nedjelja, 03.12.2017.
Došašće ili Advent
Došašće ili advent
je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine.
Prema jednoj tradiciji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
Danas se pali prva svijeća u adventskom vjenčiću.
Kod nas u mom kraju:
Prva svijeća ili postilica, simbolizira nadu i iščekivanje, druga ili pomirilica, znak je mira, treća slavi radost i veselje, a zadnja svijeća simbolizira ljubav.
Dakle zovu se;
1. Nada,
2. Mir,
3. Radost,
4. Ljubav
Negdje je običaj dodati i petu, bijelu - Kristovu, svijeću. Mi je ne dodajemo u vijenac, već zapalimo sa strane.
Svako dobro svima u ove dane Došašća, puno mira, ljubavi, sreće i Božjeg blagoslova.
Oznake: Svima mir i veselje
subota, 02.12.2017.
Riječ
O kako može bolna biti riječ,
kako teška može biti,
okrutna, razarajuća i ubitačna,
samo jedna jedina riječ.
Iz tvojih usta jedna riječ,
izletjela je brzo i iznenada,
kao projektil pogodila me,
pogodila tamo gdje najviše boli.
Udarila me žestoko,
ušla je u moje tijelo,
trgajuć mi utrobu, meso i kosti,
bol mi nanosi i nered pravi.
O kako jedna riječ može da boli,
jedna nepromišljena riječ,
što ušla je u mene,
izjeda me i razara iznutra.
Vrtim je i okrećem u sebi,
pokušavam je usmjeriti van,
al ona nikako da ode,
tu je, pili, reže i boli, boli me jako.
Bol me izjeda sve više.
Gubim snagu i volju za životom.
Gasim se polako i nestajem s jutrom
i jutarnjom rosom.
b.b.
Oznake: riječi bole
Život - Što želimo od života
Filozof, pisac, crkveni naućitelj, i Svetac katoličke crkve. Augustin Aurelije,
Iz knjige Augustina Aurelija - Ispovjesti.
O željama i traženjima u životu
Govori o dijelu svog života u ranoj mladosti i susretu s prosjakom.
Nakon burne i razuzdane noći provedene u noćnom baru izlazi na ulicu sa svojim prijateljima i ugleda prosjaka.
Prosjak je bio pijan, veseo i sretan. Isprosio je sitniš i pronašao kraj fontane, kovanicu male vrijednosti, Skakao je od sreće i radovao se kupovini alkohola. Augustin i njegovi prijatelji tu veće potrošili su na desetke novčanica i veliku količinu alkohola popili, ali nisu bili sretni. Augustin je na tren bio u nedoumici. Dali bi radije bio na njegovu mjestu - odnosno taj prosjak i sretan prosjak ili ostao ON bahat, rastrošan i nesretan. Zaključio je da bi ipak ostao bahat, rastrošan i nesretan. Pitao se što bi on to zapravo trebao naći i pronaći u životu, kako bi bio približno tako sretan.
Poslije je zaključio;
Za razliku od njega, prosjak se još isto veće otrijeznio od svog pijanstva, a on je sa svojim pijanstvom i bahatošću legao te se sutradan i slijedećih dana budio.
Zapravo, često je sreća tu pored i ispred nas, samo pitanje je, jesmo li je svjesni ili znamo li što želimo od života?
Pa zapravo što mi to zapravo tražimo i čemu težimo?
Jesmo li i trebamo li biti zadovoljni svojim životom?
Jesmo li mirotvorci ili ne-mirotvorci?
Jesmo li mironosci ili ne-mironosci?
Nosimo li u svoje domove, obitelji, na posao, među prijatelje mir ili nemir?
Što sijemo, mir ili nemir?
Zapravo to što nosimo tamo kuda idemo to uglavnom i dobijemo. Uglavnom.
b.b.
četvrtak, 30.11.2017.
Pušački lobij
Pušači su zapravo bezobzirni i sebični ljudi!
Naravno ne svi.
Zašto to govorim i zašto osuđujem te ljude, pa evo nekih činjenica.
Vozim se vlakom u kojem nije dozvoljeno pušiti i osjetim dim cigarete u svom kupeu. Vagon klimatiziran i ne mogu otvoriti prozor. Kašljem, smeta mi, imam problema sa disanjem. Krenem tražiti izvor dima. U jednom kupeu, mladić tridesetak godina s pivicom u ruci i cigaretom u ustima. Zamolim ga ljubazno, da ugasi cigaretu. Pita me jel mi smeta što on puši? Odgovorim da mi ne smeta što on puši, nego dim cigarete. On će na to, a smeta vam dim, rekoh da. On na to uzme još jednu cigaretu i nju zapali, te s dvije cigarete u ustima pita, jel vam još smeta. OK, okrenem se i odem potražiti konduktera, te zamoliti njega, da riješi problem. Prošao sam dva vagona i napokon nađem u zadnjem kupeu konduktere. Oni su lijepo zavaljeni u svoja sjedala i smijeh nešto raspravljali. Nisam niti otvorio vrata kupea. Možete li pretpostaviti zašto! Naravno i oni puše! Mislim da bi moja molba pala na plodno tlo. Vraćajući se prema svom kupeu pronašao sam mjesto u drugom vagonu, dalje od dima i tako riješio problem. Neki će reći pa to si mogao odmah. OK - jesam. Okrenimo glavu od problema, i svima će biti bolje. Naravno - sukus svega - Kada bi ljudi okretali glave, "Budale bi vladale svijetom". Hej, to je buduće vrijeme. Ha - Molim? Što? Ma naravno budućnost je već stigla.
Neznam sjećate li se Zakona o zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima? Svi ugostitelji digli se na noge. Zašto? Pa propast će im posao, ostat će konobari bez posla, napuniti će ionako prepune burze rada - čitaj nerada. Ugostiteljima su glavni konzumenti pušači. Naravno ugostitelji brinu o njima. "Briga za pušače". Ugostitelji prijetili zatvaranjem objekata, otpuštanjem ljudi i bla... bla. Sve u zaštiti pušača - moš mislit. Jadni pušači, jedno vrijeme skupljali se i stiskali vani oko kojekakvih grijalica i pušili. Rijetko koji ugostitelj je smogao sredstava kako bi ugradio propisanu i skupu ventilaciju. Pušači su se žalili i kukali, kako je to diskriminacija prema njima i kako to nije u redu.
Nedugo zatim, malo po malo, svi kafići preko noći postali pušački. Kako pitam se? Od kuda sada svim tim ugostiteljima lova za te skupe uređaje. Moš mislit kako su ih ugradili i kako ti uređaji rade. Pola tih uređaja nikada i nije bilo uključeno, a niti se uključuju. Zašto? Koga briga, Troše struju i jako zuje. Inspektori ne ulaze u lokale, a većina ih je pušačkog lobija. To vam je kao da lisici ostavite da čuva kokoši. Ima i poštenih inspektora koji rade svoj posao, ali na pritisak šefova povlače svoje uredbe. Znate kako je, danas se bez posla lako ostaje, a teško se do njega dolazi.Kako to mogu tvrditi. Lijepo uđite sada u kafiče i sve če vam biti jasno. U kafičima nebi smjelo biti dima, ako ima dima to znači da ventilacija ne radi. Znam da je par ugostiteljskih objekata bilo zatvoreno zbog par kuna viška u blagajni, a koliko je lokala zatvoreno zbog nekvalitetnih i neispravnih ventilacija i dima u lokalima? Dakle kriminal, korupcija i bezakonje. Ima rješenja i za to - Pošaljete inspektore u susjedne i udaljene gradove. Problem riješen. Da je nekome stalo, riješilo bi se to i brzo bi zdravstvo stalo na noge. Bilo bi love za bolesnu djecu, i spasili bi se mnogi životi. Naravno dragi pušači, to sada nije diskriminacija, ma boli vas .... briga.
Danas kada je zazimilo i zahladilo, dragi pušači sjede u toplim i zadimljenim kafićima i gledaju kako se nepušači smrzavaju vani, ali bez grijalica, jer nepušači nisu gosti od kojih žive siroti ugostitelji. Komentari pušača - Pa nek idu u nepušačke kafiće. Hvala dragi pušači. Stvarno ste obzirni šireći, taj svoj s...d gdje god se pojavite i bezobzirno gurajući ruke s cigaretom na sve strane i drugima pod nos, jer naravno ide vam dim u oči, ne.
Pa pitam se imaju li ti ljudi osjećaj za druge. Zar stvarno misle, ako oni puše, svi moraju pušiti. OK to je njihov izbor. Truju se, ali zašto ja i ostali koji ne želimo dim i cigaretu, moram to trpjeti. Udisati taj smrad i na onim rijetkim mjestima na kojima je to ZABRANJENO. Bit ću bezobrazan ali i doslovan, pa niti je zabranjeno, niti štetno ispuštati plinove ( iz stražnjice) u društvu, pa to kulturni ljudi i ne čine. Pametnom dosta. Smrad je smrad.
Neki dan bilo je lijepo, sunčano i toplo, pune terase kafića, mladi, djeca i stariji, svi uživaju na suncu, idila. Bilo je dosta roditelja s malom djecom, pa čak i beba u kolicima. Oko tih beba naravno pušači, dime otpuhuju i nije ih briga nizakoga. Majka malene bebe koju drži u rukama, također puši. Gle pa to je njeno dijete, to je njen izbor. Ma što te briga. Ma naravno mi smo najlicemjernije društvo puno brige za djecu i mlade, majčinstvo. Ma nemojte me je...! Koji je i kakav izbor toga djeteta, ima li to dijete pravo na izbor. Ima, puši od malena. Eto ima prava. Kažnjavamo djelatnice kioska i trgovina pićem, kada prodaju maloljetnicima piće ili cigarete, kao branimo djeci da se truju. Ma ne ...... većina djece odrasta u takvoj zatrovanoj sredini i nije niti čudno da su ovisna, a i ona druga djeca lako se povedu za lošim primjerom vršnjaka pod pritiskom izolacije od društva, počinju konzumirati cigarete i alkohol.
Gle, koliko god ne volim Ameriku i smijem se nekim glupostima i kutijama u kojima žive (kutije = okviri), toliko su dobro riješili problem pušenja i alkohola na ulicama i ugostiteljskim objektima. Dobro ne u svim državama, ali većini. Uglavnom te kutije ili okviri kažu, možete pušiti na određenim mjestima, ali uz određene uvjete i toga se strogo drže. Kazne za prekršitelje su iznimno visoke i stroge. Sudovi, brzi i efikasni. Oprosta nema. Shodno tome, restorani su podijeljeni na pušačke i nepušačke dijelove pregrađene staklenom stijenom. U pušačkom dijelu sve je skuplje za oko cca 30%. U cjenicima piše, radi naknade osoblju za rad u neprimjerenom i nezdravom okružju. Par mojih frendova jako se veselila tome, ali nakon samo par večera s druge strane stakla, prešli su ipak u nepušački dio. Hm pitam se zašto? Još nešto, putovanje zrakoplovom trajalo je oko 9 sati. Ti okorjeli pušači koji ne mogu bez cigarete niti sat vremena, bili su ko bubice i nije im padalo na pamet otići u toalet i zapaliti. Pitam se zašto i kako je to moguće.
Znate vi, kao i ja.
Svim dušobrižnicima pušačima i inima, koji sa strane i s tolerancijom udišu njihove ispušne nusprodukte i sve to toleriraju, objavljujem da je ovaj Post - moj OSOBNI stav i mišljenje te želim da takav i ostane. Hvala!
b.b.
Oznake: ubi me dim
srijeda, 29.11.2017.
Vjetar napasni
U parku našega grada noć je.
Šećemo, držeći se za ruke.
Vučemo noge po šljunčanoj stazi,
zastajemo u sjeni stabala,
grlimo se i ljubimo nježno.
Samo vjetar, vjetar je s nama,
gura nas i vuče.
Tvoja duga kosa zastire mi lice.
Zagrljeni tako grijemo si ruke kroz kapute.
Evo ga, opet on, gura se i vuče
kao da nas otjerati želi,
Zadiže nam kragne i kapute,
ljulja, baca i gura, gura.
Samo taj drznik, neda nam mira.
Huči zavija i mumlja,
viče, šiba i tuče.
Ljubomoran valjda. tjera nas iz parka.
Grlimo se nježno, smiješeći se tome.
Gledamo se bez ijedne riječi,
oči nam sve govore.
Osmijeh krasi tvoje divno lice.
Hladno je, zima, vjetar i noć.
Stabla i grmlje klanjaju se njemu,
a u parku samo nas dvoje i on.
Drugi ne postoje.
b.b.
Oznake: osamdesete su bile ...
