Vido Bogdanović

31.01.2009., subota

SPIN PROFESURICA

Gledo sam maloprije na DuTV reportažu sa sjednice Gradskog vijeća. Skoro sam i zaboravio na vrijeme kad sam tamo sjedo u nekoliko funkcija, ali me podsjetila gradonačelnica koja je evo gotovo 8 godina na dužnosti. I nakon skoro 8 godina još uvijek su joj potrebni oni prije kao dežurni krivci kako bi se na njih izvlačila. Čudi me da u proteklih 7 i kusur godina ko najbolja gradonačelnica na svijetu već nije uspjela riješit sve te naslijeđene probleme. I kad joj ne odgovaraju činjenice o navodnim naslijeđenim nevoljama gradonačelnica bez da trepne ili da se zarumeni (ko potpredsjednik Vlade) istinu lijepo iskrene kako njome i njenima najviše odgovara u tome trenutku. Tako je danas lijepo izmislila da je bila prisiljena prodat Solitudo Vulixu zato jer joj je Vrtlar (vlasnik Solituda) ostavljen pred stečajem s navodno 13,5 milijuna duga od gradske uprave kojoj sam bio na čelu. Istina je, ko i obično kad govori naša gradonačelnica, negdje malo drugdje. Vrtlar jest bio u nemalim problemima zbog projekta Solitudo koji je započeo Mladen Vukojević za Čićovog mandata. Ali činjenica je da smo mi upravo bili posložili stvari tako da sami (Vrtlar) izgradimo Solitudo kroz samo za to osnovano društvo Dogana d.o.o. Nakon smjene vlasti, Šuica i društvo su Doganu rasformirali, a zemlju u Solitudu po kratkom postupku natječajem prodali Vulixu Toma Vuličevića. Vjerujem da je natječaj propisno proveden, ali treba napomenut da je Vulix bio jedini ponuditelj?!? Time je Vrtlar, a posredno i Grad kao njegov većinski vlasnik, oštećen za najmanje 2 milijuna Eura extra profita. Koje interese je u tome imala gradonačelnica i na koji joj je način Tomo vratio tu i takvu uslugu to ona najbolje zna. Nitko nikad nikoga nije pito za tu štetu! Što se tiče mene, znam da sam zbog Solituda umalo završio mandat prije vremena zbog raskida s koalicijskim partnerom koji se našao u sukobu interesa budući je kao odvjetnik zastupao zainteresiranog investitora u Solitudo, a istovremeno bio gradski vijećnik. Što bi se reklo bio u sukobu interesa, baš kao i njen zamjenik koji je uz svoju dužnost zastupao i investitora, partnera Grada u projektu Golf na Srđu. Za razliku od mene Dube to naziva zajedničkim interesima. Druga spin kreacija vječne Dubravke jest uljara na Šipanu koju njena uprava već nekoliko godina rauba ko dokaz brige o razvoju Elafita i promašenosti bivše uprave. Uljaru nije bez dozvole gradila gradska uprava nego lokalna zadruga uz investicijsku pomoć gospodina Mata Vekića. Kad je pukla ljubav na Šipanu i gospar Mato namjeravo premjestit uljaru u Istru, uskočili smo i uz pomoć Vrtlara zadržali uljaru na Šipanu. Bilo je nebrojeno načina i godina za sredit nesređeno stanje oko uljare, a najjednostavnije je bilo ne pokušat prevarit gospara Vekića i platit mu uljaru prema dogovoru. Ali, uvijek ali, gradonačelnica je uz pomoć svojih vrlih savjetnika pokušala izigrat gospara Mata i ne platit znatno manji iznos od stvarno uloženog, valjda su mislili da će poodmakla dob prije učinit svoje. Na kraju je Vrtlar, ili možda Grad, za uljaru platio 3 miliijuna kuna i još 4 milijuna kamata. Naravno, niko nikoga nikad nije pito ni za ovih 4 milijuna kuna! Ima se! Što ćemo sitničarit. Najlakše je udarit po onima otprije pogotovo kad ih nema tu. Oni su valjda skrčmili i one Eure iz Solituda i one kune sa Šipana. Evo zato ovih nekoliko slova da ne ostane neodgovoreno.

- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.01.2009., ponedjeljak

NAJBOLJI DOMAĆINI

Mi Hrvati smo zakon. Idemo dalje! Nakon što smo se dobro zadužili i uspjeli na vrat, na nos izgradit mega dvorane, za koje usput niko nije siguran čemu će ubuduće služiti, te nakon što naši rukometaši svojim igrama, zalaganjem i ponašanjem u najvećem dijelu opravdavaju cijeli projekt ugošćavanja svjetske rukometne elite, mi Hrvati, službeno i neslužbeno, ne možemo a da sav taj trud ne namažemo govnima. Paljenje zastava, kamenovanje automobila, premlaćivanje gostujućeg navijača pokušava se objasnit kao nekontrolirane incidente, kao neželjene huliganske ispade koji se i tako svugdje događaju i koje je nemoguće u potpunosti spriječiti. Baš kad bi se možda s time i složili, predstavnik vlasti, gradonačelnik grada sudomaćina svjetskog prvenstva odluči s glavnog gradskog trga skinut sve zastave sudionica prvenstva, jer navodno nekim njegovim sugrađanima smeta izvješena zastava Srbije, sudionice natjecanja. Da se to dogodilo u nekoj vukojebini, ni po jada. Zadar se smatra najprosperitetnijim hrvatskim gradom koji se nedostižno brzo razvija na valu moći njegovog nekadašnjeg gradonačelnika i aktualnog ministra upravo integralnog razvitka. I sve to podmazivano našim soldima. I onda se pojavi nekakva budala, koji u ime i za račun aktualnog ministra upravlja gradom čudom, i odluči pljunut u lice svojim gostima koji su eto u njegov grad došli tek igrat rukomet. Jasno, Hrvatski rukometni savez se ogradi od takvog ponašanja i takvih razmišljanja, jer on, zna se, nije nadležan za ministrovog kolegu. Ali zato je nadležan za uredno i pravilno održavanje natjecanja, pa tako i za razglas i službenog spikera na utakmicama prvenstva. Ne znam kako je bilo u ostalim gradovima, ali u Splitu i Zagrebu (koji atmosferom nastoji sustić Split) službeni spiker stalno navija za Paklene i nastoji animirat ponekad nedovoljno angažiranu publiku. U tome mu pomaže i glazbeni urednik u odabranim trenucima puštajući stimulirajuće glazbene klipove koji bi trebali potpalit navijače. U najkritičnijim trenucima poseže se za svemogućim Tompsonom. Možda to pravila i ne brane, ali brani zdrav razum i dobar ukus. Ako jest istina da angažirani gledatelji predstavljaju ozbiljnu pomoć momčadi na terenu, onda je hrvatska reprezentacija već u značajnoj prednosti pred suparnicima koje je ugostila u velebnim dvoranama. Čemu onda nekakav promukli tovar reve cijelu utakmicu preko razglasa pokušavajući i sam odradit dva-tri gola. Mi smo zakon!!! Da nas nema trebalo bi nas izmislit.

- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SELJAČKA BUNA

Naša hrvatska falsitat nema granica. Dok se nacionalne elite trude obilježit obljetnicu legendarne seljačke bune istovremeno hrvatskom seljaku, i ne samo seljaku, instaliraju neke suvremene domaće i strane Tahije. Da bi bilo sve po zakonu ne libe se napisat i donijet kontroverzni zakon o poljoprivrednom zemljištu i kriminalni zakon o golfu. Mogu, Matija Gubec živi samo u pričama.

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.01.2009., subota

OPET ŠILOK

Vanka drži šilok. Padalo je cijelu noć, sve je mokro. U đardin se ne može, a po staru dubrovačku, danas ne bi trebalo ništa odlučivat. Izbori se primiču. U nas u Gradu se pomalo slažu kockice. Do sad su se najavila tri kandidata za gradonačelnika. Uz vladajuću Šuicu, svoju kandidaturu su najavili Vlahušić i Vićan. Andro se uspio dogovorit s Esdepeom bez da ih je razbuco pa će zajedničku listu ipak nosit Olga Murati. Iako u javnosti postoji privid da će se novim izbornim zakonom pojednostavnit upravljanje gradom to baš i ne mora bit tako. Po svim važećim zakonima, gradskom vijeću još uvijek ostaje velika nadležnost i u principu gradonačelnik, bez obzira što je izravno izabran mora provodit opće akte koje će i dalje donosit vijeće. I najvažnije, donošenje proračuna ostaje u nadležnosti vijeća. Time se otvaraju potpuno drugačiji odnosi između gradonačelnika i vijeća za koje nitko ne zna kako će završit. Ali o tome nekom drugom prilikom. Glavna izborna bitka ipak će se vodit između kandidata za gradonačelnika. A mi birači ćemo se morat opredijelit za nekog od njih ili ostat doma ne glasajući. Teško je ocijenit razliku između do sad ponuđenih kandidata jer je uglavnom i nema. Ne znam zašto se Andro pojavljuje ko protukandidat Dubi kad se u posljednje četiri godine ponašao gotovo kao koalicijski partner, sudjelovao je i u izradi njenih projekata. Valjda mu je dodijalo bit kondukter, pa bi se i on htio okušat za timunom. S druge strane, Pero je s Dubom bio u prisnoj političkoj vezi, koalicijski partner uz solentavanje svog poslovnog partnera Jamba. Sve dok nije izbila svađa oko plijena. I sad bi on htio bit kalif umjesto kalifa. U cijeloj ovoj predizbornoj priči, kako sad stoje karte, teško se odlučit za koga glasat između ponuđenih kandidata. Izbor bilo kojeg ili koje neće donijet nikakve promjene. Stanje će ostat isto. E sad, ukoliko smo zadovoljni smjerom i korakom kojim ide Dubrovnik onda je lako. Jednostavno se stisnu oči i zaokruži mamu Šuju. Mora bit da su takvog stava i moji stranački drugovi na čelu s Karlom koji će kako se šuška u izbore zajedno s Hadezeom. Kako sad stvari stoje, jedina oporba najavljena za sljedeće izbore jest Olga Murati koja je cijeli mandat konkretno ukazivala na propuste, nepravilnosti pa i kriminal aktualne gradske vlasti. U zadnje vrijeme je utihnula građanska inicijativa okupljena oko Grada, Pila, Orlanda, karnevala. Mora bit se da spremaju za maškaratu, pa će onda za izbore. Možda će se na kraju imat za koga i glasat.

