Neki dan, Algoritam je na svojim stranicama predstavio nekoliko novih projekata novih knjiga, a taj popis je zaista zapanjujuć. Ovo su neki od naslova koji će se uskoro naći u ponudi Algoritma (s kratkim sinopsisima koje su ponudili na stranicama):

Kim Edwards
KĆI ČUVARA USPOMENA
1964. je godina. Nenadana oluja zamela je snijegom grad Lexington u saveznoj državi Kentucky. Ceste su neprohodne i ortoped David Henry sa svojom je ženom Norom, koju su uhvatili trudovi, prisiljen stati u svojoj klinici. Tamo će, uz pomoć medicinske sestre Caroline, poroditi svoju ženu. Norah će roditi sina, Paula, no, nekoliko minuta kasnije, i kćer – Phoebe, na kojoj David odmah prepoznaje znakove Downova sindroma. Suočen s bolnim sjećanjima i teškim okolnostima, David donosi odluku koja će, vjeruje, Noru poštedjeti boli. Kćer predaje Caroline, s adresom ustanove u koju bi je ova trebala odnijeti, a svojoj ženi priopćava kako je djevojčica umrla pri porodu... Prijevod je djelo Sandre Nikoletić, a ilustracija je preuzeta s originalnog izdanja.

Donna Tartt
MALI PRIJATELJ
Okolnosti smrti devetogodišnjeg Robina Clevea Dufresnesa, koji je pronađen obješen u svom dvorištu, nikada nisu rasvijetljene. Strašan zločin razorio je obitelj malog dječaka; pretvorio je njegovu majku u letargičnu olupinu, otac mu je napustio obitelj i grad, a preostale članove obitelji – sestre Allison i Harriet, odgojila je crna sluškinja i matrijahat kojeg predvodi njihova dominantna baka i njezine tri sestre.
Dvanaest godina kasnije, Harriet, koja je u trenutku bratove smrti bila tek beba, fascinirana je tajnama i odlučuje otkriti najveću u svome životu, pronaći ubojicu svog brata. Nakon nevjerojatno uspješnog romana Tajna povijest, književna je javnost puno desetljeće čekala drugi roman Donne Tartt. Čitatelji će uživati u njezinu novom romanu, koji je osvojio književnu nagradu britanskog lanca knjižara WH Smith te se našao u finalu nagrade Orange za najbolje žensko djelo beletristike. Prijevod potpisuje Zvijezdana Vlahović-Fujimura, a ilustraciju na naslovnici Tomislav Tikulin.

Stephenie Meyer
POMRČINA
Dva klana, oba nadnaravno snažna, oba tek naizgled ljudska, održavaju nesiguran suživot u kišovitom Forksu, mjestašcu na sjeveroistoku američke savezne države Washington. Nedaleko od Forksa leži velegrad Seattle, gdje nepoznati serijski ubojica upravo ostavlja desetke nedužnih žrtava za sobom. Šerif Forksa, Charlie Swan, zdvaja nad groznim vijestima zajedno s ostalim mještanima, ne sluteći da bi zlo u Seattleu moglo imati veze s njegovom kćeri Bellom.Nakon velikog uspjeha Sumraka i Mladog Mjeseca, Algoritam i prevoditelj Vladimir Cvetković Sever upravo pripremaju i treći, željno očekivani nastavak serijala romantične strave za mlade iz pera Stephenie Meyer.

George R. R. Martin
GROZNIČAVI SAN
Godina je 1857., i parobrodi elegantno plove Mississippijem, ali taj prizor ne ispunjava Abnera Marsha spokojem. Taj izrazito ružan, ali i izuzetno vješt kapetan i sâm bi bio za njihovim kormilom da nije u teškom novčanom škripcu, jer mu je prethodna zima gotovo uništila flotu. Nada se pojavi u liku Joshue Yorka, blijedog bogataša koji predloži Abneru da se udruže u gradnji veličanstvenog novog parobroda, većeg, bržeg i raskošnijeg od ijednog dosad viđenog.
Novi parobrod dobije ime Grozničavi san, a za kormilom su službeno i Abner i gospodin York. Ipak, Abner sumnja u svog novog ortaka, koji ne haje kad će mu se investicija vratiti, već samo želi imati slobodu plovidbe moćnom rijekom prema vlastitom nahođenju. Kada posada i putnici počnu postavljati mnoga neugodna pitanja o gospodinu Yorku i njegovim čudnim prijateljima koji se vole zadržavati u svojim kabinama, Abner odluči istjerati stvari na čistac – i zgranuto dozna da su Joshua York i njegovi kolege lovci na vampire…

