Marketing
Kako misliš mene nema!?
Budući da se Boris tako pouzdaje u mene, evo novog kazališnog posta:
Ako postoji homo theatricus (homo koji često mora u kazalište), onda smo Boris, lugh i moja malenkost definitivno od te vrste, jer izdržasmo samo 19 dana prije nego što je trio opet u četvrtak posjetio jedan teatar (a zatim i u subotu, ali o tome ćete više čuti od Borisa). Ovaj put to bje Exit, a na repertoaru Kako misliš mene nema!?.
Za razliku od, primjerice, Velikog Gatsbya u ZeKaeMu, ovaj put nismo znali što očekivati (a Velika očekivanja uvijek očekuju, u skladu sa svojim imenom, velike stvari). A mene je zapao zadatak predstaviti vam ovu nadasve neobičnu predstavu.
Filip Juričić i Amar Bukvić provest će vas kroz svakodnevicu dvojice likova koje su izmislili. Likovi su to s margine društva, a iako im se smijemo i rugamo, nisu ništa bolji niti lošiji od većine. Ova predstava svoju posebnost počinje manifestirati u trenutku kada likovi sretnu svoje tvorce te počnu s njima komunicirati, kritizirajući Filipovo i Amarovo djelo te zahtijevajući kraj po njihovoj volji.
Ono što ovdje ugodno iznenađuje jest upravo nevjerojatna sposobnost transformacije glavnih glumaca koji utjelovljuju cijelu paletu raznovrsnih likova. Kada gledate nekog glumca na televiziji, u nekim serijicama i sapuničicama, teško je lučiti kvalitetne od nekvalitetnih glumaca. Ako želite vidjeti dobrog glumca, dođite u kazalište jer se tamo vidi prava vještina, koju ovi dečki itekako posjeduju.
Osim glumačke vještine, još jedan veliki plus ovoj predstavi su i kostimi koje je osmislila Tomica Baotić posluživši se jednostavnim pravilom "manje je više". A to (gotovo) uvijek pali.
Da ne bi bilo sve savršeno, kao zamjerku ću istaknuti preveliku koncentraciju psovki (to nikada u kazalištu ne osvaja moju naklonost, koliko god kazalištarci tome naginjali). Iako hrvatski obiluje psovkama, ne psujemo baš toliko.
Na kraju ostaje mi samo reći da je ovo predstava koja gledatelja vodi od smijeha do suza i natrag u par minuta, predstava koja angažira publiku, predstava koju je desetak puta prekinuo gromoglasni pljesak, predstava u kojoj publika nije nijemi promatrač nego aktivni sudionik, predstava koju vrijedi pogledati.
darksoul
Post je objavljen 21.10.2007. u 17:14 sati.