio sam se brojem ortodoksnih židova. Antwerpen je navodno jedan od rijetkih gradova u kojem postoji židovska zajednica koja njeguje tradicionalni način života. Crna odjela, šeširi ili kapice i zulufi do poda :-).
U tjednu prije utrke sam imao dosta privatnih obveza koje su me dosta psihički i fizički istrošile. Prije utrke nisam osjećao nikakvu nervozu. Nesanica, koja prati veće utrke je izostala. Ta nervoza obično potakne lučenje adrenalina koji zna biti koristan na startu utrke.
Kao što sam već spomenuo, jedini period lošeg vremena došao je onda kad sam ga najmanje trebao. Ujutro je padala lagana kiša, koja je za vrijeme mog puta do starta postupno pojačavala. Po prvi put sam obukao novi šuškavac koji se pokazao kao loš za ovakve uvjete, tako da sam na start došao mokar i pothlađen. Presvukao sam se u neopren i nakon toga mi više nije bilo hladno.
Imao sam dosta dobar start, bez previše kontatka. Činilo mi se da je plivanje nešto duže, ali kad sam vidio rezultate shvatio sam da su se i organizatori ove utrke priključili masovnom trendu da se plivanje skraćuje. Međutim i to kraće plivanje je bilo dovoljno dugo da izgubim 3 minute u odnosu na vodeće. To je za otprilike minutu veći zaostatak u odnosu na par zadnjih utrka ovog tipa.
Uz kišu koja je i dalje padala puhao je i dosta jak vjetar koji je do izražaja došao za vrijeme biciklističke dionice. Staza je uglavnom bila ravna, jedini usponi bili su na nadvožnjacima kojih je bilo 5-6. Bilo je dosta pružnih prijelaza koji su bili prekriveni tepisima, ali su unatoč tome bili opasni i vidio sam dosta padova. Nakon 10-20 km formirala se grupa koja je ostala takva do pred kraj vožnje. Osim mene, tu je bio Nizozemac Strijk, te vodeća grupa žena (Goos, Granger, Zelenkova i Pelletier), možda nas je bilo i više, ali nitko drugi se nije gurao naprijed. Dosta sam vukao, nastojao sam se odvojiti, ali nije išlo. Na dvije veće utrke ovog tipa (St. Polten i Brasschaat) sam se bez problema rješio vodeće ženske grupe, pa sam bio malo razočaran razvojem situacije na ovoj utrci. Nisam bio siguran da li ja vozim loše ili one voze za klasu bolje nego na prethodnim utrkama. Nakon otprilike 50km prestigao nas je Joel Jameson. U tom trenutku sam bio na čelu grupe, a nakon što me prestigao Jameson, prestigao me i Nizozemac, te cijela ženska grupa. Žene su se držale skupa, tako da ako bi jedna prestizala odmah su sve išle za njom. Po pravilu bi nakon što te netko prestigne trebao pokušati ponovno prestizati tek nakon što ovoga pustiš da se odmakne 10m naprijed. Međutim prije nego što bi se razmak povećao na dopuštenih 10m već me prestizao netko drugi, tako da me u tom trenutku ženska grupa koštala 40m. Zbog toga što je to bila vodeća ženska grupa, sudac na motoru je cijelo vrijeme bio uz nas. Joel je vjerojatno bio malo prebrz i nisam siguran bi li ga mogao pratiti, ali je on puvukao Nizozemca koji se odvojio na nekih 30-ak sekundi. Pokušao sam uloviti Nizozemca, ali me u par navrata ponovno prestizala ženska grupa pa bi svaki put gubio po 40m, što me malo frustriralo. Obično bi Goos ili Granger pokušale napasti, a kad bi nakon minutu, dvije vidjele da se nisu uspjele odvojiti počele bi usporavati i taktizirati. Jednom prilikom kad sam ponovno prestizao cijelu grupu do mene je došao sudac na motoru i pokazao mi crni karton. Nije mi jasno zbog čega mi je pokazao karton, ali valjda je on vidio nešto što ja nisam. To me dosta naljutilo, ali umjesto da dodam gasa (što inače napravim kad me netko naljuti), osjetio sam nekakvu slabost pa sam se povukao na začelje grupe. Inače, kroz cijelu utrku sam imao faze kad sam se osjećao dobro ili loše. Odmah nakon toga naišli smo na pružni prijelaz gdje sam ja zapeo iza nekih age-grupera koji su usporili na 15km/h, što me dodatno naljutilo.
Srećom po mene penal na ovoj utrci nije bio 4 minute, nego se trebalo trčati krug od 300m oko tranzicije, pa sam izgubio malo manje vremena. Na trčanju se nije ništa posebno događalo. Na kraju prvog kruga prestigao me Tim Jacobs. Trčao sam uz njega drugi krug, u trećem sam otišao naprijed i pokušao se odvojiti. To mi nije uspjelo, pa me na kraju izfiniširao. Ja nisam ni pokušao finiširati jer sam trčao na pragu grčeva. Na par zadnjih utrka bi koristio tablete soli i nisam imao problema sa grčevima, ali za ovu sam ih zaboravio ponijeti. Srećom nije bilo vruće inače sam mogao imati većih problema. Taj finiš na kraju ionako nije ništa značio jer je Tim startao 5 minuta iza.
Cijelo vrijeme sam imao osjećaj da će rezultat biti jako loš, pa sam se još ugodno iznenadio sa konačnih 4:06. Čak ni vožnja nije bila toliko loša. Imao sam prosjek oko 40 km/h u uvjetima koji su bili daleko od idealnih. Ne znam samo da li u ovakvim uvjetima ovi koji imaju aero opremu imaju dodatnu prednost u odnosu na mene. To bi objasnilo zašto se nisam uspio odvojiti od žena. Osjetio sam u par navrata trenutke kad bi njihovi diskovi uhvatili povoljan vjetar.
Sa plivanjem i trčanje ne mogu biti zadovoljan. Plivao sam minutu sporije od očekivanja, a trčanje je isto bilo dosta ispod mojih mogućnosti. Pogotovo s obzirom da je za trčanje bilo gotovo idealno vrijeme, oblačno i svježe. Jedini limitirajući faktor je bio da se dobar dio trčao po kockom popločanim ulicama. Lijevo koljeno me pomalo boljelo cijelo vrijeme, ali mislim da me to nije pretjerano usporilo. Koljeno osjećam i sad pa ću morati malo pripaziti ovaj tjedan.
U muškoj konkurenciji pobjedio je Marino Vanhoenacker i pokazao da je klasa za sebe. Biciklistička dionica je točno izmjerena, a preći je za 2:01 u ovakvim uvjetima...
Pozdrav iz Aachena.

04.08.2009. u 12:05 • Komentiraj (0) • Print • #

nedjelja, 02.08.2009.

Kiša, vjetar i hladnoća

Nisam se osjećao dobro od starta utrke, plivanje minutu sporije nego na par zadnjih utrka, na biciklu dobio penal premda ga nisam zaslužio (a i ne znam zbog čega su mi ga dali). Mislio sam da će rezultat biti katastrofalan, pa krajnjih 4:06 i ne zvuči loše. Malo lošije od toga zvuči zaostatak za pobjednikom, ali Vanhoenaker je danas razbio sve. Vozio je 2:01 po ovim uvjetima (kiša, vjetar), a staza je točno izmjerena. Plasirao sam se negdje između 25. i 30. mjesta.
Sutra ujutro putujem u Aachen, a narednih dana slijedi detaljniji izvještaj.

02.08.2009. u 22:58 • Komentiraj (0) • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>