Neil Gaiman
ANANSIJEVI DEČKI
Otkako Debeli Charlie Nancy zna za sebe, otac mu zagorčava život. Nadjenuo mu je, primjerice, taj nesretni nadimak – premda je Debeli Charlie doista bio debeo tek godinu-dvije, početkom puberteta – a on se zadržao, kao i svi nadimci koje bi njegov otac nekome prišio. Obožavao je sina izlagati teškom ruglu. I, što je najgore, silno je volio pjevati u javnosti. Danas, kao mirni knjigovođa u jednoj londonskoj zastupničkoj agenciji, Debeli Charlie ne može zamisliti ništa neugodnije od pjevanja u javnosti. Čitatelji Američkih bogova Neila Gaimana već znaju da je stari Charles Nancy bog. Legendarni afrički bog-varalica Anansi, točnije, koji se – poput tolikih božanstava staroga svijeta – doselio u Ameriku, završio kao umirovljenik na Floridi, te umro, kako to već s bogovima danas biva. Ako su Američki bogovi prikazivali naličje današnjice kao fresku, Anansijevi dečki predočavaju ga kao burlesku. Anansijeve dečke za Algoritam je preveo Vladimir Cvetković Sever, a ilustraciju izradio Igor Kordej.

Roderick Gordon, Brian Williams
TUNELI
Mladi Will Burrows s obitelji živi u Londonu, dijeleći s ocem strast za poviješću, iskapanjem i istraživanjem tunela. No propaloga arheologa dr. Burrowsa ova istraživanja ne zadovoljavaju. Kada na ulici zapazi čovjeka neobična izgleda, a prijatelj mu pokaže izvanredan, blistav predmet kakav još nije vidio, odlučuje se upustiti u rješavanje misterije – sam. No, nakon njegova nestanka, Will će, zabrinut za oca, s prijateljem Chesterom istražiti njegov nestanak i otkriti do tada potpuno nepoznati tunel…
Autore romana Rodericka Gordona i Briana Williamsa pronašao je urednik koji je otkrio romane o Harryju Potteru, Barry Cunningham, danas vlasnik izdavačke kuće Chicken House, i isplatio im predujam od 500.000 funti. Prije samog izlaska romana prodao je prava u trideset zemalja te trenutno pregovara s Hollywoodom o ekranizaciji.
Hrvatski prijevod potpisuje Jelena Gluhak, a ilustracija je preuzeta s originalnog britanskog izdanja.

Joanne Harris
RUNE
Sedam je sati, ponedjeljak ujutro, pet stotina godina nakon svršetka svijeta, a goblini su ponovno okupirali podrum i rade rusvaj među bačvama piva u krčmi u kojoj kao sluškinja radi Maddy Smith, djevojka rođena s ožiljkom boje hrđe na ruci, simbolom drevnih bogova i definitivno razlogom za sumnju. Jer, svi kažu, magija je opasna. Maddy, međutim, uživa u prakticiranju magije, a poseban joj užitak predstavlja pojava Jednookog, koji je, kad stigne, svaki puta nauči nešto novo o bogovima i runama. Sada, međutim, Jednooki ima neobičan zahtjev – želi da Maddy dođe do relikvije drevnih bogova. U suprotnome, nastupit će Kraj svega. Ponovno…
Epski skok u srce starih legendi, divlja, maštovita, zabavna, mračna – autorica bestselera Čokolada predstavlja nam se u novom izdanju – romanu fantastike, koji će osvojiti srca mladih, ali i starijih čitatelja.

Matthew Pearl
POEOVA SJENKA
Edgaru Allanu Poeu bilo je trideset devet godina kada je umro, 7. listopada 1849. godine. Samo nekoliko dana prije toga, 28. rujna, putovao je vlakom iz američkog grada Richmonda u Baltimore. Pjesnik je planirao nastaviti put za Philadelphiju, kada se nenadano razbolio. Istoga dana, pronađen je u besvjesnom stanju. Hitno je prevezen u bolnicu, gdje je, obeznanjen od halucinacija, pao u komu i preminuo nakon četiri dana. Poeova sjenka bacit će novo svjetlo na istinu koja se krije u životu i smrti jednog od najvećih književnih klasika, kroz napetu radnju i dokumentirani, nikada prije objavljeni materijal. Roman je preveo Dražen Nemet, a ilustraciju izradio Igor Kordej.

