Vanji naravno nista nije bilo bas jasno, ali nije se bunila kad smo je u 12 manje 10 prekinili u sred bojanja tabana flomasterima u boji I doveli slavit. Palo je odbrojavanje, par pucalica, sampanjac, ljubljenje, na tv-u smo pratili kad ce past kugla, pa opet ljubljenje, vriska, beba trce u krug I vice “tetna-no-dodina” I “epi njuir”, a oci im se objema lipe, obrisi podocnjaka se vec naziru, gotovo je za veceras. Ajmo nazad, ti u krevet, ti u kavez, i obrusile su se nepovratno cim su pukle glavom u kusin. |