REKUPERAVANJE
Obavjestavam da smo, dne nedilja ujutro, nakon dole navedene kratke i beznacajne bolesti, vec dosli sebi. Normalni zivot nastavlja se na staroj adresi. |
KARANTENA
Obavjestavam da nas nema do daljnjega. Nakon Anjinog rigoleta i fibre prije par dana (spominjano doli u komentarima), sinoc se trckalica naglo prosirila i na mene i Peru. Prvo nismo mogli zaspat koliko nas je vrtija drob, a onda smo u gluvo doba noci poceli nabijat kilometrazu, od zahoda do kreveta i nazad, na smjene, prvo ja, pa on, pa ja, pa on, pa ja zaspala a on nastavija do ujutro. Srica nas nije uvatilo u isto vrime, lupali bi se glavama iznad wc solje! |
BISERI ZURNAL
Fala ti ga boze opet srida! Ka i svaku do sad, ja kao imam svasta vazno po kuci napravit pa evo vec uru vrimena mi otislo u vitar. Ma ima vrimena. |
Ona BLOGA!
8 navecer, dica se igraju iza mene i prekidaju svaki cas s budalastinama, dok mi se oci lipe a pero me zajebaje, evo kaze sonja kako ide pisanje bloga i - evo sad sam ubrala! - snima me na kameru! |
Nepodnosljiva lakoca neestetskog zivljenja
Danas smo bili u ikee. To je ona ikea sta je mi doma zovemo ikea a ovde se zove ajkia. Tu ponekad odemo kad triba nesto za doma nabavit, a i zato sta je anji tamo masu drago padat po bazenu balunica u njihovom cuvalistu za dicu. |
UPDATE
Glavni komentar na temu lanci-probijanci je bio a kakav je tata-ceh, je li cemu. Duzna sam izrec neizreceno – tata je mozda zgodan i smisan ali meni je totalno nezanimljiv jer mi pari – glupo zvuci ali isto cu lupit kako mi pada na pamet - pravi ceh. |
Lanac-probijanac
Bas danas na karateu bila jedna cehinja sta mi je skroz simpa (nije poljakinja, za promjenu!), njena mala od nedavno isto ide na karate. |
Prilipija mu se kez
Mislim se ja, nismo jos bili u Children’s Museum of Manhattan. Pise na internetu da je trenutna udarna postava za dicu (a za koga drugog u dicinjem muzeju?) “Alice’s Wonderland”, s podnaslovom “A Most Curious Adventure”. |
Ala tragedije!
Nekidan nam kinezu izgorila butiga. Kojemu? Ma nasemu, praonica! |
Srida je!
Ala gusta, sridom ujutro Vanja ide u vrtic tako da sam solo, kakav dozivljaj! |
Ala gusta...
...nakon ovih desetak dana skolskih praznika, neradnih dana i pustih slavlja malo ostat sam na miru! |
Mahmurno iscekivanje
Sta se to iscekuje the day after? Trenutak mira, kao i obicno... Evo svi cekamo da Vanja zaspe, a ona je zilava kao i uvik kad ne triba. |
Ali pravo zakuhavanje je pocelo kad su se cure uvatile medjusobno bojat bojama za lice. |
Ovaj put su uspile igru privest kraju bez previse dramaticnih medjucinova. |
Skidanje boje s lica je opet bilo akcija za sebe, mazi, trljaj, brisi, peri, gledaj se u zrcalo, opet iz pocetka, da bi se vece nastavilo u plesnom ritmu DJ-a Pere. Svaka cast, pripremija se, nasnimija je na kompic super mjuze, tako da su se redale nase i strane, stare i nove stvari, sve jedna bolja od druge, dobro smo se izmorili skakajuci, vrteci se i prevrcuci. |
Vanji naravno nista nije bilo bas jasno, ali nije se bunila kad smo je u 12 manje 10 prekinili u sred bojanja tabana flomasterima u boji I doveli slavit. Palo je odbrojavanje, par pucalica, sampanjac, ljubljenje, na tv-u smo pratili kad ce past kugla, pa opet ljubljenje, vriska, beba trce u krug I vice “tetna-no-dodina” I “epi njuir”, a oci im se objema lipe, obrisi podocnjaka se vec naziru, gotovo je za veceras. Ajmo nazad, ti u krevet, ti u kavez, i obrusile su se nepovratno cim su pukle glavom u kusin. |