Kiran Desai
BAŠTINA GUBITKA
Za svoj drugi roman, Baštinu gubitka, Kiran Desai (rođena l971) dobila je 2006. godine najprestižniju književnu nagradu Booker. Riječ je romanu koji se odvija u podnožju Himalaje, gdje jednom starom i čangrizavom sucu u posjetu dolazi njegova unuka Sai. Ljubavna priča koja se razvija između Sai i njezina učitelja ubrzo je ugrožena političkim događanjima, nepalskim ustankom, koji otvara mnogo pitanja za sve likove i tjera ih na preispitivanje vlastite prošlosti i uloge u suvremenom svijetu sukoba. I ovaj je roman pun emocija, smiješan i maštovit, ali istovremeno dotiče temelje starih istočnih mudrosti. Kiran Desai rodila se u Indiji, a obrazovala u Indiji, Engleskoj i SAD-u, i taj spoj kultura očituje se u njezinom pripovijedanju. Teme, koje za indijskog čitatelja mogu izgledati domaće, prepoznate su u svijetu kao globalne, dotičući se svega što se tiče suvremenog čitatelja, od izazova gospodarske nejednakosti i siromaštva, straha od terora, fundamentalizma i sukoba kultura, do najskrivenijih, intimnih područja ljubavi i osobne nesigurnosti. Iako je radnja romana smještena u osamdesete godine prošlog stoljeća, kritika ga je proglasila najboljim djelom “post 9/11” razdoblja.

John Crowley
VEČERNJA ZEMLJA (Roman lorda Byrona)
Do suvremenih čitatelja Byronov roman Večernja zemlja dolazi putem suvremenih posrednika, proučavateljice književne baštine koja, u formi zgusnutih e-mailova istovremeno pripovijeda vlastitu priču, ljubavnu lezbijsku vezu i u Adinoj potrazi za ocem prepoznaju svoju. U Crowleyu romanu mnogo nas toga fascinira: splet povijesnog i fikcionalnog, Adina genijalnost, kao i svijet devetnaestostoljetnog romantizma upisan u kodove suvremene kulture. Večernju zemlju: Roman Lorda Byrona, prevela je Lucia Leman,stvarajući u prostoru hrvatskoga jezika čudesnu tvorbu Byronova fikcionalnog svijeta, a autor sugestivne naslovne ilustracije je Nenad Martić.

Joanne Harris
CIPELICE KAO BOMBON
Vianne Rocher vraća se u nastavku knjige kojoj se obožavatelji Joanne Harris nikada nisu prestali nadati. Pet godina prošlo je otkako je Vianne napustila Lansquenet-sous-Tannes. Majka i kćer u međuvremenu su se promijenile; Vianne je rodila još jednu kćer, Rosette, Anouk je krenula u srednju školu, a mala obitelj smjestila se u unajmljenoj chocolaterie u pariškoj četvrti Montmartre. Vianne je napokon našla mjesto gdje bi mogla ostati. Naučila se prilagoditi, uklopiti. Divlji vjetrovi prestali su puhati – za sada. Nastavak svjetskog megahita Čokolada u potpunosti je njegov dostojan nasljednik – čarobne priče, s likovima koji su nam prije nekoliko godina osvojili srce, radnje koja svojom originalnošću plijeni našu pozornost do posljednje stranice i, naravno, sveprisutne čokolade, koje ima dovoljno da nam i opet probudi sva osjetila i natjera nas da tražimo još. Kao i Čokoladu i ovaj roman prevela je Nada Šoljan, a ilustracija je preuzeta s originalnog izdanja.