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2009., petak

PRAVICA

Baš sam zađero. Nijesam od četvrtoga posto blog, skoro će dvadeset dana. A u ovih dvadeset dana svega se izdogađalo, i lijepoga i gruboga. Nekako se ne mogu odlučit između dva lijepa događanja, Obame i naših rukometaša. U ovom zimskom kišnom sivilu i provincijskoj depresiji, i rukometaši i Obama nekako dižu atmosferu. I jedan i drugi su dobro započeli, rukometaše već vidimo na vrhu svijeta, a Barraca kao dokazanog reformatora. A nama se spremaju lokalni izbori. Za koje već sad možemo bit sigurni da neće donijet nikakvu značajniju promjenu osim nekoliko novih imena na pločicama gradskih, općinskih i županijskih ureda. Izgleda da smo potpuno imuni na atmosferu promjena koja je zahvatila Ameriku i dobar dio svijeta. Kad bi tako bar bili otporni na gripu! Iz veličanstvene inauguracijske svečanosti, u kojoj je nažalost uz predsjednika Vrhovnog suda najslabiji igrač bio sam Obama, neću zaboravit riječi kojima je velečasni Joseph Lowery zaključio svoj blagoslov tražeći od Svevišnjeg da nam "udijeli pravednosti a ne milosti!" U toj jednostavnoj misli, rečenici od tek nekoliko riječi leži sva mudrost bavljenja politikom koja uz Obamino obećanje da "u službi neće braniti svoje interese već interese svojih sugrađana" jednostavno ulijeva nadu u drugačije i bolje. Sjeća li se više itko riječi uklesanih u kamen Dvora? Obliti privatorum publica curate! Zapisali su ih naši mudri i pravedni preci kao osnovno pravilo bavljenja javnim poslovima da bi ih naši suvremenici falso reciklirali u svom politiziranju. Prošle godine se navršilo 80 godina od kako je od posljedica atentata umro veliki čovjek koji je kao osnovni cilj svog političkog djelovanja postavio upravo pravednost ili kako je on to tad nazivo, pravicu. Zato posebno boli, u ovim danima punim šiloka, kad se njegovi formalni stranački slijednici udružuju u vlast koja ovom narodu već godinama donosi samo nepravdu. Prije nekoliko dana u Dobro jutro Hrvatska gostovao je jedan mladi psiholog koji je komentirao potencijalu opasnost od socijalnih nemira u Hrvatskoj. Svoje kratko razmatranje zaključio je riječima da je hrvatsko društvo nepravedno i da ne postoji pravna država. To je najkatastrofalnija ocjena stanja u Hrvatskoj koju sam u posljednje vrijeme čuo. Nepravda i nepostojanje pravne države!! Onda se pitam što moji stranački drugovi, formalni a ne svjetonazorni sljednici velikog Stjepana Radića čine u vlasti sa snagom koja svom narodu donosi nepravdu, političkom snagom koja prvenstveno brani svoje interese na štetu naroda koji ju je izabrao. Tu izdajničku kolaboraciju namjeravaju nastaviti i kroz sljedeće izbore obećavajući narodu milosrđe a ne pravednost, mrvice sa svog stola, a ne mjesto za stolom. I zato me vesele uspjesi rukometaša i Obame. Dopuštaju mi da se bar virtualno prenesem u neki drugi, pošteni svijet. I zato nikad neću zaboravit misao starog propovjednika koji za svoj narod traži pravednost a ne milost!

- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.01.2009., nedjelja

NE BI SE ŠTELI MEŠATI

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2009., petak

SRETNO I BERIĆETNO

Često me dvije poštapalice podsjete na njihove korisnike. Ministar Primorac ne propušta priliku naglasit da Hrvatsku vidi kao zemlju znanja, a naša gradonačelnica Dubrovnik kao mjesto izvrsnosti. Ne znam dokle smo stigli sa znanjem u zemlji s polupismenim stanovništvom, valjda ga dobivaju u tabletama. Što se izvrsnosti u Dubrovniku tiče tu svakodnevno svjedočimo kontinuiranom populističkom podilaženju niskim ukusima i standardima što za rezultat može imati samo umrtvljenje nekad izvrsnog Dubrovnika. Što me spopalo po festama bit tako mračan? Umjesto zaželjet vam sretnu i berićetnu Novu 2009., uhvatio se mrtva Grada. Jednostavno ne mogu prešutat vazelinske komentare opet o «jednom od najboljih dočeka na otvorenom», onom na Stradunu. Još tamo negdje od 1995. ili 1996. kad su prvi doček ispred crkve Sv. Vlaha vodili Vjeverica i Nano, iz godine u godinu doček na Stradunu se razvijao da bi 2000. i 2001. postao nacionalni i svjetski brand. Biti viđen u Dubrovniku i na Stradunu za Novu godinu bilo je in, sponzori su se natjecali u želji za sudjelovanjem u financiranju. Onda je došla fatalna 2002. i nekakvi kopirani Đipsi kingsi skupa s dogradonačelnikom u tajicama. Čarolija je nestala u jednoj noći, višegodišnji trud stvaranja neodoljive atmosfere svečanosti prelaska iz jedne u drugu godinu nepovratno je uništen. A hadezeova veselica u polupraznome Revelinu je plesala samo jednu zimu. Neznanje, bahatost, primitivizam, jal, politikantstvo nisu mogli proizvest ništa do prosječnost, banalnost. Ko što u Dubrovniku uvijek biva gdje se Belvijem pokušalo uništit Juga, Guliverom Atlasa, tako se dočecima u Gružu i Uvali pokušavalo bit veći katolik od Pape. Nakon što nekoliko derneka na Babinom kuku nije uspjelo ugasit festu na Stradunu, dernek su preselili pred Orlanda. Ne znam ima li i godina dana kako je brižna gradska vlast odlučila zabranit (pre)glasne koncerte u Gradu koji navodno strukturnom bukom ruše kameni spomenik, a već je na Lužu dovela kafanski erotiziranu turbo galamu koja je protresla Grad s kraja na kraj. Ni mjesec dana od kako je na istom mjestu Tompson mačem ispisivo svoje bogoljubno domoljublje. Nije dovoljno zaklinjat se u izvrsnost. Izvrsnost zahtjeva talenat, viziju, trud. Izvrsnost se ne postiže kompromisima već principijelnošću. Izvrsnost znači najbolje, a ne osrednje. Uzalud vam trud svirači. Ostao je tek gorak okus na polupraznom Stradunu nakon feste koja se uporno fura na neku nikad viđenu Sienenovu kategorizaciju. Moj prijatelj Štef potrudio se izračunat da na Stradun počev od Dum Marina preko Luže pa sve s poljanom Paska Miličevića (okolo velike fontane) ne može stat više od 20.000 ljudi sve kad bi se na svaki kvadrat zbilo po 4 osobe. Organizator je najavljivo baš 20.000, precizni novinari iz DubrovnikNeta i DuLista su ih uspjeli i nabrojit, dok je Nano s DuRadia uspio nabrojit njih petnaestak tisuća. Ko u životu gdje nam nije dobro onako kako se osjećamo nego baš onoliko koliko kažu da nam je dobro, ali mi toga uporno nijesmo svjesni, tako je i na Stradunu bilo onoliko oduševljenih slavljenika koliko je organizator najavio i poslušni novinari prebrojili. A atmosfera je bila Dubrovniku prikladno izvrsna, a ne trećerazredni dernek što je svatko vidio i čuo ako je htio (i smio). I sad zaželi sretnu i berićetnu godinu s ovakim početkom! Stradun 2001. kad je veseli gradonačelnik vidio 40.000 ljudi i čestito 31. tisućljeće

- 20:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #