so far away...

četvrtak, 30.05.2019.

početak?




Nadomak sam onoga što želim raditi. Posljednje pripreme se zahuktale, još ima tona posla. Vjerojatno ću sutra uzeti godišnji da bi završila ono što treba od nakita.
Nakupili smo more rekvizita, napravila sam ogromnih komada nakita, šivali smo kostim od kože i krzna. Ludo sve u svemu. I zabavno, ponekad i naporno. Prije svega kreativno.

Ono što se dogodilo zadnjih dva tjedna...moja energija i opsesija time je prešla na moje modele, a kod mene se smanjila. Pojavila se neka natruha straha, jer vidim da su očekivanja zbilja ogromna, treba to opravdati. Pa je krenulo ono dobro staro...što ako to ne bude dobro, što ako ne odradim kako treba, što ako....

Pa sam čula da netko kreće s nečim relativno sličnim u Zagrebu...iako ne toliko kompleksnim.
Naravno da sam samouvjereno odgovorila kako nema svatko talenata koliko i ja i da nije to baš potpuno isto...pa ipak me malo zabrinulo. I daje mi do znanja da nemam vremena za gubljenje jer čim se sličnih stvari pojavi 5-6...neće to biti toliko zanimljivo.

Čak i kad se posložiš ima trenutaka kad te ulovi malo zabrinutosti. I zaista, nikad nisi spreman...stati na pozornicu i otpjevati nešto...uloviti se u koštac s tom nekom utakmicom, odraditi nešto za što se ne osjećaš spreman. Ne još.

Donekle kao s vožnjom...možda je zaista taj moj strah od sjedenja za volanom bio samo to. Strah od suočavanja s nečim za što ne misliš da si savladao dovoljno dobro. A to se proteže kroz moj život stalno, faks bi riješila davno prije da sam znala učiti za manje od 4-5. Nekad se jednostavno mora...skoćiti nekuda i bez da znaš da si savršeno spreman. Za one velike stvari ionako nikad nisi.

30.05.2019. u 05:33 • 9 KomentaraPrint#

petak, 24.05.2019.

vatra...




- Pepeo hrani zemlju.
- Nisam to znao.

Isječak nedavnog razgovora s nekim tko ipak jaaako puno toga zna. A kako u prirodi tako i u nama. Ponekad je nužno da požar prohuja kroz livade naših života. Da mi je netko prije godinu dana rekao koga će odnjeti, moje četveronožne dvije ljubavi, pogotovo onu koja je bila jedini stvor koji je samnom živio zadnjih osam godina konstantno. I znam, nekome nisu životinje toliko bitne. Meni su sve. Nekad te bolje razumiju od ljudi i definitivno vjerujem da znaju osjetiti i izlječiti tvoju bol.

I zato je baš ta mačka bila razlog da poželim nestati. Ali zaista. I nestala sam.
Nestao je strah. Strah od smrti. Strah od života. Nestao je strah od vožnje.
Strah od šefova, gubitka posla. Strah od toga da ću ostati vezana okovima koje ne mogu raskinuti.
Nestala je nesigurnost, nestalo je preispitivanje.
Nestalo je slušanje tuđih strahova za mene.
Nestala je krivnja jer nju ostavljam svaki puta kad ja idem nekuda.

I tek tu, iz tog možda najbolnijeg iskustva...ili samo zadnje kapi u nizu gubitaka (bliskih mi ljudi)...
rastem iznova. Nova, drugačija, prvi puta zaista sigurna.

Ništa manje sanjar. Ništa manje zaigrana, ništa manje luda.
Samo na zgarištima onoga što je trebalo otići...može izrasti nešto novo, ljepše...

24.05.2019. u 06:42 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 22.05.2019.

čopor...