Joanne Harris
POSKOČICE I DOSKOČICE
Joanne Harris, autorica Čokolade najpoznatija je po svojim senzualnim opisima hrane i zavodljivim opisima života u malim gradićima u Francuskoj. Obožavatelji koji u ruke odluče uzeti njezino novo djelo – zbirku koja se sastoji od dvadeset dvije kratke priče, bit će iznenađeni novim smjerom kojim je, ovdje, odlučila krenuti. U dvadeset dvije kratke priče, čudesno ide ruku pod ruku sa svjetovnim, kiselo sa slatkim, a prekrasno, groteskno, zavodljivo i uznemirujuće samo su korak udaljeni od svega toga. S temama koje variraju od ateizma do magije i bolne zapletenosti međuljudskih odnosa, Harrisine priče zarobit će i uveličati naše nade i – pogreške. Poskočice i doskočice prva je zbirka kratkih priča Joanne Harris. Kako sama kaže u predgovoru, dobra kratka priča može preneraziti, zažariti i prosvijetliti… dajući vam životne, anarhističke letimične poglede na različite svjetove – različite ljude. Ovdje će specijalno za nas izabrati eklektične priče koje će nas razgaliti, iznenaditi, zabaviti i užasnuti – u podjednakoj mjeri. Lukave, duhovite, ponegdje provokativne, no uvijek osobne, Poskočice i doskočice pokazat će nam Joanne Harris kakvom je još nismo imali prilike vidjeti. Stoga, hajde, osjetite kušnju. Napokon, radi se samo o plesu.

Stephen Clarke
MERDE DUG GODINU DANA
Postoje mnogi Francuzi koji uopće nisu licemjerni, nesposobni, dvolični, netrpeljivi, skloni preljubu i nevjerojatno seksepilni… samo, za njih se nije našlo mjesta u ovoj knjizi. Paulu Westu je dvadeset sedam godina. Englez je, nije u braku, nije ni u vezi, a ima sjajnu poslovnu priliku. Jean-Marie Martin, poslovni čovjek odlikovan za zasluge za francusko gospodarstvo, upravo mu je ponudio vodeću ulogu u timu koji treba pokrenuti lanac tematskih engleskih lokala s ponudom biranih čajeva. Nakon što u rujnu 2002. dođe u Pariz kako bi preuzeo novi zadatak, Paul počne upoznavati svoj tim… i otkrivati da možda nije jasno prema kojim su se kriterijima upravo ovi ljudi okupili na ovom zadatku, ali da je u isti mah posve izvjesno kako njegove savjete i naloge nitko neće ozbiljno prihvatiti. Merde. U prijevodu Vlatke Jurić i uz originalnu ilustraciju.

Više informacija o budućim izdanjima Algoritma, dakako, možete pogledati i ukoliko kliknete ovdje!

;-) Boris

Nedugo nakon što smo bili u Zagrebačkom kazalištu mladih, i zbog preporuke čitatelja ovoga bloga, zaputili smo se još jednom u Teslinu kako bismo pogledali "Galeba" Antona Pavloviča Čehova, dramu o čudesno spetljanim ljudskim sudbinama i pokoravanju svakidašnjici, jer i oni koji su odlučili biti svoji, odlučili biti posebni, u ovoj drami tragično završavaju. Skladno odigrana, ova predstava u scenskom čitanju mladog ruskog redatelja Vasilija Senina (redatelja i "Ane Karenjine" u istom kazalištu) predstavlja rusko selo onakvim kakvim ga je najvjerojatnije i sâm Čehov vidio - kao malenu, zatvorenu sredinu, gdje se ljudi možda toliko međusobno poznaju da im se životni putovi moraju međusobno ispresjecati. Iako napisana prije stotinjak godina, ova drama još uvijek odlično prikazuje ljudski duh i njegovoj punoj otvorenosti, temu koja nikada neće zastarjeti.

Sve započinje upravo predstavom, jer Konstantin Gavrilovič Trepljov (Krešimir Mikić) je perspektivni mladi umjetnik koji u svom mjestu pokušava postaviti na scenu svoj vlastiti izraz. Osim njega, u toj mjesnoj predstavi glumi i mlada kći bogatog vlastelina, Nina Mihajlovna Zarjecnaja (Jadranka Đokić). No postoji osoba koja cijeli Kostjin umjetnički izraz ne shvaća nimalo ozbiljno, a to je njegova majka Irina Nikolajevna Arkadina, glumica koja je odlučila u tom mjestašcu provesti svoj odmor. Cijela radnja još se više zapetljava kada shvatimo kako je u Kostju zaljubljena Maša (Katarina Bistrović-Darvaš), u koju je pak zaljubljen mjesni učitelj Semjon Semjonovič Medvjedenko (Jasmin Telalović). Također, Kostja je zaljubljen u Ninu, a ona pak u pisca Borisa Aleksejevića Trigorina (Sreten Mokrović), kojega voli Irina Arkadina. Kao što vidite, cijeli splet likova predstavljen je u ovom čudesnom ljubavnom čvoru koje nudi maleno mjestašce kao što je ono u koje je Čehov smjestio ovu dramu.


Odličan izbor glumaca, kao i scenografija (koja je također zasluga Vasilija Senina), upotpunjeni su savršenom klavirskom glazbenom pozadinom koja se kao baš poput lajtmotiva javlja kako bi u gledatelju probudila osjećaj sjete. Uvijek me iznenadi kako u ZeKaeMu uspijevaju napraviti motiv kiše, a karakteristični su i po tomu što im posljednje predstave sve počinju čak i prije negoli se gledateljstvo smjesti na svoja mjesta. Za kostimografiju (koja skladno oponaša neka stara vremena, i potiče sjetu poput glazbe) zaslužna je Doris Kristić, a osim gore spomenutih glumaca, u ovoj predstavi naići ćemo na imena kao što su: Zoran Čubrilo, Milivoj Beader, Urša Raukar, Damir Šaban, Nada Perišić-Nola i Marica Vidušić.


Zapanjujuće jest upravo to da je već prošlo gotovo osam mjeseci otkada ova predstava igra u ZeKaeMu, ali broj posjetitelja se nije smanjio - štoviše, veći broj mjesta je bio zauzet. A žustrina kojom glumci igraju svoje uloge nije se stišala, već samo narasla u skladniju upotpunjenost cijele atmosfere koju ova predstava nudi.

;-) Boris

Budući da se Boris tako pouzdaje u mene, evo novog kazališnog posta:

Ako postoji homo theatricus (homo koji često mora u kazalište), onda smo Boris, lugh i moja malenkost definitivno od te vrste, jer izdržasmo samo 19 dana prije nego što je trio opet u četvrtak posjetio jedan teatar (a zatim i u subotu, ali o tome ćete više čuti od Borisa). Ovaj put to bje Exit, a na repertoaru Kako misliš mene nema!?.

Za razliku od, primjerice, Velikog Gatsbya u ZeKaeMu, ovaj put nismo znali što očekivati (a Velika očekivanja uvijek očekuju, u skladu sa svojim imenom, velike stvari). A mene je zapao zadatak predstaviti vam ovu nadasve neobičnu predstavu.


Filip Juričić i Amar Bukvić provest će vas kroz svakodnevicu dvojice likova koje su izmislili. Likovi su to s margine društva, a iako im se smijemo i rugamo, nisu ništa bolji niti lošiji od većine. Ova predstava svoju posebnost počinje manifestirati u trenutku kada likovi sretnu svoje tvorce te počnu s njima komunicirati, kritizirajući Filipovo i Amarovo djelo te zahtijevajući kraj po njihovoj volji.


Ono što ovdje ugodno iznenađuje jest upravo nevjerojatna sposobnost transformacije glavnih glumaca koji utjelovljuju cijelu paletu raznovrsnih likova. Kada gledate nekog glumca na televiziji, u nekim serijicama i sapuničicama, teško je lučiti kvalitetne od nekvalitetnih glumaca. Ako želite vidjeti dobrog glumca, dođite u kazalište jer se tamo vidi prava vještina, koju ovi dečki itekako posjeduju.
Osim glumačke vještine, još jedan veliki plus ovoj predstavi su i kostimi koje je osmislila Tomica Baotić posluživši se jednostavnim pravilom "manje je više". A to (gotovo) uvijek pali.
Da ne bi bilo sve savršeno, kao zamjerku ću istaknuti preveliku koncentraciju psovki (to nikada u kazalištu ne osvaja moju naklonost, koliko god kazalištarci tome naginjali). Iako hrvatski obiluje psovkama, ne psujemo baš toliko.


Na kraju ostaje mi samo reći da je ovo predstava koja gledatelja vodi od smijeha do suza i natrag u par minuta, predstava koja angažira publiku, predstava koju je desetak puta prekinuo gromoglasni pljesak, predstava u kojoj publika nije nijemi promatrač nego aktivni sudionik, predstava koju vrijedi pogledati.

