bilibrig

četvrtak, 30.11.2017.

Pušački lobij

Pušači su zapravo bezobzirni i sebični ljudi!
Naravno ne svi.
Zašto to govorim i zašto osuđujem te ljude, pa evo nekih činjenica.
Vozim se vlakom u kojem nije dozvoljeno pušiti i osjetim dim cigarete u svom kupeu. Vagon klimatiziran i ne mogu otvoriti prozor. Kašljem, smeta mi, imam problema sa disanjem. Krenem tražiti izvor dima. U jednom kupeu, mladić tridesetak godina s pivicom u ruci i cigaretom u ustima. Zamolim ga ljubazno, da ugasi cigaretu. Pita me jel mi smeta što on puši? Odgovorim da mi ne smeta što on puši, nego dim cigarete. On će na to, a smeta vam dim, rekoh da. On na to uzme još jednu cigaretu i nju zapali, te s dvije cigarete u ustima pita, jel vam još smeta. OK, okrenem se i odem potražiti konduktera, te zamoliti njega, da riješi problem. Prošao sam dva vagona i napokon nađem u zadnjem kupeu konduktere. Oni su lijepo zavaljeni u svoja sjedala i smijeh nešto raspravljali. Nisam niti otvorio vrata kupea. Možete li pretpostaviti zašto! Naravno i oni puše! Mislim da bi moja molba pala na plodno tlo. Vraćajući se prema svom kupeu pronašao sam mjesto u drugom vagonu, dalje od dima i tako riješio problem. Neki će reći pa to si mogao odmah. OK - jesam. Okrenimo glavu od problema, i svima će biti bolje. Naravno - sukus svega - Kada bi ljudi okretali glave, "Budale bi vladale svijetom". Hej, to je buduće vrijeme. Ha - Molim? Što? Ma naravno budućnost je već stigla.

Neznam sjećate li se Zakona o zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima? Svi ugostitelji digli se na noge. Zašto? Pa propast će im posao, ostat će konobari bez posla, napuniti će ionako prepune burze rada - čitaj nerada. Ugostiteljima su glavni konzumenti pušači. Naravno ugostitelji brinu o njima. "Briga za pušače". Ugostitelji prijetili zatvaranjem objekata, otpuštanjem ljudi i bla... bla. Sve u zaštiti pušača - moš mislit. Jadni pušači, jedno vrijeme skupljali se i stiskali vani oko kojekakvih grijalica i pušili. Rijetko koji ugostitelj je smogao sredstava kako bi ugradio propisanu i skupu ventilaciju. Pušači su se žalili i kukali, kako je to diskriminacija prema njima i kako to nije u redu.
Nedugo zatim, malo po malo, svi kafići preko noći postali pušački. Kako pitam se? Od kuda sada svim tim ugostiteljima lova za te skupe uređaje. Moš mislit kako su ih ugradili i kako ti uređaji rade. Pola tih uređaja nikada i nije bilo uključeno, a niti se uključuju. Zašto? Koga briga, Troše struju i jako zuje. Inspektori ne ulaze u lokale, a većina ih je pušačkog lobija. To vam je kao da lisici ostavite da čuva kokoši. Ima i poštenih inspektora koji rade svoj posao, ali na pritisak šefova povlače svoje uredbe. Znate kako je, danas se bez posla lako ostaje, a teško se do njega dolazi.Kako to mogu tvrditi. Lijepo uđite sada u kafiče i sve če vam biti jasno. U kafičima nebi smjelo biti dima, ako ima dima to znači da ventilacija ne radi. Znam da je par ugostiteljskih objekata bilo zatvoreno zbog par kuna viška u blagajni, a koliko je lokala zatvoreno zbog nekvalitetnih i neispravnih ventilacija i dima u lokalima? Dakle kriminal, korupcija i bezakonje. Ima rješenja i za to - Pošaljete inspektore u susjedne i udaljene gradove. Problem riješen. Da je nekome stalo, riješilo bi se to i brzo bi zdravstvo stalo na noge. Bilo bi love za bolesnu djecu, i spasili bi se mnogi životi. Naravno dragi pušači, to sada nije diskriminacija, ma boli vas .... briga.

