30

petak

svibanj

2014

RADIO VS. TV

Kao što već znamo najvažnija zadaća masovnih medija je da nas informira o najvažnijim i najaktualnijim zbivanjima u zemlji i svijetu, da nam te događaje približi što je više moguće, te na kraju krajeva da nas zabavi! Kako vrijeme prolazi pojavljuju se novi mediji koji pružaju sve više noviteta kako u izgledu tako i u samom načinu informiranja.
Pod pojmom medija možemo svrstati sve oblike tiska, radijski i televizijski program, elektroničke publikacije i ostale urednički oblikovane programske sadržaje.
Svako jutro, baš kao i većina ljudi koja se sprema na posao ili na još jedan dan na fakultetu, upalim radio da razbije tišinu u stanu. Većinom slušam ranojutarnje vijesti ili glazbene blokove, a potom izlaskom iz stana radio ugasim i ne palim ga do sljedećeg jutra. I tako iz dana u dan. Dok je s druge strane s televizijom sasvim druga priča. Televiziju imam običaj gledati cijeli dan upravo zato što pruža mogućnost vizualiziranja jer slika u kombinaciji s glasom ima neprocjenjiv utjecaj na mase kojima se obraćaju.
Radio se većinom obraća slušateljima uživo i ima jako puno javljanja u emisiju gdje i slušatelji jednim dijelom postaju dio programa iznoseći svoja mišljenje i komentare o aktualnoj temi. On je jednostavan i vrlo prilagodljiv slušateljima. Na radiju imamo priliku slušati brojne emisije u kojima gostuju poznate osobe. Također ima jako puno nagradnih igara u kojima slušatelji imaju mogućnost osvojiti karte za nadolazeće koncerte, kazališne predstave ili izložbe. Radio nije više kao i prije, da ga možete slušati samo kod kuće. Danas imate mogućnost radio slušati na svojim mobitelima, na televiziji, pa tako i na internetu. Velike radio stanice poput BBC-a također su pronašle svoje mjesto na Internet, pa je tako moguće slušati programe uživo kao i preslušavati snimke već emitiranih emisija. S druge strane radio donosi jako puno reklama, stanja u prometu, informacija o vremenu i ostalih informacija koje nisu jako drage slušateljima. Na svaki puni sat možemo čuti kratke vijesti koje svaki put tokom dana ponavljaju iste informacije. Također, ljudi radio slušaju obavljajući neke druge stvari, dok čiste stan, kuhaju ručak ili se voze u automobilu pa tako i ne primaju potpuno ono što na njemu čuju.
Mnogi će reći kako radio privlači starije slušatelje koji u vrijeme svoje mladosti nisu imali televizor već su odrasli samo uz zvuk, slušajući emisije i glazbene programe bez slikovnog sadržaja. Mladi od najranijeg djetinjstva znaju za televiziju i uz nju odrastaju gledajući crtiće i dječje serije, te tako u većini slučajeva već od samog početka zanemaruju postojanje radija.
Kao glavnu prednost televizije navela bih vizualni i zvučni efekt koji nam pruža. Televizor većinom gledamo iz fotelje ili s trosjeda i iako možda ni u ovom slučaju ne primamo informacije u potpunosti, imamo osjećaj da se nešto događa i da u nešto gledamo, tj. da nesto čujemo a i vidimo. Televizija nam omogućuje da uz priopćenje neke vijesti također dobijemo i sliku kako ta vijest ustvari izgleda. Zapravo televizija putem vizualne komunikacije pokušava pojačati učinak poruke koju želi prenijeti na gledatelje. Na televiziji možemo gledati cijeli spektar informativnih, glazbenih i mnogih drugih emisija, pa tako i uživati u glazbenom programu. Televizijski program nudi nam mnogo zabavnih sadržaja poput kvizova, kulinarskih i natjecateljskih showova i raznih drugih. Također imamo mogućnost pregleda sadržaja na teletekstu, onoga što se emitiralo ili će se emitirati na televizoru. Kao što je slučaj i kod radija tako je i na televiziji prisutno jako puno reklama koje prekidaju program. Televizija je skuplji medij od radija, a njen program ponekad zna biti pretrpan.
U usporedbi radija i televizije također bi se osvrnula na količinu nasilja koje se prezentira putem jednog i drugog medija. Na radiju je to rijetkost, na njemu gotovo nema prezentiranja bilo kakvog oblika nasilja (osim u vijestima- ubojstva,pljačke, otmice...), dok su neka istraživanja pokazala kako pretjerano gledanje televizije kod djece može omesti razvoj mentalnih sposobnosti, povećati sklonost nasilju, pa čak i usaditi štetne stereotipe o drugim ljudima. Mnogi televizijski programi nažalost veličaju nasilje, kao što su kriminalističke serije i filmovi, a kako djeca već od malih nogu provode vrijeme gledajući televiziju vrlo je vjerojatno da će se naučiti takvom obliku ponašanja stoga prekomjerno gledanje televizije svakako ne ostavlja dobar utjecaj kako na djeca tako ni na odrasle. Ne želim reći da je utjecaj televizije negativan, ona dakako ima i svojih pozitivnih strana (inače je ljudi ne bi toliko gledali).
Kao zaključak želim reći da radio definitivno ima svoj prostor na tržištu oglašavanja koji u budućnosti nikako ne bi trebao slabiti. Pojava novih tehnologija nikako nije smanjila popularnost radijskog programa, već je samo omogućila da se osim kod kuće radio također može slušati putem mobitela, interneta, tableta i to u svakoj prilici bez ikakvih ograničenja. Radio je medij koji od ljudskih osjeta zahtjeva samo sluh i upravo je zbog toga toliko poseban. Smatram da bi urednici možda trebali više prepoznati potrebe mladih i prilagoditi program svim generacijama. Iako se mladi danas većinom informiraju putem televizije i Interneta, možda bi, kad bi se malo promijenio koncept, radio privukao i mlađe naraštaje. S druge strane televiziju gledaju svi. Od djece do umirovljenika. Kao što sam na početku navela ona je moćan medij za obraćanje širokoj publici bez obzira na njihovu dob, spol, prihode ili stupanj obrazovanja.
Kada bi uspoređivali bilo koja dva medija pronašli bi prednosti i nedostatke jednog i drugog, pa tako i u ovoj usporedbi radija i televizije imamo argumente s jedne i s druge strane. Bilo kako bilo mediji služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva, te postaju značajan način na koji ljudi komuniciraju, ostvaruju kontakte, prate zbivanja i povezuju se sa ljudima oko sebe.