darksoul

Predobra naslovnica koju možete vidjeti na slici knjiga je koja je prije nekoliko dana pobijedila u još jednoj književnoj nagradi. Ovoga puta radi se o nešto manjoj, ali u mnogočemu značajnijoj nagradi od one opisane u prošlom postu - Man Booker nagradi, koja se dodjeljuje najboljim piscima Commonwealtha i Republike Irske jednom godišnje, a koja je pak jedan od glavnih i najvažnijih faktora pri određivanju što će se i kod nas u Hrvatskoj prevoditi. Anne Enright, ovogodišnja pobjednica, odnijela je novčani iznos od 50 000 funti za svoj četvrti roman, The Gathering. Knjiga koja je izašla tek u svibnju i već osvojila važno mjesto u književnoumjetničkom svijetu govori o Irskoj obitelji, u kojoj glavna junakinja, nakon što joj brat počini samoubojstvo, pokušava razmrsiti spetljanu prošlost svoje obitelji, vraćajući se tri generacije u prošlost. Ona je Veronica, i u tomu će uspjeti, proučavajući prošlost počevši od svoje bake Ade Merriman.

Ovo je knjiga o ljubavi i razočaranju, o ometanoj požudi i beskrajnoj želji, i o tomu kako je naša budućnost zapisana u tijelu, ne u zvijezdama, piše na poleđini. Kao i u svim djelima Anne Enright, ovo je knjiga usuda, volje i uvida: njene inteligencije koja s lakoćom probire svijet smrskan u komadiće, i vraća ga u novom i nezaboravnom svjetlu.

;-) Boris

Kao što ste najvjerojatnije i čuli, unatoč svim mogućim predviđanjima pobjede drugih pisaca, ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost je Doris Lessing. Stoga sam odlučio napisati nešto o njoj ovdje, jer upravo ona se smatra dostojnom nasljednicom velikih književnoumjetničkih imena poput (veoma nedavnog) Orhana Pamuka, ali i Elfriede Jelinek, Imrea Kestésza, V. S. Naipaula, Toni Morrison, Williama Goldinga i Gabriela Gárcije Marqueza, ili pak Pabla Nerude, Samuela Becketta, Jean-Paula Sartrea ili Alberta Camusa. I sasvim vjerojatno je da će njeno ime obilježiti godinu dana do sljedeće dodjele.

Rođena kao Doris May Tayler 22. listopada 1919. godine u Perziji (današnjem Iranu), ta odlučna Britanka uvijek na pitanja o svom djetinjstvu odgovara kako je to bilo razdoblje u kojemu se miješalo malo zadovoljstva i mnogo boli. Imala je trinaest godina kada je njeno službeno obrazovanje u salisburyjskoj srednjoj školi završilo, no ona se nastavila obrazovati sama čitajući mnoge knjige. Pisci koje je kao mlada voljela su Dickens, Scott, Stevenson, ali kasnije je otkrila i D. H. Lawrencea, Stendhala, Tolstoja i Dostojevskog. U stvaranju njenog spisateljskog duha, osim knjiga koje je čitala, imao je veliku ulogu i njen otac, koji je pričao svoje dogodovštine iz Prvog svjetskog rata.

Kao petnaestogodišnjakinja, otišla je od kuće i zaposlila se kao bolničarka. U to vrijeme, počela je pisati kratke priče i čak dvije prodala časopisima u južnoj Africi. Tada je napisala, aludirajući na svoju majku s kojom se nije slagala: "Postoji cijela generacija žena kod kojih vrijeme kao da stane kada dobiju djecu. Gotovo sve su postale prilično neurotične - zbog, mislim, kontrasta između onoga što su ih učili u školi da su sposobne i onoga što im se zapravo dogodilo." Lessigova vjeruje kako je ona mnogo slobodnija jer je spisateljica, te govori kako je pisanje proces koji "postavlja razmake", proces "uopćenja stvarnosti".

1937. godine, preselila se u Salisbury, gdje je radila kao telefonistica godinu dana. Sa svojih samo devetnaest godina, udala se za Franka Wisdoma i dobila dvoje djece. Osjetivši se zarobljenom u ulozi koja joj je odjednom namijenjena, napustila je svoju obitelj i odselila se, ali u isti grad. 1949. godine, Doris Lessing se sa svojim mladim sinom preselila u London, gdje je iste godine objavila svoj prvi roman - The Grass is Singing. Nastavljajući romanima kao što su Children of Violence, The Golden Notebook (hrv. Zlatna bilježnica, Grafički zavod Hrvatske, 1983.), Briefing for a Descent into Hell, Memoirs of a Survivor (hrv. Kako sam preživjela, Globus, 1985.), te još mnoštvo njih, od kojih je na hrvatski prevedena još samo Love Again (hrv. I ponovno, ljubav, V.B.Z., 1999.) te The Summer before the Dark (hrv. Ljeto prije sutona, August Cesarec, 1979.).