Zašto kiseliti zelje - kupus
Što reći!
Danas više nemožeš ni zelje ukiseliti.
Kupio zelje na tržnici.
Dovezao kući, ostavio u podrumu da odstoji par dana.
Oprao plastičnu bačvu stavio sodu bikarbonu po unutrašnjim stjenkama i dnu bačve. kako bi uklonio neugodni miris kiseljenja od prošle godine 
te na kraju dodao ocat za kiselu reakciju i aktivaciju sode bikarbone.
Nakon dva tri ponavljanja tog postupka, oprao bačvu deterdžentom i sve dobro isprao vrućom i hladnom vodom.
Nakon detaljne higijene posude, uslijedilo rezanje glavica zelja, ribanje i slagane u bačvu. Glavice se izdube (izvadi se korijen),u rupe glavica sipa se sol, do vrha glavice. Cijele glavice idu na dno s otvorom prema gore, a praznine među glavicama ispunjavamo ribanim zeljem iliti kupusom. Ribano zelje dodatno se posoli šakom soli i dodaje se biber u zrnu, kukuruz u zrnu (osmoredac), lovorov list i kriške dunje. tako sve ponavljamo dok se ne popuni bačva. Sadržaj ribanog ili rezanog zelja valja šakama dobro pritiskati kako bi zelje pustilo svoj sok. Na kraju ako je sve u redu na vrhu bačve pojavi se tekućina od zelja i soli, a po potrebi doda se i voda da zelje ne bude suho. Voda se treba dodati slijedeći dan ako površina bude suha. Uglavnom 3-5 cm tekućine iznad zelja. Sve se dobro hermetički zatvori poklopcem i stoji 14 dana na toplom mjestu na temperaturi oko 18 st. celzija. Nakon 14 dana zelje treba odnijeti na hladno mjesto - podrum ili ostavu.
Sol je jako bitna u ovom postupku. Ona čuva zelje od kvarenja i daje čvrstoću zelju. Što više soli veća čvrstoća - tvrđe zelje.
Po receptu ide cca 4% soli po kg zelja. Na 20 kg zelja - 800 g soli.
Sve napravljeno po ustaljenom receptu.
Isti postupak radim godinama i nikad greške.
Zelje ima prekrasnu boju,
lijepo na izgled,
kiselo po mjeri,
slano po mjeri,
sve super osim tvrdoće,
mekano i gnjecavo.
Strašno.
Kupio sam novo zelje i ponovio postupak ali sada samo sa glavicama, bez ribanja.
Na placu iliti tržnici čujem od prodavača kako nisam jedini kome se to desilo. Puno ljudi se žalilo na zelje.
Prodavači tvrde da je to do zelja.
Loše zelje.
Kome danas čovjek može vjerovati?
Postavljam pitanje - Što nije u redu?
Jesam li pogriješio ja?
Dali je kriv postupak?
Godina?
Zelje?
Što?
Odgovor ne znam.
Predstoji mi čekati rezultate ovog drugog postupka.
Nadam se boljem rezultatu nakon 40 dana.
b.b.
Prvić
Tko nije bio na Prviću otoku Šibenskog arhipelaga, nije ni bio na moru. Šalim se naravno, tu je u okolici bezbroj prekrasnih otoka i otočića, ali ovaj je meni nekako prirastao za srce. Možda zato što je izvrsno povezan brodskim linijama sa Šibenikom i Vodicama ili zato sto na njemu nema automobila. Možda zato što nema gužve i najezde turista, kao u obližnjim Vodicama. Ma mislim da je sve to po malo, ali najbitnije je to što se tamo čovjek može povezati s prirodom i stvarno odmoriti. Na otoku su zapravo dva mjesta; Prvić Luka i Šepurine, međusobno povezana ugodnom šetnjicom i prugom - tako dalmoši nazivaju brodsku liniju. Laganom šetnjicom od cca 20 minuta stižemo iz mjesta u mjesto, a brodom Tijat ili Lara cca 5 min. To su dva mala prekrasna mjesta u kojima živi cijele godine stotinjak stanovnika, uglavnom starije populacije. Ima dvije trgovine mješovitom robom i dvije pekarnice, jedan hotelčić i nekoliko ugostiteljskih objekata. Ma vjerujte mi za idealan odmor i previše. Naravno oni koji teže luksuznim restoranima i izlascima, to nije mjesto za njih. Mladi koriste za večernje izlaske brze taxi bot linije koje nisu skupe i voze do Vodica cca 10 min. ili kraće. Ima predivnih skrivenih uvala za intimu i uživanje u osami i prekrasnih kamenih i pjeskovitih plaža. Za svakoga po nešto. Oni koji vole šetnje uz more, mogu obići cio otok uz more za nekih par sati, ali to bih prepustio onima koji stvarno žele hodati i diviti se kamenu, moru, vrtovima i maslinicima. Nakon takve šetnje stvarno dobro dođe par krigli piva u obližnjim kafičima ili restoranima uz more. Vrhom otoka vlada stara Baterija, odnosno topovska postaja - vidikovac, s kojeg se pruža predivan pogled na Kornate i cijeli Šibenski arhipelag. Za lijepog se vremena može vidjeti i udaljeni Vis. Skoro zaboravih to je otok poznatog znanstvenika-inovatora Fausta Vrančića. On je pokopan u crkvici Prvić luke, a gdje je nedavno otvoren i spomen muzej Fausta Vrančića. Ma to ćete sve sami istražiti kada dođete na taj još uvijek netaknuti otok i dar prirode.
