Marketing
Doris Lessing, dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost
Kao što ste najvjerojatnije i čuli, unatoč svim mogućim predviđanjima pobjede drugih pisaca, ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost je Doris Lessing. Stoga sam odlučio napisati nešto o njoj ovdje, jer upravo ona se smatra dostojnom nasljednicom velikih književnoumjetničkih imena poput (veoma nedavnog) Orhana Pamuka, ali i Elfriede Jelinek, Imrea Kestésza, V. S. Naipaula, Toni Morrison, Williama Goldinga i Gabriela Gárcije Marqueza, ili pak Pabla Nerude, Samuela Becketta, Jean-Paula Sartrea ili Alberta Camusa. I sasvim vjerojatno je da će njeno ime obilježiti godinu dana do sljedeće dodjele.
Rođena kao Doris May Tayler 22. listopada 1919. godine u Perziji (današnjem Iranu), ta odlučna Britanka uvijek na pitanja o svom djetinjstvu odgovara kako je to bilo razdoblje u kojemu se miješalo malo zadovoljstva i mnogo boli. Imala je trinaest godina kada je njeno službeno obrazovanje u salisburyjskoj srednjoj školi završilo, no ona se nastavila obrazovati sama čitajući mnoge knjige. Pisci koje je kao mlada voljela su Dickens, Scott, Stevenson, ali kasnije je otkrila i D. H. Lawrencea, Stendhala, Tolstoja i Dostojevskog. U stvaranju njenog spisateljskog duha, osim knjiga koje je čitala, imao je veliku ulogu i njen otac, koji je pričao svoje dogodovštine iz Prvog svjetskog rata.
Kao petnaestogodišnjakinja, otišla je od kuće i zaposlila se kao bolničarka. U to vrijeme, počela je pisati kratke priče i čak dvije prodala časopisima u južnoj Africi. Tada je napisala, aludirajući na svoju majku s kojom se nije slagala: "Postoji cijela generacija žena kod kojih vrijeme kao da stane kada dobiju djecu. Gotovo sve su postale prilično neurotične - zbog, mislim, kontrasta između onoga što su ih učili u školi da su sposobne i onoga što im se zapravo dogodilo." Lessigova vjeruje kako je ona mnogo slobodnija jer je spisateljica, te govori kako je pisanje proces koji "postavlja razmake", proces "uopćenja stvarnosti".
1937. godine, preselila se u Salisbury, gdje je radila kao telefonistica godinu dana. Sa svojih samo devetnaest godina, udala se za Franka Wisdoma i dobila dvoje djece. Osjetivši se zarobljenom u ulozi koja joj je odjednom namijenjena, napustila je svoju obitelj i odselila se, ali u isti grad. 1949. godine, Doris Lessing se sa svojim mladim sinom preselila u London, gdje je iste godine objavila svoj prvi roman - The Grass is Singing. Nastavljajući romanima kao što su Children of Violence, The Golden Notebook (hrv. Zlatna bilježnica, Grafički zavod Hrvatske, 1983.), Briefing for a Descent into Hell, Memoirs of a Survivor (hrv. Kako sam preživjela, Globus, 1985.), te još mnoštvo njih, od kojih je na hrvatski prevedena još samo Love Again (hrv. I ponovno, ljubav, V.B.Z., 1999.) te The Summer before the Dark (hrv. Ljeto prije sutona, August Cesarec, 1979.).
U siječnju 2000. godine, u londonskoj Narodnoj galeriji portreta, otkrivena je slika nje Leonarda McComba. Ovjenčana mnogim svjetski poznatim nagradama, upravo je dobila još jednu, onu najveću. Njezin najnoviji roman je The Cleft (naslovnica na slici gore). Mislim kako joj je ovo bio najbolji rođendanski dar koji je ikada dobila, unatoč svojoj gotovo nedostižnoj dugovječnosti.
;-) Boris
Post je objavljen 13.10.2007. u 22:00 sati.