U siječnju 2000. godine, u londonskoj Narodnoj galeriji portreta, otkrivena je slika nje Leonarda McComba. Ovjenčana mnogim svjetski poznatim nagradama, upravo je dobila još jednu, onu najveću. Njezin najnoviji roman je The Cleft (naslovnica na slici gore). Mislim kako joj je ovo bio najbolji rođendanski dar koji je ikada dobila, unatoč svojoj gotovo nedostižnoj dugovječnosti.

;-) Boris

Iako je prvotni plan bio da Boris, lugh i ja provedemo nedjeljno poslijepodne fotografski dokumentirajući jesen na Mirogoju, prije nekoliko dana javio se Boris s nadaleko boljom idejom. Čuo je, naime da će se 7. listopada kod rudnika Zrinski na Medvednici održavati srednjovjekovni festival. Vrlo brzo zaključismo da to neće proći bez naše prisutnosti te je ubrzo stigla i nedjelja ujutro.


Budući da je žičara u remontu, do Tomislavca smo se uputili autobusom sa stanice kod potoka Blizneca. Zvukovi srednjovjekovne glazbe doprli su do naših ušiju čim smo se približili planinarskom domu Grafičar u čijoj se neposrednoj blizini nalazi rudnik Zrinski. Prvo smo zapazili tipične srednjovjekovne šatore, a kada smo se približili naišli smo na (ja pretpostavljam da se taj zanat tako zove) sokolara koji nije imao sokola, nego gavrana i sovu. Bilo je nekih nedoumica oko toga pripadaju li te životinje živim stvorovima, a te nedoumice su bile otklonjene čim se životinje pomaknuše (gavran se čak okrenuo baš kad ga je Boris fotografirao).


Vidjesmo i šator babe gatare koja će vam reći što vas očekuje u životu, poslu, ljubavi i zdravlju za nevjerojatnih 10 kuna (iako se sve svodi na to da ćete, prije ili kasnije, umrijeti). Na srednjovjekovnom se sajmu moglo kupiti pregršt autentičnih srednjovjekovnih stvari, poput odjeće koja samo slučajno nalikuje onoj iz indian shopa i bedževa te mirisnih štapića koje su zasigurno upotrebljavali kralj Arthur i njegovi vitezovi okruglog stola, da ne spominjem veoma šik tkanine sa slikama Buddhe ravno iz nekog srednjovjekovnog tkalačkog stana. No da ne bih bila sasvim kritična, priznat ću da su se prodavale i neke sasvim originalne zamisli poput igračaka za djecu u obliku mačeva i štitova izrađenih od kartona ili porcija graha u zdjelicama od kruha.


Svi koji su na sajmu bili zaposleni bili su odjeveni u odjeću onoga vremena te smo vidjeli pregršt vitezova (bijelih i crnih), djeva bajnih, kovača, rudara i običnih težaka. Zatim smo pozornost usmjerili na predstavu Družbe vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice. Iako nismo bili jako pažljiva publika, rekla bih da se radnja sastojala od niza borbi i zakulisnih igara nekoliko vitezova koji se boriše za srce djeve Jelene (koju je pobjednik svog tog mačevanja odnio u šator čime se i završila ta prava sapunica na srednjovjekovni način). Fascinirale su nas i razne sprave za mučenje, iako smiješak nije silazio s lica onih koji ih isprobavaše.


Za kraj našeg posjeta odlučismo se i na obilazak rudnika. To je, po meni, bio najbolji dio dana. Karta za rudnik iznosila je 20 kuna, a uz nju svaki je posjetioc dobio i novčić.


Novčić je bio “iskovan” na licu mjesta, odn. jedan striček s čekićem i zanimljivom spravicom je utiskivao slova u novčić, pa je to na kraju izgledalo ovako:


U rudniku srebra smo vidjeli kip sv. Barbare zaštitnice rudara, prošli nekim od hodnika te saslušali priču o teškom i mukotrpnom poslu i životu rudara u vrijeme od prije 400 godina. Rudari su imali radno vrijeme od 10 sati i umirali u dobi od tridesetak godina. Rudnik je opskrbljen senzorima koji reagiraju na pokret te ilustriraju razgovore u rudniku u neka prošla vremena (“Ti buš vozil rudu van z tačkami!”, ili nešto u tom stilu).


Po iskobeljavanju iz te pozdemne tamnice odlučili smo srednjem vijeku reći Au revoir, no prije toga se Boris neuspješno raspitivao za autore glazbe koja je cijelo vrijeme pratila događanja. Nažalost ništa nismo uspjeli saznati budući da smo se mimoišli sa stanovitim crnim vitezom koji je raspolagao takvim informacijama. Glazbeni znalci u koje ja ne spadam detektiraše pjesme grupe Mediaeval Baebes te Dead Can Dance.
Fotoaparata punih jeseni, lišća, gljiva i prekrasnih boja, glava punih vrijednih uspomena te džepova punih mahovine počeli smo spuštanje u civilizaciju. Putem smo stali i kod planinarskog doma Risnjak koji je kao okrepu nudio čaj i štrudle od sira. Savršeni dan završio je, kako se i priliči, savršenim zvucima jednog klavira.

Do slijedeće prilike, mahmaše vam darksoul!


________
Fotografije by Boris, lugh i darksoul

Svaki knjigoljubac iz Zagreba, ali i šire, zna za Interliber, sajam knjiga održavan jednom godišnje početkom studenog na Zagrebačkom Velesajmu, a koji je tijekom godina iznjedrio mnoge promocije knjiga i ugostio gomilu pisaca. No, te iste knjigoljupce u posljednje vrijeme možda je osupnula činjenica da će se od ove godine povisiti naplate za štandove nakladnicima, te su se možda pobojali da će i popusti biti manji. A što je tek s viješću da će se naplaćivati ulaz? I kakva je cjelokupna budućnost najpoznatijeg hrvatskog sajma knjiga ako on postane komercijaliziraniji negoli je ikada prije bio?

Takva pitanja su i mene mučila dok nisam susreo Nevena Antičevića, glavnog urednika Algoritma, koji mi je objasnio kako će ulaz na Interliber najvjerojatnije koštati samo 5 kuna. Isto tako, razjasnio je moje dvojbe oko popusta, barem što se Algoritmovog štanda tiče - povišena najamnina za štand se neće odraziti u količini popusta koji će nuditi, te će on biti jednak (ako ne i veći) kao što je bio prošlih godina. Što se tiče ostalih nakladnika, mislim kako možemo mirni ušetati na taj sajam i potrošiti ono što smo za ovakvu priliku štedjeli cijelu proteklu godinu.

Ovogodišnji Inteliber trajat će od 7. do 11. studenog. Program tog tjedna cjelokupne književnosti ovih prostora još uvijek nije objavljen, ali čim izađe, obavijestit ćemo vas zasigurno i ovdje.

;-) Boris


Paralelno s Interliberom, održat će se i Međunarodni Sajam Glazbe i Multimedije (ili, ljepše, Music and Multimedia Fair), u istom vremenskom periodu. Ovogodišnji Sajam je poznat pod sloganom Glasno na prvi pogled :)

Unutar Sajma na scenu stupaju razni projekti poput Interaktivnog rock muzeja, Rock kina, Talent festivala (uključujući nekoliko kategorija: jazz *cerek*, pop-rock i urbana glazba), Izložbe slika i fotografija glazbenika, uz sudjelovanje mnogih glazbenika (Jinx, Cubismo, Jelena Radan...). Slijedi još zanimljiviji dio - posjetitelji će moći isprobavati instrumente. *evil grin*

Što se tiče izložbi... bit će glazbenih nastupa, a neće nedostajati ni predstavljanja najnovijih suvremenih tehnologija uz vodstvo vrsnih stručnjaka.

Također, održavat će se i vjenčanja, ako vas zanima :D Nigdje drugdje doli u kapelici, uz... preporučam vam da sjednete jer je preuzbudljivo... matičara-dvojnika Elvisa Presleya koji će izdati potvrdu vjenčanja (traje do izlaska sa Sajma) :D :D
Svi vi zaljubljeni parovi tamo! Čujte zov!

Sajam organizira i glazbene i multimedijske radionice, tako da ima mjesta za sve vas koje zanima glazba i/ili multimedija, a možda jednostavno volite vjenčanja :)

Više o Sajmu pročitajte ovdje.

(btw, Borise, očekujem da DsK, Moooi i mene odvedeš do Jinxa *grin*)

Thora