U trenutku

https://blog.dnevnik.hr/utrenutku

srijeda, 19.02.2020.

Oči su ogledalo duše

"Oči govore rječitije od usana."

Govorili su naši stari, a kaže se i danas: "Oči su ogledalo duše." Mudra i toliko istinita izreka. Najslađa su mi dječja lica nakon što izvedu neku glupost, stoje mirno dok ih mama špota, lice ozbiljno, a oči se smiju. Kroz te dječje oči izbija nevinost i sreća. Volim gledati ljude u oči. Ono što se danas često vidi su tužne ili zabrinute oči s nabačenim lažnim osmijehom na licu. I ne govorim to s osudom. Taj smiješak je jedan oblik zaštite, prvenstveno da zaštiti ili oraspoloži nas same, a onda i one oko nas. Nekako mi se čini da je i dan danas loše pokazati tugu ili ne daj bože ljutnju.. Ljutnja je snažan osjećaj, ispuni cijelo biće. I ako je ne pokažemo, ona se nakuplja i vrije u nama kao probuđeni vulkan pred erupciju. I na kraju ipak eruptira, na ovaj ili onaj način. Iza te ljutnje stoji tuga, predugo nepriznata i potiskivana. Svi, ali baš svi osjećaji su ok. Možemo ih samo pokušati sakriti i to ne zadugo. Treba ih osvijestiti. Zato volim gledati ljude u oči, bez ijedne riječi kažu mi kako su taj dan. Oči su vrata u našu nutrinu, dubok, neizrecivo divan svijet.

- 13:20 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.