Naša mala princeza https://blog.dnevnik.hr/vala1
ponedjeljak, 31.08.2009.
Špancirfest
Varaždin - Grad sa stilom
Grad Varaždin nalazi se na prirodnom raskrižju putova na sjeveru Hrvatske i ljudi ga posjećuju otkad postoji. Povelju slobodnoga kraljevskog grada dobiva još 1209. godine, a svoj puni procvat dostiže u vrijeme raskošnoga baroka, kada je bio i glavni grad Hrvatske. Plemstvo, obrtnici i trgovci, umjetnici i znanstvenici stvarali su povijest ovoga grada, ostavljajući mu u naslijeđe raskoš baroknih zdanja, svoja djela i zbirke, svoju glazbu. S ponosom su naraštaji i naraštaji čuvali bogato naslijeđe, koje se danas posjetitelju otkriva u muzejskim zbirkama, pod balustradama samostana i u skrovitim dvorištima.
Danas grad pulsira ritmom radosti, otvoren za nove ljude, iskustva i susrete.
ŠPANCIRFEST je festival grada. On je kovitlac glazbe, plesa i smijeha,
uzbudljiva šetnja koja je samoj sebi cilj. Ovaj festival susret je sa zaboravljenim gdje se
ljudi daju gradu, a grad ljudima.
Stigli smo u Varaždin nešto poslije 14 sati popili kavicu i krenuli u obilazak Špancirfesta, već se tu okupio popriličan broj ljudi i krenula je biti gužva.
Odmah ispred Špancirfest infa prva prilika za slikanje, mi kao prave zvijezde......
Svašta se tu dalo vidjeti, uglavnom domaći proizvodi, stari zanati, slikari, vinari i slično vrlo zanimljivo i jako puno ljudi....
Kako je Varaždin stari grad i gradska jezgra je zapravo centar grada ima jako puno građevina koje bi bilo zgodno posjetiti, ali je bila prevelika gužva za turistički obilazak tako da smo posjetili samo dvorac, u kojemu smo se i malo slikali
UZAŠĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Ivan Jakob Altenbach
Druga polovina 17.st. dio kipa zvanog „Colosus Marianus“
Koji je do 1841.g. stajao ispred isusovačke crkve
Uzašća Marijinog u Varaždinu
Na trgu između kovača novca, lončara ponovo mi kao u davnom Baroku
Na kraju cijelodnevne šetnje morali smo probati i langoše, tata i teta Deja su se okušali u umaku sa vrhnjem i češnjakom, a mama i ja prave obične samo sa solju, vidi kolki mi je trbuh
Eto pozdrav od mene, vidimo se skoro.................................
srijeda, 26.08.2009.
ZOO VRT
Odlučile smo posjetiti i ZOO VRT u Maksimiru za koji kažu da je jako lijep i velik
Tata je radio pa smo se mama i ja uputile u akciju,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Možda i ne bi bilo tako značajno da baš taj dan nije bio koncert U2 na Maksimirskom stadionu i pripremali su se zatvoriti ceste.
Naravno stigle smo na parking prije zatvaranja ceste i krenule potragu, kako u Osijeku ima parking na samom ulazu u ZOO, mama je pretpostavila da je tako i u Zagrebu, no međutim...............
Nakon nekoliko neupućenih zagrepčana naišle smo na gospodina koji nas je uputio u smjeru ZOO-a kroz Park Maksimir.
Park Maksimir koji je izvorno nastao na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovicci 19. stoljeća, danas je u cijelosti okružen gradskim naseljima. I u takvom novom okruženju, park Maksimir predstavlja mjesto gdje su, usprkos njegovoj maloj površini od 316 hektara, utočište pronašle mnoge biljne i životinjske vrste. Zbog očuvanih stoljetnih hrastovih šuma njegova vrijednost za zaštitu ugroženih vrsta vezanih uz stare duplje je velika. Tako je u parku Maksimir zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu upravo ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u parku Maksimir, gustoća populacija crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od največih u svijetu. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja.
Šetnjica je bila odlična i napokon smo stigli pred ulaz u ZOO, stigli smo među prvim posjetiteljima, mama je htjela izbjeći vrućinu i jako sunce pa smo krenule ranom zorom.................
Ja sam se odmah oduševila životinjama, iskočila iz kolica i vrištala od sreće.
Nije bilo baš puno prilika za slikanje jer su većina nastambi ograđene samo ogradom, pa se mama bojala pustiti me.....
Ispred medvjeđih nastambi ima zgodan drveni medo za slikanje djece, naravno da smo ga iskušale
Labudovi, odmah sam nagurala ruku u ogradu pokušavajući da dohvatiti
Lav, kolika cica!
Nutrija...... gle kaput koji pliva
utorak, 25.08.2009.
Crikvenica
Kako nam je more jako blizu, naravno da smo otišli posjetiti i najomiljennije okupljalište Zagrepčana Crikvenicu............
Buđenje ranom zorom,,,,,,,,,,,,
Crikvenička obala pruža 8 km pješćanih i šljunčanih plaža povezanih uređenom šetnicom (lungomare) kroz bogato mediteransko raslinje, pruža mogućnost uživanja za svakog; od kupača do šetača i biciklista.
Vožnja do Crikvenica trajala je nešto oko dva sata uz jedno stajanje po vodu.
Vrijeme i nije bilo baš nešto, ali bilo je toplo bez sunca. Stigli smo na plažu koja je bila totalno krcata, morali smo se dobro potruditi da nađemo dovoljno mjesta za naših nekoliko ručnika.
S nama su krenuli i teta Deja i čika Hrca
Iako na svim stranicama naših turističkih webova piše da se Crikvenica može pohvaliti Plavom zastavom koja označava vrlo čisto more, mi to baš i nismo primjetili.
More je bilo poprilično prljavo, a ni obala se ne može pohvaliti uređenosti ni čistoćom.
Umočili smo malo guzu u more, pojeli slamboš, i počeli su se navlačiti oblaci, pa smo se polako spakovali, a dok kiša nije pala ja sam okusila užitak trambolina, nije me se dojmio, ali kad sam počela skakutati bilo je ok.
ponedjeljak, 24.08.2009.
Medvedgrad - Oltar domovine
Nedjelja popodne odlučili smo posjetiti Oltar domovine, i poznati Medvedgrad.
Poslije mog popodnevnog spavanja odlučili smo krenuti u akciju. Nakon oko pola sata vožnje stigli smo u podnožje Medvedgrada, gdje je bio znak do Medvedgrada još 300m.
300m i ne zvuči tako puno da nije uzbrdica i vjerovatno 300m zračne linije.
Nakon nekog vremena ipak sam odlučila da bi me tata mogao malo nositi, ni on nije podnio dobro uspon ali evo stigli smo.
Medvedgrad je stari grad (gradina, utvrđenje) sagrađen u 13. stoljeću (1249. - 1254. g.) nakon provale Tatara (1242. g.) na jugozapadnom obronku Medvednice na 593 mnv. Bio je jedan od najvećih burgova u Hrvatskoj.
Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica sv. Filipa i Jakova S Medvedgrada puca prekrasan pogled na Zagreb, uz pogled iz Sljemenske žičare to je najbolje mjesto za promatranje Zagreba noću, a ni danju nije loš pogled............
Na Medvedgradu je i Oltar domovine, spomen obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih "kapi". Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi "vječna vatra".
Moram priznati da sam očekivala puno više od Oltara domovine, ali eto, barem je pogled bio dobar
Krštenje malene Iris
Sredinom srpnja u posjetu Osijeku mama je krstila malenu Iris
Svako je dijete čudo
slabo, ranjivo biće
s kojim sve postaje novo,
koje smekšava zle
i daje očajnima da vjeruju u život.
Dobro došlo, dijete,
na našu malu planetu.
Počivaj na srcu drage majke,
i neka te njišu ruke dragoga oca.
Ne želim ti nikakva bogatstva.
Želim ti samo ljubav, toplu ljubav,
tada ćeš imati sve što ti treba
da postaneš sretan čovjek.
Ja sam na krštenju naravno upoznala nekog momka zajedno smo kopali po pijesku!! Od nekud treba krenuti zar ne? Ovo je Karlo.
Naravno a kakav bi to posjet Osijeku bio da se nisam srela sa svojom legom Lisom, došla mi je pomoći napraviti nered na balkonu, evo i nas dvije.
nedjelja, 23.08.2009.
Pula
Pula najveći grad Istarske županije, leži na jugozapadnom području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu.
Prirodna ljepota pulske okolice i tirkizno plavoga Jadranskoga mora učinili su grad međunarodno popularnim ljetnim odmorišnim odredištem. Obližnji biser je nacionalni park Brijuni kojeg su posjetili mnogi svjetski vođe dok je još bio ljetna rezidencija vremešnog državnika Josipa Broza. Rimske vile i hramovi još uvijek leže zakopani među obradivim poljima i duž obale nekoliko okolnih ribarskih i poljodjelskih naselja. Obalne vode nude plaže, ribarenje, ronjenje do olupina antičkih rimskih galija i ratnih brodova iz Prvog svjetskog rata, te plovidba u netaknute špilje i velike i male otoke. Od pulskih plaža najpoznatije su Gortanova Uvala na Lungomareu, Ambrela i Havajsko na Verudeli, te Pješčana Uvala i Valkane.
U Puli žive padeda Zdenko i teta Biba, kojima smo došli u posjet, malo da ih vidimo i umočimo guzu u moru.
Prvi dan smo išli na plažu Valbadon, relativno je bilo gužva, ali jako toplo more, tako da je meni bilo super, a i mojoj mami koja je i inače zimogrozna i svaka temperatura ispod 30°C je preniska, a ovo je bilo stvarno extremno toplo.
Ne mogu vam pokazati slike kako plivam jer sam na većini slika gologuza, ali evo jedna gdje me mama grije
Evo jedne skoro gologuze
Drugi dan nas vrijeme nije baš poslušalo, pa smo krenuli u obilazak grada, evo nas pred Zlatnim vratima
Slavoluk Sergijevaca (često nazivan i Zlatna vrata) je antički Rimski slavoluk u Puli u Hrvatskoj. Postavljen je u spomen na tri brata obitelji Sergijavaca, posebno na Lucija Sergija Lepida, tribuna koji je služio u Rimskoj legiji, koja je sudjelovao u bitci kod Akcija, pa se pretpostavlja da je slavoluk izgrađen između 29 i 27 godine pr. Kr. Sergijevci su bili moćna obitelj u koloniji, te su zadržali svoju moć stoljećima.
Naravno ponovo slika kraj čega se slikaju svi turisti, nekakvo ogromno sidro, morali smo pričekati da se jedna grupa slika, a i nas su čekali da se maknemo.
O sidru zapravo nismo našli puno podataka, osim da je sidro, vjerovatno nekakav ulaz u luku ili slično, ali da se ne blamiramo, ne znam.
Utorak je recimo bio ok, pa ssmo odlučili na jednu vožnju brodom, iako je trebalo biti jako zabavno, ja ga i nisam baš tako doživjela, sakrila sam se kod mame u krilo i pokrila glavu u nadi da će zabava uskoro prestati
Kako dan i nije bio nešto pre topao, provela sam ga u igri sa Zikom, to je Zdenkov i Bibin ćuko s kojim sam odmah našla zajednički jezik.
Popodne nam je u posijet došao i Zdenkov sin Damba i njegov ćuko Demon, iako ne izgleda tako prava je beba, upoznavanje sa Zikom je prošlo skoro pa ok, nije nitko nastradao to je poanta.
Uveče su muški odlučili krenuti u ribu, ulov i nije bio sjajan ali slike jesu
Evo i mene sa ulovom, morski pas!!!!!
U srijedu ujutro smo ponovo krenuli na put brodom, ovaj put uz malo bobi flipsa sam smogla snage za pogled preko ruba broda i čak za stajanje na palubi!!!
Brodom smo stigli i do malene uvalice gdje smo se odlučili i okupati,
ponovo nemam baš puno slika za pokazati, ali evo jedne obučene.
Kupali smo se par sati, mamu je ubola osa u oko, pa je cijelo vrijeme imala zaleđeni pingvin na oku, ali eto preživjela.
Popodne smo krenuli put Zagreba................................
Obitelj Gospić
Kod bake Mire u dvorštu živi još tri obitelji, (dvoje u dvorištu, a sa Gospićima dijele bašću)
Obitelj broji 4 člana, Antonija, Zdenko, Marin i Danijela............................
Antonija je bakina sestra totalna romantična duša, mladenačkog duha ( a i izgleda) , moja mama ju zove glasom razuma u tom dvorištu.
Ima odlične dvije stranice koje svakako pogledajte
MOj Osijek pored Drave
Tratinčice
Zdenko , njen muž, je upao u krizu srednjih godina,, kako kaže moja mama, iako motor ima oduvijek, sad mu još samo fali naušnica (kožne hlače već ima). Motorist posjećuje sve moguće susrete motorista, njihove tulume i slično, što god ti bikeri već rade. Koliko se moja mama kuži u motore i njihove susrete, to je skup testosterona sa velikim motorima, sa malim curama i velikim egom..................
Njegovu sliku zapravo i nemam ali ću je nabavit, on me naučio i jednu od mojih prvih riječi EJ !!! Tako se mi dozivamo čim me vidi da stižem pred dvorište.
Marin, je njihov sin, poduzetnička duša ima školu za glazbene producente, sanja o odlasku u Miami, kad ga čovjek vidi nikad ne bih rekao da će biti slab na moju malu ličnost.
Danijela, popularno zvana teta Deja, živi u Zagrebu sa svojim zaručnikom uskoro budućim mužem (čika Hrca). O njima će biti još dosta priče, jer su jako dragi, a ja ih jednostavno obvožavam, a za sada slika tete Deje
subota, 22.08.2009.
Ozalj na Kupi
Kako se mojim starcima nikako nije svidjela umjetno stvorena priroda unutar i oko Zagreba, osvježenje za tople ljetnje dane potražili smo na Kupi.
Nakon cijelovečernjeg pretraživanja interneta za dobrim divljim plažama bez gužve, da je voda čista i priroda netaknuta, ipak smo se odlučili krenuti utabanom stazom prema Ozlju, za koji smo dobili preporuku.
Samo nekoliko km udaljeno od Ozlja ima izvrsnih uređenih i neuređenih plažica uz Kupu, plaža na koju smo se mi uputili na samom je ulazu u Park prirode Žumberak, netaknuta priroda, vrlo malo posjetitelja jednostavno idilično.
Kupa na ovim dijelovima i nije tako duboka oko pola metra što je za mene idealno, a i nije tako hladna, pravi raj za male ljude, a kako je pred samim parkom prirode, pretpostavljam da je i jako čista.
Kupali smo se kraj samog izvora .........................
Stigli smo na Kupu, uz nekoliko upita za put strmom cesticom spustili smo se do malene plažice, nigdje nikog, šum slapa, žubor vode i nas troje!
Voda je prekrasno bistra, vrlo plitka kako sam već napomenula, ribice plivaju okupane jutarnjim suncem, jednostavno jako jako lijepo.
Voda pred slapom, tj. ispod njega je nešto dublja takoda i veliki mogu malo probrćkati svoje guzove, tata me poveo do slapa, ali kaže da je bilo jako sklisko za penjanje, ali je bilo zabavno.
/tata je ribolovac i uz svu silnu ribu koja samo što ne iskače iz vode, nije imao ribički štap, mora da je jaukao cijeli dan- onako potiho)
Tek kasnije popodne su se iz obližnjeg vikend naselja spustilo nekoliko ljudi prošetati, uživati na popodnevnom suncu.
Ovo je slap na uređenom kupalištu, tj. pokošenom, što je i više nego dovoljno za uživanje u prirodi.
Ako budemo išli još koji put obići ćemo i stari grad, slike na internetu izgledaju odlično, ali poslije kupanje nikad baš nismo dolično obučeni za razgledavanje grada , tako da još ništa, ali hoćemo!!!!!!!!!!!!!!!
Kaptol
Kakvi bi mi to posjetioci Zagreba bili a da ne posjetimo Kaptol..................
Šetnju smo započeli na Trgu Bana Jelačića, koji je nastao u 17.st., a građevine koje ga obrubljuju nastajale su tijekom stotinu godina........ Susret s Trgom donosi i legende kako je Zagreb dobio ime . Jedna od njih govori kako je Zagrebu ime dodijeljeno iz slučajnog susreta u kojemu je jedan ban uzviknuo djevojci što je stajala kraj vrela:
Mandušo, ZAGRABI !!!! Pa je tada to vrelo nazvano Manduševac, a grad Zagreb.
Od cijelog trga meni su se najviše svidjeli golubovi, pa tu i započinjemo našu šetnju, na dnu Radićeve ulice.....
Radićeva ulica popularno zvana Duga ulica, bila je trgovačko središte Zagreba, prostor živog cjenkanja i poslovnih inicijativa.
Nakon stotinjak metara u brdo ulica nas vodi do Kamenitih vrata, jedinog sačuvanog ulaza u grad (bila su 4). Unutarnji izgled u potpunosti je podređen legendi koja i danas živi u vjerovanju ljudi.
Veliki je požar , naime 1731.g. progutao sve drvene dijelove Kamenitih vrata , ali je po predaji neoštećena ostala u pepelu slika Bogorodice s Isusom. Uz tu predaju nadovezala se i ona o čudotvornosti slike i mnogi joj vjernici i danas dolaze na zavjet.
Stižemo na Trg Sv. Marka, gdje je i crkva Sv. Marka iz davnog 13 st. Na istočnoj strani nalazi se Sabornica na kojoj zasjeda Sabor RH, a na zapadnoj su Banski dvori!
Na sredini trga je veliko uskršnje jaje koje pokazuje lijepu našu, ili su zakasnili ili jako uranili sa Uskrsom, ali je jako lijepo.
Krećemo dalje, do kule Lotrščak sa koje više od stotinu godine puca top točno u podne. Ova kula ujedno označava i početak Šetališta J.J. Strossmayera , sa kojega se šetačima prodastire pogled na cijeli Donji grad.
Na šetalištu je i spomenik Antuna Gustava Matoša (hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac), kraj kojega se vjerovatno slika svaki božji turist u Zagrebu, pa tako i ja.................
Ispod Lotrščaka je i uspinjača koja os 1851.g spaja Gornji i Donji grad, djelovalo simpatično, ali smo se mi ipak odlučili za šetnjicu preko šetališta do ulice Tuškanac, kažu elitnog dijela Zagreba.
Tu smo naišli i na građevinu na vrh brda, oko koje nije bilo nikakvih oznaka osim onih o zabrani slikanja i prilaska, ali kao i svaki turist, morali smo malo zaviriti, ljubazni vozač autobusa nam je rekao da je to sastajalište velikih faca iz Vlade, kad imaju neke bitne razgovore.........................................
Ma tko bi ih znao...................
Pobjegli mi glavom bez obzira, Ilicom do Cvjetnog trga, gdje su moji pili kavu, a ja sam uživala u ...............GOLUBOVIMA!!!!!
petak, 21.08.2009.
Rota virus
...........14. kolovoza uveče počela sam povraćati..................
mama je dobila odmah slom živaca , napad panike i slične stvari.................
Cijelu noć se situacija nije smirivala, iako više ništa nije ostalo u malom stomaku, i dalje sam se budila svakih pol sata ...
Ujutro situacija nije bila ništa bolja, nakon izbacivanja ono malo vode što sam popila odlučili su me odveasti na Rebro.
Iako nismo trebali tamo biti primljeni, primio nas je odličan i ljubazan doktor, koji me pregledao, i odlučio mi dati infuziju, to mi se nikako nije svidjelo, iako nisu dnevna bolnica, ljubazno su nas smjestili u jedan box gdje smo proveli par sati i pustili nas kući......
Popodne sam dobila temperaturu, malo od stresa malo od bolesti. Noć je prošla relativno ok, pred jutro sam počela ponovo povraćati, i ponovo u bolnicu.
Ovaj put smo otiši na Kliniku za infektološke bolesti, gdje su nas vrlo ljubazno primili pregledali i smjestili u dnevnu bolnicu. Provode akciju Za osmijeh djeteta u bolnici
akcija je zapravo jako dobra, ne znam kako se provodi u drugim gradovima i bolnicama, ali ovdje jako dobro funkcionira.
evo nekoliko riječi ukratko:
Prema Konvenciji o pravima djeteta, pravo na zdravlje je jedno je od temeljnih prava djeteta, posebno ako se radi o djetetu koje je bolesno i kao takvo ima potrebu za boravkom u bolnici. Narušeno fizičko zdravlje djeteta koje je najčešći uzrok boravku djeteta u bolnici, uz neizostavnu prisutnu fizičku traumu, dovodi i do psihičkih posljedica za dijete, ukoliko mu se tijekom hospitalizacije uskraćuje pravo na roditelje.
Holistička medicina globalni je trend u medicinskoj skrbi, i ona ne uključuje samo ostvarivanje najviših mogućih standarda u dijagnostici i liječenju, već i posebnu brigu za bolesno dijete od početka bolesti, preko smještanja u bolnicu, sve do ozdravljenja. Posljednjih pedesetak godina, razvijaju se novi pristupi djetetu u bolnici, koji nastoje učiniti bolničku sredinu što više prijateljskom za dijete, vodeći posebnu brigu o indikacijama za hospitalizaciju, o načinima zbrinjavanja djece u dnevnim bolnicama, o neograničavanju posjeta, o zajedničkom boravku roditelja i djece u bolnici, te o ostalim sadržajima prihvatljivim djeci, a koji će umanjiti strah od hospitalizacije.
Ponovo infuzija vađenje krvi, stolica, totalna koma, jako sam plakala i bila vrlo uplašena.
Sestre su bile vrlo ljubazne, mijenjale pokakane krevete brisale pod i slične stvari.
Dobila sam dvije boce glukoze i pustili su nas kući iza 22 sata uveče, sreća u nesreći je što su mama i tata mogli biti sa mnom u bolnici, na smjenu naravno, ali nisam bila sama......................
evo mene, nemam baš snage ni za pogled.............................
Morala sam ležati još koji dan, totalno iscrpljena, na dijeti , ali sve u svemu prolazi, danas 21. kolovoza mi je već puno bolje, gladna sam stalno, i nema proljevića!!!!!!!!!!!!!!!!!!
četvrtak, 13.08.2009.
Bundek
Odmah po dolasku u Zagreb, slijedio je tjedan pun nekih neradnih dana, pa smo jedan od njih iskoristili za posjet Bundeku,
Sa desne strane Zagrebačkog velesajma i Hipodroma, između dva novozagrebačka mosta te između rijeke Save i naselja Središća nalazi se jezero Bundek, udaljen samo nekoliko minuta od samoga centra Zagreba.
Moram priznati da mi iz Osijeka i nismo navikli na ovakve prostore za roštiljanje ali što je tu je Kad si u Rimu..............
Moji starci ne vole mravinjake, okupljališta na kojima se ne možeš okrenuti od ljudi, a svi su došli kao uživati u prirodi, a ono od prirode ni p.
Bundek je nekad bio šljunčara obrasla u razno raslinje, a sad je umjetno stvorena bara sa šljunkovitom obalom i asfaltiranom šetnjicom...............koma
Poslije ručka pobjegli smo na stari dio Bundeka gdje ljudska ruka još nije stigla sve uništiti, već samo počistiti što se moralo i tamo je bilo lijepo.
posjet Samoboru
Još prije odlaska u Zagreb, mama se naoružala turističkim kartama, i odlučila nas prisiliti na obilazak.
Samobor je mali gradić nedaleko od Zagreba, i daleko poznate Samoborske kremšnite
Na istočnim obroncima Samoborskog gorja, na ulazu u romantičnu dolinu potoka Gradne, samo dvadesetak km udaljen od centra Zagreba, leži Samobor - srednjovjekovni gradić barokne arhitekture.
tata i ja u parkiću, tj. Šetalište Franje Tuđmana
Posjetili smo i Muzej u Samoboru, da budem precizna samo ga obišli izvana, jer baš nisam još pripitomljena na stvari koje se ne smiju dirati, kao što vidite, moram se baš na sve popeti
Spomenik Koči Racinu, makedonskom pjesniku i utemeljitelju makedonske književnosti.
Sada malo gastro ponude:
Probala sam kremšnite bile su odlične, ali onda su mi starci dosadili pa sam se odlučila premjestiti za drugi stol:
Hej ima li koga da naručim!!! Rakiju amo!!
Toliko iz Samobora, vjerujte da ima jako puno toga za obići i vidjeti, ali eto sa nama malim ljudima i ne baš toliko........
utorak, 11.08.2009.
selimo u Sesvete
tata Denis je morao poslom u Sesvete, tako da smo mama i ja naravno krenule s njim
Preselili smo se početkom lipnja 2009.
Pakovanje i selidba je trajala danima čak sam i ja pomagala da što više stane u kofer.
većinu mog kutka smo preselili tako da se ja osjećam kao kod kuće. Auti i kombi su bili preplavljeni mojim igračkama i potrepštinama.
Stigli smo u Sesvete u miran dio grada, tj. više sela s obzirom na mir i tišinu.
Ulicu dalje je krasno igralište na kojemu provodim svoje slobodno vrijeme, tamo sam već kao domaća
tobogan, nije da sam jednom sletila i nikako da naučim da boli kad padneš!?
sa ljulje letim uredno barem jednom dnevno, ne bojim se visine i brzine,a li uz brzopletost, pustim svako toliko ruku i odletim.
Baš sam zviznula jučer imam krastu na nosu i ispod njega, tata kaže da izgledam ko Hitler!
DJEČJI MEMORANDUM RODITELJIMA
• Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.
• Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
• Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
• Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.
• Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću ~izgubiti vjeru u vas.
• Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede".
• Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.
• Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa".
• Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
• Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
• Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
• Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
• Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
• Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
• Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.
• Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
• Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
• Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
• Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.
• Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.
• Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
• Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
• Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
• Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.
• Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.
I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...
kod tete Dane u Tenju
Susjeda Dija koja stanuje odmah pored nas je prava dama i ona će me naučiti sve što treba jednoj pravoj curici.
Kad sam bila još jako mala pokazala mi je čari lakiranja noktiju i sad svako malo gnjavim mamu i tatu da lakiraju nokte.
Ovo je bio izlet kod Dijine mame u Tenje, tamo je super svi me vole i daju da ih gnjavim
Ovo je kako bi moj tata rekao nije bitno što si na magarcu bitno je da imaš nike patike
prijateljica Lisa Benc
Vršnjakinje smo, razlike samo nekoliko mjeseci.
Živi na prizemlju u mojoj zgradi i uživamo se igrati skupa. Skoro svaki dan provodimo zajedno, mi se igramo a mame stignu popiti i kavu, nije to prava kava, ono uz trać, ali ok.
Božić 2008
ovog božića sam godinu dana starija, pa za razliku od prošle godine veselim se poklonima i Djedu Mrazu.
Iduće godine obećavam ogroman Božićni post sa svim dodatcima koje moja mama obožava raditi cijeli prosinac.
ponedjeljak, 10.08.2009.
moj prvi rođendan
19. listopada 2008.
proslava mog rođoša.
Slavili smo ga kod bake Zorke i Spase, imali smo veliko društvo puno uzvanika i prijetelja , a što je najbitnije i brdo djece.
jao koliko balona!!!!!!!!!!!!!!
mama i tata
moji prijatelji
HODAM !!!!!!!!!!!!
Imam tek 10,5 mjeseci i hodam, onako za pravo, bez pridržavanja.
Evo mojih prvih koraka:
stara sam 9 mjeseci......
Prvo ljetovanje sa mamom i tatom
Išli smo na Pelješac, gdje su mama i tata odlazili i prije mene Apartmani Deak
svake godine se super provedu, tj. dobro odmore, u miru i tišini i ljepoti mora.
Ove godine možda i nije bilo tiho i mirno kako su zamišljali, ali eto:
ovo sam ja u svojim plivaćim namjerama:
U goste nam je uredno dolazio striko Damba sa svojim psom Demonom, koji je isto tada bio beba
kako obožavam gristi, i imam većinu zuba, progrizla sam bazen, tako da su me starci za ostatak ljetovanja osudili na kupanje u lavoru
NA moru sam upoznala Mirzu dječaka iz Sarajeva, sa Downovim sindromom. Prekrasan i nježan maleni dječak, koji je jednostavno obožavao provoditi vrijeme samnom u igri i zabavi
Kao i svako dijete ljetovanje baš i ne može proći barem bez jedne ozljede, pada ili slično.
Ja sam imala bliski susret sa zidom ispred apartmana (čvoruga na čelu), pored dvoje živih roditelja koji su stajali tik do mene
stara sam 7 mjeseci......
U zgradi imamo i prave navijače, koji ozbiljno poprate svaku nogometnu utakmicu, a kako ne bi i prvu svjetskog prvenstva. Tako da me mama obukla kao pravu navijačicu i odvela u "zvjerski" brlog...........
Moram priznati da zvjerke i nisu bile tako opasne pred mojim likom. Tko se ne bi rastopio pred ovim anđeoskim licem.
imam tek 7,5 mjeseci i polako hodam, naravno uz pridržavanje, ali hodam (Hrvatska je pobijedila Austriju 1:0)
Sredinom ljeta mama mi je kupila sunčike, možda nisam dijelila njeno oduševljenje, ali stvarno su mi dobro stajale
stara sam 6 mjeseci......
13. travnja 2008.
MOJE KRŠTENJE
Evo pozivnica, tj. samo tekst
Na radost mame Sanele i tate Denisa
odlučila sam postati dijete Božije,
pa ću se krstiti 13. travnja 2008.
u crkvi Sv. Ćirila i Metoda (Divaltova ul)
Nakon krštenja Vas pozivam
da se zajedno proveselimo i proslavimo
moje krštenje u Bistro “Bit”,
s početkom u 13 sati.
Kumica je Suzana Randović, a nju i njenu obitelj predstaviti ću u jednom od postova.
Na krštenju sam bila dobro dijete, nisam plakala, pokušavala sam maznuti svećeniku Bibliju, ali to je to
Sa 6,5 mjeseci pužem, kažu da sam napredno dijete, ali tako je to kad sve moraš gledati iz žablje perspektive, tako da sam morala požuriti ako mislim nešto više vidjeti
stara sam 5 mjeseci......
Sa nepunih 5 mjeseci polako sjedim, iako mi trenutno košara daje potporu, ali sjedim!
Sad već polako pužem ko rak, unatraške, ali uspijem se svako toliko povući i naprijed, a ove puzle daju odličan otpor.......
stara sam 4 mjeseca......
Kako moja mama ima Bechterew-u bolest, nije me mogla puno držati u rukama, a tako su bili zamoljeni i ostali članovi obitelji, prvih nekoliko mjeseci svog života provela sam uglavnom na podu.
Na početku sam dobila melody maker, odličnu igračkicu za razvoj motorike, koji sam istraživala prvih tri mjeseca
Kada sam počela polako okretati se po podu i zapinjati za lukove igračke proširili su moj radni prostor na cijeli pod i popločili ga spužvastim puzlama, nitko sretniji....
Mama je uredila moj kutak u spavaćoj sobi izljepila hrpu slika , vjerovatno sebi iz gušta, jer ja ih još mjesecima nisam doživljavala
Sa četiri mjeseca počela sam dobijati i neke kašice, hranu čudne boje koja nije išla na dobro iskušanu bočicu, moram priznati da nisam bila baš oduševljena.
stara sam 3 mjeseca......
Kad sam imala dva mjeseca slavili smo moj prvi Božić, samo ću staviti svoju sliku sa Djedom Mrazom, jer bi ovaj post trajao vječno ako moja mama počne o Božiću.
Sa nepuna tri mjeseca mama me upisala na fitness, bila je totalna fora, puna soba beba i ponosnih mama, ponosno gledaju svoje malene bebe kako uče o stvarima oko sebe otkrivaju izrasline na tijelu popularno zvane noge i ruke..........
Svako toliko jedna od beba nesvjesno se prevrne , a ponosna majka plješće od uzbuđenja..............
početak
..............kući sam stigla u ponedjeljak 22. listopada 2007..............
mama i tata, uz pomoć uže obitelji, uredili su moj dio stana za sada je to bila samo košara u uglu sobe, ali vrlo slatko.
Evo mene stigla kući
Stigla sam kući u cool plavoj trenirci sa životinjama na jaknici, starci su planirali dovesti dečka kući, ali eto....moglo je biti i gore mogao je Adam doći u roza suknjici.
evo mojoj mami najdraže slike
slikana tek koji dan po dolasku iz bolnice, tako malena tako slatka
Odrasli ljudi silno trebaju bebe,
Novorođenče kao da donosi početak svega ,
-čuda nade
Sna o novim mogućnostima
nedjelja, 09.08.2009.
Pradeda i prabaka
Vjerovatno sam jedna od rijetkih sretnika koji imaju prabake i pradede. Ovo su moji deda Slavko i baka Kaja.
Baka Kaja više nije s nama preminula je 2008. g. ali barem me imala priliku upoznati..........
Deda Slavko je pravi deda, odgojen i živio u pravom patrijahalnom sustavu, iako se puno stvari promijenilo od njegove mladosti, i više taj najstariji muškarac u obitelji se ne doživljava tako, mi ga svi volimo bez obzira na sve.
Naravno kao i svaki deda za svoju unuku uvijek ima spremne čokoladice životinjskog carstva u ladici na verandi !
Obitelj Tešić - mamina obitelj
Baka Zorka
u mirovini, nema neki hobi osim odlaska na pijac i nedjeljom na misu,ali sve vrijeme bi najradije provela sa unukom
Deda Spaso
u mirovini i tisuću hobija tj. poslova, vrlo rijetko se viđamo jer deda stalno radi, ali me obožava, i trudi se da se barem jednom mjesečno vidimo. Ima veliko imanje u Bosni, kako mama kaže brdo i potok, tako da dio vremena provodi i tamo, čak sam i ja bila ovo ljeto, vozila puževe na kosilici, srela kravu i tele!
obitelj Jelčić - tatina obitelj
Baka Mira
totalni prirodnjak, dnevni posao arh. tehničar, a sve ostalo ekolog. Ima svoju udrugu za kompostiranje "Centar za kompost", ono malo slobodnog vremena naravno da zaokuplja unuka!
Striko Vedran
voli sve što vole mladi, imao je toliko faza u svom životu da ni sama ne znam što izdvojiti, trenutno se bavi web dizajnom, posjećuje party-e na moru i uživa
Deda Miroslav (1949.-2006.)
Ne stoj nad mojim grobom i ne budi tužan,
Ja nisam tamo; ja ne spavam
Ja sam tisuću zahuktalih vjetrova
Ja sam dijamantno svjetlucanje snjegova
Ja sam suton iznad zrela žita
Ja nježna sam jesenja kiša
Kad jutrom se budiš u tišini
Ja sam hitra živost u visini
tihih ptica u krugovima što lete
Ja meka sam svjetlost zvijezde svake
Ne stoj nad mojim grobom i ne plači
Ja nisam tamo, od smrti sam jači…
subota, 08.08.2009.
Nikada neću zaboraviti trenutak
kad sam te prvi put ugledala
Sva mokra ljepljiva, smežurana
Plakala si iz sve snage
Savršen , naljepši prizor
koji sam ikada vidjela
Mama Sanela (31)
mama je kreativac, pravi zaljubljenik u sve blagdane i sve sitnice koje se prave rukama, obožava putovati , a trenutno sam joj ja najveća zabava ( a uglavnom i jedina)
Prvo što nauči
otac koji je to tek postao
Jest kako se pokoravati
svakoj djetetovoj želji
Tata Denis (34)
poslovni čovjek / ribolovac ( ovo prvo jer se od nečega mora i živjeti) Tata je zaljubljen u ribolov, pravi strastveni ribolovac, iako u zadnje vrijeme i ne stiže puno na vodu, djelom zbog posla a ostatak vremena provodi sa princezom
Biti odličan roditelj, to je umjetnost
koja zahtjeva da možeš spavati
u stankama po deset minuta
Između hranjenja
I mijenjanja pelena
petak, 07.08.2009.
dolazak
Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"
Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”
Ime mi je Vala Jelcic,
Ime sam dobila prema izmišljenom liku iz serije koju su moji starci gledali dok su bili trudni, a kako su morali mirovati, pogledali su sve sezone Stargate. Uloga je bila vrlo vesela, simpatična, humoristična, poštena i iznad svega vragolasta, i odmah su zaključili da je ime odlično.
Vala je izmišljeni lik iz serije Stargate SG-1, koju glumi Claudia Black (11. listopad 1972.) Prvi put se pojavila u seriji „Prometheus Unbound“, koje je vodilo do pojavljivanja u devetoj sezoni, a postala je stalni član SG-1 tima u desetoj sezoni.
Vala je svemirski gusar, lopov, borac, ima vlastiti osjećaj za moralnost koji u svojoj osnovi nije ni blizu sebičan kako se čini na površini. Kada ne misli na sebe i na profit, ona je zabrinuta za druge, posebice za one koje smatra ranjivima.
Vala znači IZABRANA što mi odlično pristaje..............
Stigla sam na svijet u kišni petak 19. 10. 2007.
Duga 53 cm i 3970gr, poprilično velika djevojčica.
Prema pričama liječnika trebala sam biti dečko, i zvati se Adam, i bila sam sve dok nisam izašla u rodilištu,
Tata je na pitanje primalje kako će se zvati djevojčica ponosno odgovorio Adam! Vjerovatno su nam se smijali, ali nema veze sve je prošlo ok , a sada slijedi ukratko noj život do sada......................
Sada imam 22 mjeseca, tako da se dogodilo puno toga o čemu imam pisati
UŽIVAJTE............................
| kolovoz, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (1)
Siječanj 2010 (6)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Kolovoz 2009 (31)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Ljepota odrastanja
više nikada nećemo biti slobodni
sada živimo dva života
NJezin i svoj
Bit će tu besanih noći
Isreće veće
Od bilo čega o čemu smo ikada sanjali
Iznenađenja, čudesnih događaja
Jer ona je naša kći naš dragulj
Morate ju voljeti
Ljupkost što nadmašuje
Savršenstvo
Dražesnost opojnija
od svih milina
Ljepota
I sve što ona može predstavljati
Majka
Noću često kad već zaspiš
I kad soba već opusti
Ko laticu ruže mama
Na tvoj obraz cjelov spusti
Ona tvoje male tuge
Zagrljajem toplim tješi
A svakoj se tvojoj sreći
Ko najvećem daru smješi
Njeni prsti kao lahor
Prijeđu preko tvoje kose
A njene te priče lako
U daleka carstva nose
Njena ljubav tebe grije
Njeno srce za te bije
Znaj nad tobom uvijek bdije
Majka biće najmilije