Baš sam zađero. Nijesam od četvrtoga posto blog, skoro će dvadeset dana. A u ovih dvadeset dana svega se izdogađalo, i lijepoga i gruboga.

Nekako se ne mogu odlučit između dva lijepa događanja, Obame i naših rukometaša. U ovom zimskom kišnom sivilu i provincijskoj depresiji, i rukometaši i Obama nekako dižu atmosferu. I jedan i drugi su dobro započeli, rukometaše već vidimo na vrhu svijeta, a Barraca kao dokazanog reformatora.

A nama se spremaju lokalni izbori. Za koje već sad možemo bit sigurni da neće donijet nikakvu značajniju promjenu osim nekoliko novih imena na pločicama gradskih, općinskih i županijskih ureda. Izgleda da smo potpuno imuni na atmosferu promjena koja je zahvatila Ameriku i dobar dio svijeta. Kad bi tako bar bili otporni na gripu!
Iz veličanstvene inauguracijske svečanosti, u kojoj je nažalost uz predsjednika Vrhovnog suda najslabiji igrač bio sam Obama, neću zaboravit riječi kojima je velečasni Joseph Lowery zaključio svoj blagoslov tražeći od Svevišnjeg da nam "udijeli pravednosti a ne milosti!" U toj jednostavnoj misli, rečenici od tek nekoliko riječi leži sva mudrost bavljenja politikom koja uz Obamino obećanje da "u službi neće braniti svoje interese već interese svojih sugrađana" jednostavno ulijeva nadu u drugačije i bolje. Sjeća li se više itko riječi uklesanih u kamen Dvora? Obliti privatorum publica curate! Zapisali su ih naši mudri i pravedni preci kao osnovno pravilo bavljenja javnim poslovima da bi ih naši suvremenici falso reciklirali u svom politiziranju.
Prošle godine se navršilo 80 godina od kako je od posljedica atentata umro veliki čovjek koji je kao osnovni cilj svog političkog djelovanja postavio upravo pravednost ili kako je on to tad nazivo, pravicu. Zato posebno boli, u ovim danima punim šiloka, kad se njegovi formalni stranački slijednici udružuju u vlast koja ovom narodu već godinama donosi samo nepravdu.
Prije nekoliko dana u Dobro jutro Hrvatska gostovao je jedan mladi psiholog koji je komentirao potencijalu opasnost od socijalnih nemira u Hrvatskoj. Svoje kratko razmatranje zaključio je riječima da je hrvatsko društvo nepravedno i da ne postoji pravna država. To je najkatastrofalnija ocjena stanja u Hrvatskoj koju sam u posljednje vrijeme čuo. Nepravda i nepostojanje pravne države!!
Onda se pitam što moji stranački drugovi, formalni a ne svjetonazorni sljednici velikog Stjepana Radića čine u vlasti sa snagom koja svom narodu donosi nepravdu, političkom snagom koja prvenstveno brani svoje interese na štetu naroda koji ju je izabrao. Tu izdajničku kolaboraciju namjeravaju nastaviti i kroz sljedeće izbore obećavajući narodu milosrđe a ne pravednost, mrvice sa svog stola, a ne mjesto za stolom.
I zato me vesele uspjesi rukometaša i Obame. Dopuštaju mi da se bar virtualno prenesem u neki drugi, pošteni svijet. I zato nikad neću zaboravit misao starog propovjednika koji za svoj narod traži pravednost a ne milost!
Post je objavljen 23.01.2009. u 13:54 sati.