Danas kada je zazimilo i zahladilo, dragi pušači sjede u toplim i zadimljenim kafićima i gledaju kako se nepušači smrzavaju vani, ali bez grijalica, jer nepušači nisu gosti od kojih žive siroti ugostitelji. Komentari pušača - Pa nek idu u nepušačke kafiće. Hvala dragi pušači. Stvarno ste obzirni šireći, taj svoj s...d gdje god se pojavite i bezobzirno gurajući ruke s cigaretom na sve strane i drugima pod nos, jer naravno ide vam dim u oči, ne.
Pa pitam se imaju li ti ljudi osjećaj za druge. Zar stvarno misle, ako oni puše, svi moraju pušiti. OK to je njihov izbor. Truju se, ali zašto ja i ostali koji ne želimo dim i cigaretu, moram to trpjeti. Udisati taj smrad i na onim rijetkim mjestima na kojima je to ZABRANJENO. Bit ću bezobrazan ali i doslovan, pa niti je zabranjeno, niti štetno ispuštati plinove ( iz stražnjice) u društvu, pa to kulturni ljudi i ne čine. Pametnom dosta. Smrad je smrad.

Neki dan bilo je lijepo, sunčano i toplo, pune terase kafića, mladi, djeca i stariji, svi uživaju na suncu, idila. Bilo je dosta roditelja s malom djecom, pa čak i beba u kolicima. Oko tih beba naravno pušači, dime otpuhuju i nije ih briga nizakoga. Majka malene bebe koju drži u rukama, također puši. Gle pa to je njeno dijete, to je njen izbor. Ma što te briga. Ma naravno mi smo najlicemjernije društvo puno brige za djecu i mlade, majčinstvo. Ma nemojte me je...! Koji je i kakav izbor toga djeteta, ima li to dijete pravo na izbor. Ima, puši od malena. Eto ima prava. Kažnjavamo djelatnice kioska i trgovina pićem, kada prodaju maloljetnicima piće ili cigarete, kao branimo djeci da se truju. Ma ne ...... većina djece odrasta u takvoj zatrovanoj sredini i nije niti čudno da su ovisna, a i ona druga djeca lako se povedu za lošim primjerom vršnjaka pod pritiskom izolacije od društva, počinju konzumirati cigarete i alkohol.

Gle, koliko god ne volim Ameriku i smijem se nekim glupostima i kutijama u kojima žive (kutije = okviri), toliko su dobro riješili problem pušenja i alkohola na ulicama i ugostiteljskim objektima. Dobro ne u svim državama, ali većini. Uglavnom te kutije ili okviri kažu, možete pušiti na određenim mjestima, ali uz određene uvjete i toga se strogo drže. Kazne za prekršitelje su iznimno visoke i stroge. Sudovi, brzi i efikasni. Oprosta nema. Shodno tome, restorani su podijeljeni na pušačke i nepušačke dijelove pregrađene staklenom stijenom. U pušačkom dijelu sve je skuplje za oko cca 30%. U cjenicima piše, radi naknade osoblju za rad u neprimjerenom i nezdravom okružju. Par mojih frendova jako se veselila tome, ali nakon samo par večera s druge strane stakla, prešli su ipak u nepušački dio. Hm pitam se zašto? Još nešto, putovanje zrakoplovom trajalo je oko 9 sati. Ti okorjeli pušači koji ne mogu bez cigarete niti sat vremena, bili su ko bubice i nije im padalo na pamet otići u toalet i zapaliti. Pitam se zašto i kako je to moguće.
Znate vi, kao i ja.

Svim dušobrižnicima pušačima i inima, koji sa strane i s tolerancijom udišu njihove ispušne nusprodukte i sve to toleriraju, objavljujem da je ovaj Post - moj OSOBNI stav i mišljenje te želim da takav i ostane. Hvala!


b.b.

Oznake: ubi me dim