Vido Bogdanović
04.01.2009., nedjelja
NE BI SE ŠTELI MEŠATI
|
Ima ona stara da sit gladnu ne vjeruje. Ne znam vjeruju li zdravi bolesnima, ali kako se stvari razvijaju zadnjih dana čini mi se da mi u miru ne obadamo one u ratu. Skoro pa jučer smo bili u ratu, blokirani u okruženju, bez vode i struje, izvrgnuti svakodnevnim neprijateljstvima bez ikakve zaštite do nas samih. Prizivalo se i apeliralo na svjetske sile da nas zaštite od bezumnih napada ne razumijevajući kako i zašto se svijet oglušuje na naše opravdane zahtjeve i nade. Nakon što smo se uspjeli obraniti i izvući iz ratne pogibelji ko da smo zaboravili na vlastite nevolje pa se ne osvrćemo na gotovo svakodnevne žrtve ratova diljem svijeta. Tek postajemo nervozni kad nam u dnevnicima serviraju snimke ranjenih i mrtvih, vojnika i civila, djece i odraslih. Pretrpimo tih nekoliko trenutaka neugode, zavrtimo glavom i vratimo se našoj svakodnevnici, sad srećom bez rata. I naši političari šute, ni glasa. Ne pomaže ni činjenica da sjedimo u VS, kažu, u nečemu ko svjetskoj vladi. Vladi koja se ne može dogovorit o stavu o najnovijoj eskalaciji nasilja. Ne može se dogovorit ni o zahtjevu da se odmah prekinu neprijateljstva. Kakav je stav zastupala Hrvatska, ne znamo. Što o najnovijem razvoju misle predsjednik, premjer, ministar vanjskih poslova, ne znamo. Političari ko i narod – falsi. Kad je naša guzica bila u pitanju proklinjali smo cijeli svijet što nas ne zaštiti, a kad ginu neka tuđa djeca u nekim tuđim ratovima onda šutimo ko kurve jer to se nas ne tiče. Ne očekujem ni od nas ni od naših političara da se opredjeljujemo i tražimo krivca ili žrtvu u najnovijem ratu, ali nekako sam se nado da ćemo barem dići glas protiv rata i nasilja. Mi koji smo nedavno na svojoj koži osjetili svu bezumnost rata kao načina rješavanja međusobnih nesporazuma. |
- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||