Potpuno je druga priča...kad su osmjesi češći od nezadovoljnih, tužnih...izgubljenih pogleda.
Potpuno je druga priča...ta neka godina koja je počela drugačije i samo je sve bolja i bolja.
Potpuno je druga priča...kad znaš da imaš one prave ljude oko sebe...sve više njih...sve ljepših, boljih, sretnijih, sve više tvojih.
Potpuno je druga priča kad polako iz dana u dan radiš na ostvarenju nekih samo svojih...i tuđih snova...sve u jednome...i kad u svemu tome shvatiš da zaista prvi puta u životu vjeruješ u sebe, onako potpuno...i da drugi jednako tako vjeruju...nema ti kraja. Napokon imaš krila.

I mlađi brat koji je kupio auto vaših snova i izgleda da će prihvatiti posao koji...će ga odvesti u Japan...zemlju njegovih snova.

U trenu se sve kockice mogu posložiti.
Pitam se...je li i ona najmanje izgledna ipak negdje tu. Naravno, ona od ljubavi.
Prijateljica ima dojam da...ima tu nešto, previše blagih pogleda. A mogao je birati, nikad ne bih rekla da bi ja bila ta koju će se odabrati. Pa ipak, taj netko...odavno poznat...došao je kao prijatelj ili netko iz obitelji. Netko tko je odmah bez pitanja primljen u čopor. I ako ostane isto ovako, biti će super.

Nakon svih onih nekih...izlazaka i priča, nekoliko baš onako idealnih koji su nekako nestali ili ispali manje idealni. Od ovog se nije očekivalo ništa osim dogovora oko posla. A kad tamo našao se netko s kim se razumijem onako baš...sasvim. I s kim mogu nanizati bar deset zajedničkih interesa. Isto toliko pogleda na svijet i tema za razgovore. Vidjet ćemo. Biti će zanimljivo popiti još koju čašu vina. Odigrati partiju šaha...a tek zaplesati...

Čudne se stvari dogode kad ništa ne očekuješ...

22.05.2019. u 21:39 • 4 KomentaraPrint#

subota, 11.05.2019.

ambicije?



Ova je godina jednostavno drugačija. Ima tih nekih, kad raspletem ono što se godinama saplitalo nekako pod nogama. Kao pravi lav, ponekad mi se čini kao da sam spavala dugo dugo (iako i tad napravim daleko više od većine)...a onda u jednom skoku odradim hrpu toga. Ovo je godina skoka, tako sam je osjećala u startu, a bome se takvom i pokazala.

I tako, nije mi bilo dovoljno odraditi katalog od 300 stranica sama...niti još dva planera uz to ove godine. Napokon se od začetka jedne ideje počela kotrljati priča za moj posao. I prvo fotkanje je za dva tjedna. Pripreme su lude i nezaboravne, ako ništa, druženja su jako zabavna kao i jedno novo poznanstvo koje se izrodilo niotkuda. Tako da je treći cilj do kraja godine imati funkcionalni web, odrađeno 3-4 fotkanja u stilu koji želim i otvoriti firmu. U Irskoj, ili obrt tu, taj dio se još borim shvatiti što bi bilo pametnije. Ma sitnica.

Zato ni ne pišem, nego jurcam okolo za rekvizitima, kuckam nakit, skupljam što fali od opreme i radim na istraživanjima i idejama. Ako i ne uspije sve ovo navedeno, već samo dio i to ću smatrati ogromnim uspjehom.

Trenutno me najviše veseli što sam toliko uspješno zarazila svoje modele idejom da znam da mogu isto napraviti i s drugima. I da takav posao donosi beskrajnu dinamiku, lakoću na neki način (iako je jako kompleksan) i sreću. Da ću možda imati prilike zaboraviti na ured. Da se to što radim ljudima sviđa i motivira ih da i sami rade ludosti i ostvaruju čudne i lude snove. Igraju se.
Imati prilike igrati se i da ti za to plate...hej, pa ja ionako i sad...crtam za život...točno ono za što su mi uporno u djetinjstvu ponavljali da se ne može...pa ajmo to dići na jedan još malo luđi nivo...

...jer mogu...

11.05.2019. u 05:32 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..



web counter
web counter