subota, 03.10.2020.
Nešto više od mene
“Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.” Heraklit
“Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god promatrali djecu da vidimo što će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide što mi radimo sa našim životom. Zato, ne mogu reći djetetu da posegne za zvijezdama. Sve što mogu napraviti je da sama posegnem za njima“ Joyce Maynard
“Djeca nisu bojanke. Ne možeš da ih ispuniš svojim omiljenim bojama.” Khaled Hosseini
Jučer je bio velik dan - moja djeca proslavila su veliki 17. rođendan. Ne mogu vam opisati koliko mi je srce bilo, i jest puno. Još uvijek me prožmu žmarci kad se sjetim kako su se savršeno poslagale kockice da se oni rode. Ne znam da li sam spominjala, ali na početku su bila 3... I rečeno mi je - ili će ostati sva 3, ili dvoje ili nijedno. I ostala su 2. Nosila sam ih s veseljem i lakoćom. Zadnja dva tjedna blizanačke trudnoće automatski se čuvaju u bolnici jer je to rizična trudnoća. I tako, tjedan dana prije termina meni se učinilo da mi curi plodna voda, odjurila sam po medicinsku sestru i ona je potvrdila. Poslala me doktoru na ultrazvuk koji je rekao da plodna voda ne curi, ali da dobro da sam došla jer se djeca muče unutra, premalo im je prostora i gube na težini. Hitno su me poslali na porod, na carski. Život su mi obogatila dva divna, prekrasna bića.
Još i dan danas ne mogu si protumačiti što se dogodilo tog dana. Sestra i ja smo vidjele curkanje, no na ultrazvuku je sve bilo na mjestu.. Mislim si, to su te kockice koje se ponekad poslažu vođene nečim višim od mene, od nas.
Vjerujem da ste svi u životu barem jednom imali takva neobična iskustva. Takva iskustva život čine čarobnim.
Slike fotkala moja malenkost
- 13:35 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
