Vido Bogdanović

26.01.2009., ponedjeljak

NAJBOLJI DOMAĆINI

Mi Hrvati smo zakon. Idemo dalje! Nakon što smo se dobro zadužili i uspjeli na vrat, na nos izgradit mega dvorane, za koje usput niko nije siguran čemu će ubuduće služiti, te nakon što naši rukometaši svojim igrama, zalaganjem i ponašanjem u najvećem dijelu opravdavaju cijeli projekt ugošćavanja svjetske rukometne elite, mi Hrvati, službeno i neslužbeno, ne možemo a da sav taj trud ne namažemo govnima. Paljenje zastava, kamenovanje automobila, premlaćivanje gostujućeg navijača pokušava se objasnit kao nekontrolirane incidente, kao neželjene huliganske ispade koji se i tako svugdje događaju i koje je nemoguće u potpunosti spriječiti. Baš kad bi se možda s time i složili, predstavnik vlasti, gradonačelnik grada sudomaćina svjetskog prvenstva odluči s glavnog gradskog trga skinut sve zastave sudionica prvenstva, jer navodno nekim njegovim sugrađanima smeta izvješena zastava Srbije, sudionice natjecanja. Da se to dogodilo u nekoj vukojebini, ni po jada. Zadar se smatra najprosperitetnijim hrvatskim gradom koji se nedostižno brzo razvija na valu moći njegovog nekadašnjeg gradonačelnika i aktualnog ministra upravo integralnog razvitka. I sve to podmazivano našim soldima. I onda se pojavi nekakva budala, koji u ime i za račun aktualnog ministra upravlja gradom čudom, i odluči pljunut u lice svojim gostima koji su eto u njegov grad došli tek igrat rukomet. Jasno, Hrvatski rukometni savez se ogradi od takvog ponašanja i takvih razmišljanja, jer on, zna se, nije nadležan za ministrovog kolegu. Ali zato je nadležan za uredno i pravilno održavanje natjecanja, pa tako i za razglas i službenog spikera na utakmicama prvenstva. Ne znam kako je bilo u ostalim gradovima, ali u Splitu i Zagrebu (koji atmosferom nastoji sustić Split) službeni spiker stalno navija za Paklene i nastoji animirat ponekad nedovoljno angažiranu publiku. U tome mu pomaže i glazbeni urednik u odabranim trenucima puštajući stimulirajuće glazbene klipove koji bi trebali potpalit navijače. U najkritičnijim trenucima poseže se za svemogućim Tompsonom. Možda to pravila i ne brane, ali brani zdrav razum i dobar ukus. Ako jest istina da angažirani gledatelji predstavljaju ozbiljnu pomoć momčadi na terenu, onda je hrvatska reprezentacija već u značajnoj prednosti pred suparnicima koje je ugostila u velebnim dvoranama. Čemu onda nekakav promukli tovar reve cijelu utakmicu preko razglasa pokušavajući i sam odradit dva-tri gola. Mi smo zakon!!! Da nas nema trebalo bi nas izmislit.

- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #