bilibrig

srijeda, 29.11.2017.

Vjetar napasni


U parku našega grada noć je.

Šećemo, držeći se za ruke.
Vučemo noge po šljunčanoj stazi,
zastajemo u sjeni stabala,
grlimo se i ljubimo nježno.

Samo vjetar, vjetar je s nama,
gura nas i vuče.
Tvoja duga kosa zastire mi lice.
Zagrljeni tako grijemo si ruke kroz kapute.

Evo ga, opet on, gura se i vuče
kao da nas otjerati želi,
Zadiže nam kragne i kapute,
ljulja, baca i gura, gura.

Samo taj drznik, neda nam mira.
Huči zavija i mumlja,
viče, šiba i tuče.
Ljubomoran valjda. tjera nas iz parka.

Grlimo se nježno, smiješeći se tome.
Gledamo se bez ijedne riječi,
oči nam sve govore.
Osmijeh krasi tvoje divno lice.

Hladno je, zima, vjetar i noć.
Stabla i grmlje klanjaju se njemu,
a u parku samo nas dvoje i on.
Drugi ne postoje.

b.b.

Oznake: osamdesete su bile ...

29.11.2017. u 13:05 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

  studeni, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Životne situacije


Svakodnevni doživljaji, događaji i komentari.

Linkovi