Marketing
Čehovljev "Galeb" u ZeKaeMu
Nedugo nakon što smo bili u Zagrebačkom kazalištu mladih, i zbog preporuke čitatelja ovoga bloga, zaputili smo se još jednom u Teslinu kako bismo pogledali "Galeba" Antona Pavloviča Čehova, dramu o čudesno spetljanim ljudskim sudbinama i pokoravanju svakidašnjici, jer i oni koji su odlučili biti svoji, odlučili biti posebni, u ovoj drami tragično završavaju. Skladno odigrana, ova predstava u scenskom čitanju mladog ruskog redatelja Vasilija Senina (redatelja i "Ane Karenjine" u istom kazalištu) predstavlja rusko selo onakvim kakvim ga je najvjerojatnije i sâm Čehov vidio - kao malenu, zatvorenu sredinu, gdje se ljudi možda toliko međusobno poznaju da im se životni putovi moraju međusobno ispresjecati. Iako napisana prije stotinjak godina, ova drama još uvijek odlično prikazuje ljudski duh i njegovoj punoj otvorenosti, temu koja nikada neće zastarjeti.
Sve započinje upravo predstavom, jer Konstantin Gavrilovič Trepljov (Krešimir Mikić) je perspektivni mladi umjetnik koji u svom mjestu pokušava postaviti na scenu svoj vlastiti izraz. Osim njega, u toj mjesnoj predstavi glumi i mlada kći bogatog vlastelina, Nina Mihajlovna Zarjecnaja (Jadranka Đokić). No postoji osoba koja cijeli Kostjin umjetnički izraz ne shvaća nimalo ozbiljno, a to je njegova majka Irina Nikolajevna Arkadina, glumica koja je odlučila u tom mjestašcu provesti svoj odmor. Cijela radnja još se više zapetljava kada shvatimo kako je u Kostju zaljubljena Maša (Katarina Bistrović-Darvaš), u koju je pak zaljubljen mjesni učitelj Semjon Semjonovič Medvjedenko (Jasmin Telalović). Također, Kostja je zaljubljen u Ninu, a ona pak u pisca Borisa Aleksejevića Trigorina (Sreten Mokrović), kojega voli Irina Arkadina. Kao što vidite, cijeli splet likova predstavljen je u ovom čudesnom ljubavnom čvoru koje nudi maleno mjestašce kao što je ono u koje je Čehov smjestio ovu dramu.
Odličan izbor glumaca, kao i scenografija (koja je također zasluga Vasilija Senina), upotpunjeni su savršenom klavirskom glazbenom pozadinom koja se kao baš poput lajtmotiva javlja kako bi u gledatelju probudila osjećaj sjete. Uvijek me iznenadi kako u ZeKaeMu uspijevaju napraviti motiv kiše, a karakteristični su i po tomu što im posljednje predstave sve počinju čak i prije negoli se gledateljstvo smjesti na svoja mjesta. Za kostimografiju (koja skladno oponaša neka stara vremena, i potiče sjetu poput glazbe) zaslužna je Doris Kristić, a osim gore spomenutih glumaca, u ovoj predstavi naići ćemo na imena kao što su: Zoran Čubrilo, Milivoj Beader, Urša Raukar, Damir Šaban, Nada Perišić-Nola i Marica Vidušić.
Zapanjujuće jest upravo to da je već prošlo gotovo osam mjeseci otkada ova predstava igra u ZeKaeMu, ali broj posjetitelja se nije smanjio - štoviše, veći broj mjesta je bio zauzet. A žustrina kojom glumci igraju svoje uloge nije se stišala, već samo narasla u skladniju upotpunjenost cijele atmosfere koju ova predstava nudi.
;-) Boris
Post je objavljen 24.10.2007. u 09:26 sati.