Kao što već znamo najvažnija zadaća masovnih medija je da nas informira o najvažnijim i najaktualnijim zbivanjima u zemlji i svijetu, da nam te događaje približi što je više moguće, te na kraju krajeva da nas zabavi! Kako vrijeme prolazi pojavljuju se novi mediji koji pružaju sve više noviteta kako u izgledu tako i u samom načinu informiranja.
Pod pojmom medija možemo svrstati sve oblike tiska, radijski i televizijski program, elektroničke publikacije i ostale urednički oblikovane programske sadržaje.
Svako jutro, baš kao i većina ljudi koja se sprema na posao ili na još jedan dan na fakultetu, upalim radio da razbije tišinu u stanu. Većinom slušam ranojutarnje vijesti ili glazbene blokove, a potom izlaskom iz stana radio ugasim i ne palim ga do sljedećeg jutra. I tako iz dana u dan. Dok je s druge strane s televizijom sasvim druga priča. Televiziju imam običaj gledati cijeli dan upravo zato što pruža mogućnost vizualiziranja jer slika u kombinaciji s glasom ima neprocjenjiv utjecaj na mase kojima se obraćaju.
Radio se većinom obraća slušateljima uživo i ima jako puno javljanja u emisiju gdje i slušatelji jednim dijelom postaju dio programa iznoseći svoja mišljenje i komentare o aktualnoj temi. On je jednostavan i vrlo prilagodljiv slušateljima. Na radiju imamo priliku slušati brojne emisije u kojima gostuju poznate osobe. Također ima jako puno nagradnih igara u kojima slušatelji imaju mogućnost osvojiti karte za nadolazeće koncerte, kazališne predstave ili izložbe. Radio nije više kao i prije, da ga možete slušati samo kod kuće. Danas imate mogućnost radio slušati na svojim mobitelima, na televiziji, pa tako i na internetu. Velike radio stanice poput BBC-a također su pronašle svoje mjesto na Internet, pa je tako moguće slušati programe uživo kao i preslušavati snimke već emitiranih emisija. S druge strane radio donosi jako puno reklama, stanja u prometu, informacija o vremenu i ostalih informacija koje nisu jako drage slušateljima. Na svaki puni sat možemo čuti kratke vijesti koje svaki put tokom dana ponavljaju iste informacije. Također, ljudi radio slušaju obavljajući neke druge stvari, dok čiste stan, kuhaju ručak ili se voze u automobilu pa tako i ne primaju potpuno ono što na njemu čuju.
Mnogi će reći kako radio privlači starije slušatelje koji u vrijeme svoje mladosti nisu imali televizor već su odrasli samo uz zvuk, slušajući emisije i glazbene programe bez slikovnog sadržaja. Mladi od najranijeg djetinjstva znaju za televiziju i uz nju odrastaju gledajući crtiće i dječje serije, te tako u većini slučajeva već od samog početka zanemaruju postojanje radija.
Kao glavnu prednost televizije navela bih vizualni i zvučni efekt koji nam pruža. Televizor većinom gledamo iz fotelje ili s trosjeda i iako možda ni u ovom slučaju ne primamo informacije u potpunosti, imamo osjećaj da se nešto događa i da u nešto gledamo, tj. da nesto čujemo a i vidimo. Televizija nam omogućuje da uz priopćenje neke vijesti također dobijemo i sliku kako ta vijest ustvari izgleda. Zapravo televizija putem vizualne komunikacije pokušava pojačati učinak poruke koju želi prenijeti na gledatelje. Na televiziji možemo gledati cijeli spektar informativnih, glazbenih i mnogih drugih emisija, pa tako i uživati u glazbenom programu. Televizijski program nudi nam mnogo zabavnih sadržaja poput kvizova, kulinarskih i natjecateljskih showova i raznih drugih. Također imamo mogućnost pregleda sadržaja na teletekstu, onoga što se emitiralo ili će se emitirati na televizoru. Kao što je slučaj i kod radija tako je i na televiziji prisutno jako puno reklama koje prekidaju program. Televizija je skuplji medij od radija, a njen program ponekad zna biti pretrpan.
U usporedbi radija i televizije također bi se osvrnula na količinu nasilja koje se prezentira putem jednog i drugog medija. Na radiju je to rijetkost, na njemu gotovo nema prezentiranja bilo kakvog oblika nasilja (osim u vijestima- ubojstva,pljačke, otmice...), dok su neka istraživanja pokazala kako pretjerano gledanje televizije kod djece može omesti razvoj mentalnih sposobnosti, povećati sklonost nasilju, pa čak i usaditi štetne stereotipe o drugim ljudima. Mnogi televizijski programi nažalost veličaju nasilje, kao što su kriminalističke serije i filmovi, a kako djeca već od malih nogu provode vrijeme gledajući televiziju vrlo je vjerojatno da će se naučiti takvom obliku ponašanja stoga prekomjerno gledanje televizije svakako ne ostavlja dobar utjecaj kako na djeca tako ni na odrasle. Ne želim reći da je utjecaj televizije negativan, ona dakako ima i svojih pozitivnih strana (inače je ljudi ne bi toliko gledali).
Kao zaključak želim reći da radio definitivno ima svoj prostor na tržištu oglašavanja koji u budućnosti nikako ne bi trebao slabiti. Pojava novih tehnologija nikako nije smanjila popularnost radijskog programa, već je samo omogućila da se osim kod kuće radio također može slušati putem mobitela, interneta, tableta i to u svakoj prilici bez ikakvih ograničenja. Radio je medij koji od ljudskih osjeta zahtjeva samo sluh i upravo je zbog toga toliko poseban. Smatram da bi urednici možda trebali više prepoznati potrebe mladih i prilagoditi program svim generacijama. Iako se mladi danas većinom informiraju putem televizije i Interneta, možda bi, kad bi se malo promijenio koncept, radio privukao i mlađe naraštaje. S druge strane televiziju gledaju svi. Od djece do umirovljenika. Kao što sam na početku navela ona je moćan medij za obraćanje širokoj publici bez obzira na njihovu dob, spol, prihode ili stupanj obrazovanja.
Kada bi uspoređivali bilo koja dva medija pronašli bi prednosti i nedostatke jednog i drugog, pa tako i u ovoj usporedbi radija i televizije imamo argumente s jedne i s druge strane. Bilo kako bilo mediji služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva, te postaju značajan način na koji ljudi komuniciraju, ostvaruju kontakte, prate zbivanja i povezuju se sa ljudima oko sebe.
Valentina Baus
(Izvor: Wikipedia, Net.hr)