utorak, 11.02.2020.
Čežnja života
"Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti,
čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti,
i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću; Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji miruje." Khalil Gibran
Gledala sam koji dio ove divne pjesme da izdvojim, no nisam mogla. Svaki stih toliko je moćan i istinit da svi zajedno čine jednu veliku istinu. Ovu pjesmu trebalo bi čitati svim roditeljima svijeta svaki dan. Mnogim roditeljima djeca su produženje pomoću kojeg će ispuniti neispunjene snove i ambicije. U današnjem društvu netko si samo ako imaš titulu iza sebe ili ako nešto značajno postigneš u materijalnom smislu. Ne krivim te roditelje, mnogi ne znaju bolje, jer mnogi od njih sami su ispunjenjenje neispunjenih ambicija svojih roditelja. Ne krivim ih, no to ne znači da se stvari ne mogu promijeniti. Početi gledati djecu kao zasebna, cjelovita bića od kojih itekako možemo učiti. Neopisiv je osjećaj gledati svoje dijete kako samo svladava životne situacije koje sam ja savladala mnogo kasnije, kako se ne zamara stvarima kojima sam se ja zamarala u toj dobi. Zato, pustimo djecu da budu svoji jer s njima i mi možemo rasti, samo ako to dopustimo.
Sliku fotkala moja malenkost
- 10:25 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