Valentina Baus

(Izvor: Wikipedia, Net.hr)


26

ponedjeljak

svibanj

2014

"ZDRAV ZA 5!"

„Zdrav za 5“ naziv je projekta prevencije ovisnosti i zlouporabe droga, alkohola i igara na sreću, te očuvanja i zaštite okoliša, kojemu je cilj educirati učenike osmih razreda osnovne, te prvih i drugih razreda srednje škole o zdravom načinu života. Sporazum o suradnji tog preventivnog programa, koji se provodi na nacionalnoj razini, potpisali su 30. listopada 2012. ministri unutarnjih poslova, zaštite okoliša i prirode, te zdravlja, Ranko Ostojić, Mihael Zmajlović i Rajko Ostojić.
Cilj ovog projekta je što bolje informirati i upozoriti učenike o štetnostima alkohola, droga i kockanja. Njegova svrha leži i u tome da učenici aktivno promijene svoje stavove o nužnosti zaštite okoliša i prirode, da podignu razinu samosvijesti o odgovornosti u očuvanju vlastitog i tuđeg zdravlja, te najvažnije da im se poveća razina znanja o štetnosti sredstava ovisnosti. Projekt se proveo u mnogim gradovima u Republici Hrvatskoj, a u njemu osim policijskih službenika sudjeluju i liječnici i psiholozi.
U petak 17. siječnja 2014. u Osnovnoj školi Tin Ujević u Šibeniku održano je prvo takvo predavanje. Učenici su pomno pratili predavanje policijske službenice za nadzor i planiranje prevencije Policijske uprave šibensko-kninske Sanje Baljkas. Učenici su se u 60 minuta imali priliku suočiti sa zabrinjavajućim rezultatima istraživanja provedenih među mladima u Europi. Rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 105 000 mladih iz 37 europskih zemalja pokazali su im kako mladi u Hrvatskoj zauzimaju 3. mjesto u Europi u pušenju cigareta, a 7. mjesto u ispijanju alkohola. Učenici su se također iznenadili saznavši kako je 21% njihovih vršnjaka i 14% vršnjakinja konzumiralo marihuanu.
U kasnijem razgovoru s učenicima saznali smo kako su mnogi od njih ostali zapanjeni rezultatima. Kažu,kako su shvatili da loš način života i kockanje ne donose ništa dobro, da podržavaju ovaj projekt i da preporučaju svojim vršnjacima da svakako poslušaju predavanje stručnjaka jer bi im u mnogočemu mogao pomoći.
U sklopu ovog projekta također se učenike informira o zaštiti okoliša i prirode, te im se pruža mogućnost sudjelovanja u eko-radionicama gdje će se provoditi akcije uklanjanja otpada i čišćenja javnih površina, prvenstveno parkova uz šibensku rivu. Od samog projekta očekuje se da učenici aktivno promijene svoje stavove o nužnosti zaštite okoliša i prirode i da podignu razinu samosvijesti o odgovornosti u očuvanju vlastitog i tuđeg zdravlja.

U današnje vrijeme jako puno mladih u životnom razdoblju od 14 do 17 godina pada pod utjecaj vršnjaka. Pritisak vršnjaka ponekad može biti pozitivan a ponekad negativan. U razdoblju tih godina mladi počinju otkrivati novi svijet, susreću se s alkoholom, cigaretama a nerijetko i nekim vrstama droga. Kako to spriječiti? U cilju spriječavanja loših životnih navika u osnovnim i srednjim školama diljem Republike Hrvatske počelo je provođenje projekta pod nazivom „Zdrav za 5“. Svrha ovog projekta je pokazati mladima kako život bez alkohola, cigareta i droge osim što je zdrav može biti i jako zanimljiv. Projekt je u petak 17. siječnja proveden u Osnovnoj školi Tin Ujević u Šibeniku. Učenicima osmih razreda pokazali su se zabrinjavajući rezultati istraživanja provedenog među njihovim vršnjacima u Europi. Istraživanje se temeljilo na konzumiranju alkohola i cigareta. Iako su u prvi tren bili zgroženi, nekolicina učenika se nakon predavanja u pauzi ipak odlučila otići u dvorište i zapaliti cigaretu. Pitanje je koliko je zaista potreban ovaj projekt ako ne može doprijeti do onih do kojih treba doprijeti? Mladi danas počinju razvijati svijest o alkoholu i cigaretama još od malih nogu i to uz pomoć televizije, reklama, pa čak i svoje zajednice. Nedvojbeno je to da je alkoholizam kod mladih u porastu, ali mladost je razdoblje eksperimentiranja i oblikovanja vlastitog identiteta. Najbolji način da tinejđeri nauče o štetnosti alkohola bio bi taj da nauče kroz vlastita iskustva. Možda je razlog zbog kojeg mladi piju taj da se u tim trenucima osjećaju starije, moćnije, zrelije? Možda žele zadovoljiti svoju znatiželju ili traže nova uzbuđenja?
Projekt kao takav ima jako dobru namjeru, ali mislim da ne može doprijeti do mladih kojima je namijenjen. Osim statističkih podataka o broju mladih koji konzumiraju alkohol, cigarete i droge, trebali bi im se prikazati situacije iz stvarnog života, trebali bi im se omogućiti susreti s ljudima koji su prošli kroz alkoholizam ili ovisnost o opijatima ( koji su se uspješno izliječili od postojeće ovisnosti). Mislim da bi tad učinci bili puno djelotvorniji.
Bilo kako bilo ovaj projekt nikako ne odmaže u tome da se mlade nauči koliko su zapravo alkohol, cigarete i droga štetni, ali ostaje pitanje pomaže li im dovoljno da ih od toga odvrati?

