Bas danas na karateu bila jedna cehinja sta mi je skroz simpa (nije poljakinja, za promjenu!), njena mala od nedavno isto ide na karate.
U stvari, to je Anjino maslo. Anja i Nikooola (Anja me uvik ispravlja kad pokusam njeno ime spomenit, ‘ma nije mama Nikool nego Nikooola’!) su zajedno u skolskom busu, i to joj je novopecena prijateljica.
Odma ide slizavanje u stilu sesto-sedmogodisnjaka (Nikooola je godinu dana mladja, ide u prvi razred), istrcavanje iz busa za ruke, moljakanje ‘maaama moze li ona malo doc kod mene?’ (a ja-mama i mama-cehinja se gledamo hm, hm, smjes, smjes, ah, djeca, hm...) i na kraju Anja jedan dan mene pita da joj napisem na papiric kako se tacno zove njen karate.
‘T.N.T. Instrucions’ Martial Arts School, nalazi se u nasoj ulici, 10 minuta na noge od kuce.
I ode Anja o svom poslu.
Kad, za koji dan, mi na karate, kad tamo, u kucici od zene-zmaja sidi Nikooola s tatom.
Odma se zna, dosli su se raspitat za upis...
Nikooola fala bogu stoji blizu nas (cim ide s Anjom istim busom u skolu), tako da je i njenima to bilo super blizu, a i nije preskupo ka sta je moglo bit obzirom kakve su inace cjene za slicne nepodopstine, raspored je relativno flexibilan (mozes ic svaki dan i subotom, a moras samo 2 puta sedmicno koji god dan oces), a zena-zmaj i tako ne pusta nikog iz kucice a da se nije upisa. I to odma na godinu dana, ni manje ni vise.
Tako su i oni pali ka azdahine zrtve, jedne od mnogih u nizu, i ukazala se Nikoool dan posli u precjenjenoj pa zato svoj dici prevelikoj uniformi, sretno doslo djete prvi put na karate.
Anjinoj srici naravno nije bilo kraja ni pocetka, i Nikoool je ka vrapcic skakucuci cvrkutala cilo vrime, a ja sam tila-ne tila zaglavila s mamom-cehinjom.
Na svu sricu, mama nije losa, ugodna je za oko i nadasve simpaticna, cak zna i engleski progovorit.
Jos ima i bebu rodjenu sedmicu dana prije Vanje, ka naruceno!
Drugi put je Nikoool doveo tata-ceh, pa sam se i s njim morala izdruzit.
Pricam posli Peri kako smo isli doma za ruke svi u lance-probijance - ja, a Vanja me drzi za ruku, a Anja i Nikool se drze za ruke, onda Vanja capala Anju s druge strane, a bidni tata-ceh kad je vidija koja je ura uvatija Nikoool za ruku na drugi kraj lanca, pari da igramo grupa trazi grupu!
I tako mi po cesti do doma (ispratili nas do vrata!), tata-ceh s jedne, ja s druge strane, a troje dice u sredini, sve jedno drugom do uva.
Mislim se ja u tom momentu (a zamalo sam lupnila tati-cehu bazu naglas!), parimo mama i tata s troje dice, hahaha!
A Pero se sablaznija, ne znam zasto. Ja sam ocekivala da ce se on sablaznit na moje zamalo-naglas provaljivanje o mama-tata asocijaciji, a kad ono on se sta sablaznjavat odma na pocetku price o lancu-probijancu. Iznenadi me ponekad s takvim nemastovitim reakcijama, meni su draze one atipicne. Ali nebitno.
I kako sam dosla na ovu pricu?
A, cehinja! Tila sam rec nesto sta sam s njom danas pricala, ali evo ispa roman od uvoda, nikako doc do price!
Gledam gore prvu recenicu – ‘Bas danas na karateu bila jedna cehinja sta mi je skroz simpa ...” - tribalo je zavrsit kao “i govori ona meni....bla bla “ To je trebala bit mala rasprava o americkom skolstvu, nista narocito zanimljivo, vise informativno.
Drugi put, sad mi se spava, jedna ura je, ispunila sam kvotu.
Hm, a ja sam mislila da moja prijateljica Goge pretjeruje kad me zeza kako samnom nikad ne znas kad pricu pocnem di cu zavrsit pa se iznebuha opet vratit na pocetak! Sestra bi mi bila na po price rekla “e, i sta je bilo s tom cehinjom?” – uvik me lagano usmjerava, hahaha!
Blaaago mi se...
Aj laku noc!
Post je objavljen 10.01.2006. u 13:59 sati.