Svima željnima mira, mora i odmora preporučujem otok Prvić. Sami odaberite Luka ili Šepurine.
b.b.
Oznake: ljetovanje - prvi red uz more
HŽe - KŽe
Putovanje vlakom!
Onaj tko ne putuje vlakom, pomisli - joj romantično. Super! I bilo je tako. Vozim se vlakom dosta često na relaciji Rijeka - Osijek. Postoji jedan divan vlak koji prometuje na toj relaciji i bez presjedanja, odnosno postojao je ...
Sve je bilo gotovo idilično do nedavno, kada su počeli radovi na pruzi D. Selo - Križevci. Vlak bi pomalo kasnio na relaciji Ogulin - Karlovac, ali to je bilo izdržljivo i sve bi nadoknadio do Koprivnice. Sada je to grozno, pogotovo za majke koje putuju same sa malom djecom, starije osobe, strance, osobe koje imaju puno prtljage itd. Na stranicama HŽa stoji samo jedno presjedanje, a zapravo ih ima samo do Koprivnice četiri. Prvo presjedate u Zagrebu, to nije problem, vlak je odmah nasuprot i na istom peronu. Zapravo prijelaz iz vlaka u nisko-podni vlak. Slijedi 30 minuta vožnje do Vrbovca i presjedanje u autobuse. Tu počinju problemi. Autobusi stoje daleko od vlaka i pojedini nemaju prostor za prtljagu - gradski autobusi, Biciklisti nemaju kud s biciklima, a platili kartu za bicikle, ma divota. Kada se to zgura i nekako strpa u buseve kreće se prema Križevcima. U Križevcima ponovo presjedanje na vlak i vožnja cca 20 minuta do Koprivnice, u Koprivnici ponovno presjedanje na vlak za Osijek. Sreču imaju oni koji nastavljaju prema Budimpešti, oni ne presjedaju, ali njih opsjedaju nadobudni carinici koji čekaju na peronu da ulete u vlak.
Napokon sjednete u vlak za Osijek koji vuče dizelka, jer taj dio pruge nije elektrificiran i s mirom se vozite do Kloštra, kada u vlak ulaze Romi koji prosjače i koji uglavnom izlaze u Virovitici. Nakon toga slijedi ugodna i ona recimo romantična vožnja do Osijeka.
Za sve koji misle putovati na toj relaciji, a ovo ne znaju.
Sretno i bez živciranja, hhhaha HŽ-KŽ.
Oznake: romantika je da, aha
utorak, 28.11.2017.
Praznina
Idem i polako prolazim,
u glavi mi misli prazne,
isparavam dim.
Koraci teški udaraju pločnikom.
Idem i polako prolazim,
žuta svjetla, cesta i praznina.
Ispod mosta tihu priču priča Ođenica,
priču dugu i beskonačnu,
sam sam, a ti si daleko.
Idem i polako prolazim.
Noć je usijala prazninu, a ja samoću,
Ti si sama i ja sam sam.
Pisma stižu, ali ti ne,
iz dana u dan i tako sve u krug.
Idem i polako prolazim
b.b.