IZVOR: ŠibenikIn portal

Valentina Baus

16

petak

svibanj

2014

LIGA MLADIH BIRAČA


Ususret izborima za Europski parlament održana je 120-minutna debata s nekima od kandidatkinja i kandidata. Cilj ove debate bio je potaknuti što više mladih ljudi na glasanje i pružiti im točne i nepristrane informacije o izborima.Moderatorica debate bila je nagrađivana novinarka Nataša Božić. Kandidatkinja HDZ-a Dubravka Šuica na debati se nije pojavila, ali neki od njenih kolega poput Ane Silvestrić, Renate šeperić Petak, Damira Pavleka i drugih govorili su o mladima i njihovoj budućnosti u Hrvatskoj. Kandidati su kritizirali i napominjali ono što ne valja, ali nisu dali konkretan odgovor na pitanje što bi se točno moglo napraviti da mladima bude bolje. Na izjavu Ane Silvestrić da mladi u Hrvatskoj žive kao kraljevi publika je burno reagirala. Također, pokrenulo se pitanje o tome treba li se uvesti glasanje već od 16. godine? Jedan od kandidata rekao je da se on za to zalaže jer mlade što prije treba uključiti u politički život. Publika se ni ovaj put nije složila, smatrali su da neki čak niti s 18 godina ne razumiju dovoljno politiku i izbore, a šesnaestogodišnjaci pogotovo. Zanimljiv prijedlog bio je i kada bi Hrvatska uvela obavezan izlazak na glasanje, odnosno kažnjavanje novčanom kaznom onih koji na glasanja ne izađu. Čuli smo i komentar na nedavno objavljen članak Gorana Milića u kojem je usporedio mlade u Europi s mladima u Hrvatskoj. Naime, mladi iz drugih zemalja se s 18 godina već osamostale, odlaze od roditelja i počinju samostalan život što je totalna suprotnost mladima u Hrvatskoj koji sve do svojih 35-ih godina ostaju pod roditeljskim krovom. Pred sam kraj debate Damir Pavlek poručio je svim mladima da se ne oslanjaju na roditelje i starije, da se što prije sami pokrenu, počnu zarađivati svoj novac, angažiraju se oko budućeg zanimanja jer samo na taj način mogu uspjeti. Sve u svemu debata je bila solidna, ali sama činjenica da dvije najveće hrvatske stranke, HDZ i SDP, nisu poslale svoje kandidate na debatu o pitanjima mladih dovodi to toga radi li se možda o tome da im mladi nisu prioritet?




Valentina Baus

10

subota

svibanj

2014

SLJEME


Nedjelja je tradicionalno dan za odmaranje. Bilo da ste išli u izlazak ili ste odlučili ostati kod kuće, nedjeljom vjerujem da duže ostajete u krevetu. Kako ne bi upala u rutinu jer mi je skoro svaka nedjelja ista, odlučila sam jednu nedjelju, naravno uz malo duže nagovaranje prijatelja, provesti na Sljemenu. Znam da dosta Zagrepčana ide gore provesti vrijeme u prirodi, ali ja baš nikada nisam pokazivala pretjerani interes za penjanjem, pogotovo ne nedjeljom kada mi je rezervirano mjesto pred TV-om. I tako je došao red na mene i na pokazivanje moje kondicije.
Stvarno ljudi, kondicija je nešto što je uz dobru volju najbitnije faktor ukoliko se odlučite na Sljeme. Do planinarske kuće na vrhu vas vodi staza duga otprilike pet kilometara, što ne zvuči toliko puno. No, kad se uzme u obzir da se radi o 5 km dugoj uzbrdici koja vas prati cijelim putem, onda to nije mala stvar. Bez dvije bočice vode gore ne treba ići jer se uistinu preznojite da je gubitak vode nužno nadoknađivati da ne bi došlo do gubljenja svijesti. Ako idete prvi puta kao ja, ne žurite prema vrhu, jer su vam za vrijeme penjanja uključeni svi mišići- nogu, stražnjice, ruke i trbuh, a upravo da ne bi došlo do pucanja i atrofiranja tih mišića, lagani tempo bi bio optimalan. Zbilja, na putu do vrha Sljemena možete vidjeti sve generacije. Od bebača koje mame nose, preko srednjoškolaca,studenata, do ljudi srednjih godina pa i onih u dubokoj starosti. Dok sa strane promatrate i razmišljate otkud tim svim ljudima snaga da se penju na Sljeme redovito, shvatite kad dosegnete vrh i onaj osjećaj kao da ste lakši za 10 kg.
Nevjerojatan je to osjećaj. Nakon boli u mišićima koja vas prati cijelim putem i kukanja kada će više kraj, onaj osjećaj koji se pojavi kada stignete na cilj ne nevjerojatan. I zbilja poželite opet taj puta svaki vikend prolaziti. Osim odlične vježbe za cijelo tijelo, dan provedete u šumi gdje je čisti zrak, izvorska voda na nekoliko mjesta tijekom puta, a drugo i ništa, osim dobrog društva vam i ne treba.
Pokušajte promijeniti malo neke rituale, jer vidjet ćete, da su promjene, barem ovakve uistinu na korist vama i vašem tijelu.




Valentina Baus

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.