so far away...

ponedjeljak, 25.02.2019.

nastavak...






Teuta je naravno, bila u pravu. Nije stalo na poplavi...iako, još je dan i super prošao.

Popodne sam otišla s frendicama u šetnju. Kasnije sam kod jedne od njih otišla na čašu vina i naravno, neke muuuudre razgovore. Zezamo se jer smo obje (ja na njen nagovor) u zadnje vrijeme instalirale tinder. Pregledala sam more muških i ti moji razlozi zbog kojih ih eliminiram su ili urnebesno smiješni ili gotovo zabrinjavajući. Naravno, kokoške smo sjele na trosjed, krenule to zajedno listati i komentirati, dobro se nasmijale. Jedan od rijetkih za koje smo došle do zaključka da može u desno je ispao match. I naravno, luda frendica krene zgrabiti moj mobitel iz ruke a ja automatski trgnem rukom u samoobrani. I prevalim stolić, vino, dio je završio na laptopu, dio na kauču i još hrpa na tepihu, jedna je čaša stradala.

Sledila se, znam da su i kauč i tepih relativno novi i da ih jako pazi. Srećom odmah smo se ulovile saniranja nereda i uspjele to očistiti da nema ni traga našem šou. Kao da imamo 15 obje, a ne svaka barem po duplo. Ima i to svojih čari, stvarno dojadi ponekad biti stalno odrastao i ozbiljan.

Za kraj, krenem prema doma i nasred pješačkog ugazim u pseće govno.

Mora da je nešto u zvijezdama jer je kolegici u petak auto odbio upaliti.
U subotu je razbila peglu. A danas isproljevala čaj na poslu po tipkovnici i cijelom stolu.

Kod nas je ipak stradala samo čaša i mrva ponosa.

25.02.2019. u 18:32 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.02.2019.

kad ti život da štofa za pisanje...






Imam kadu u ovom stanu. Tip osobe sam koji nit ima vremena nit volje za nekakve kupke i namakanja i ostale stvari koje su relativnom popularne...pogotovo kod onih koji nemaju tu sreću da im je kada u stanu. I tako nedavno frendica i ja komentirale kaj bi ona dala za kadu, kak je to gušt namakat se itd itd.
Jučer sam bila doma i predveće što ću, bila sam vrijedna, raduckala po danu, pa zaslužujem ja malo opuštanja u kadi. Kad je to već tako super. I zavaljam se, zasmetalo mi crijevo od vešmašine pa sam ga makla van. Izdržala ko i inače, 5 i pol minuta možda sveukupno.

A kako sam zaboravna ko ne znam što, zaboravila ja na crijevo. Jutros punim vešmašinu...odem u kuhinju, ribam pećnicu, razmišljam kak ima prednosti ne imati ni pećnicu, ne moraš to zlo čistit. Iako imam tako duge ruke da ne mogu naći adekvatnih rukava najčešće, za to očistiti nisu dovoljno duge. Zadovoljna što se cijeli štednjak sjaji (a ne može se reći i ostatak kuhinje) odlučim pauzu od rada proslaviti kavom. Odem usput do kupaone i u hodniku ugazim u lokvu. Od dva centimetra.

Drže nedaj, ugrabim neku dekicu, par krpa, pa čak i posteljinu za pranje i sve to bacim u tu vodu.
Srećom voda nije došla do parketa u dnevnom. Izvučem iz ormara kantu, skupljam vodu i smijem se sama sebi jer ovakve stvari obično čitam kod rossovke, a ne da ih ja živim. Napravila skoro i špagu jer je naravno sve sklisko i u nekom trenutku sjednem i na dupe u tu vodu. Mokroguza šaljem frendici sliku neviđenog nereda i psujem sve u šesnaest kadu i svoju memoriju.

Trebalo mi je skoro sat vremenena da to saniram, deke i posteljine se peru uz budni nadzor da je šlauf tam di treba bit. Da mi ne bi bilo dosadno nedjeljom.

24.02.2019. u 12:51 • 6 KomentaraPrint#

subota, 23.02.2019.

slike i putopisi i život...



Nisam nešto od domaće muzike. Ponekad onako, malo posramljeno spomenem koliko volim Olivera recimo. Ili nju. Jasnu Zlokić, ženu koja zbilja ima predivan glas i zna pjevati.
Odredila je ona nekako moj životni put i ljubav prema njoj još kad sam s dvije godine pokazivala na njenu sliku u kalendaru i pjevala skitnica. Dijete koje je bilo u stanju otići bilo kuda s bilo kim. Skitnica u duši koja je već tada znala tko je. To je priča koje se ipak ne sjećam, no moji su mi pričali. No, jedno od prvih sjećanja ima veze s hodanjima po bolnicama silnim i crtanjem s kojim sam zbilja enormno rano krenula. I to krivom rukom.

I čitav sam život ostala blizu i daleko. Imam jednu malu knjižicu autorskih ilustracija koja je bila izdana (u vjerojatno smiješno maloj nakladi). Dio ih je dobar, dio bih rekla da nije. Crtanje sam uvijek zapostavljala radi zanimljivijih aktivnosti kroz neka razdoblja, fotografije, nakita, dizajna...struke i oko nje.
Pa opet, to moje crtanje je ostalo nešto što...traži povratak i sa sobom donese sve one neke nesigurnosti i sva ne imanja vremena...sve izgovore koje odrasli mogu smisliti.
Poslom sam još uvijek toliko blizu.

I kako sad Jasna i crtanje dolaze u vezu. Ova linkana pjesma. Ne jednom sam je čula prošle godine, svidjela mi se. I toliko jasne slike oslikava, one nadrealne, one fantastične ilustracije.
Ono što bi voljela raditi a ne usudim se. A to je tek jedan od barem tri puta koji bi me jednako oduševili na neko vrijeme.

Mogu li kao leptir okrznuti lagano i nečujno sve te puteve? Mogu li pokušati biti dijete koje se ne boji nikoga i ničega? Dijete koje se želi i zna i može izraziti na onaj najljepši način koji može smisliti? Koga li tražim dozvolu?

Sami sebi tako čvrsto stajemo na put. Ni život ni okolnosti ni sve tuge ovoga svijeta nisu u tome ustrajniji i teži za poraziti.


23.02.2019. u 17:03 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 19.02.2019.

plavim očima...




Da te nekome moram opisati kao komad prirode, bio bi injem okovan, ledeno hladan, vedri dan. Možda zbog početaka te naše čudne priče, možda zbog tvog karaktera. Podnosiš sve, bez da te se to puno dotiće. Bar naizgled.

Bio bi šuma u magli u neko neobično tiho jutro.
Dok iščekuješ promjenu koja ne dolazi.

Bio bi dvorac obrastao u bršljan, koji još uvijek dostojanstveno stoji negdje na rubu zaborava. Dok se pitaš što se tu desilo.
Znam da su to samo moje slike.
I pitam se koliko sam te u toliko mnogo godina uopće poznavala...

I što me to nagnalo da objeručke priglim tu zimu? I ostanem u ledenoplavim prostranstvima.
Bilo je tu topline. Samo, ne one koja bi dovoljno otopila led. Tvoj, moj ili naš.

Kažu da su nam neki ljudi najveća ogledala.
I ako si mi bio tolika zagonetka...tko sam onda ja?

P.S. Najviše si me ikad inspirirao. Pokretao. Lomio i gradio. Naučio. Hvala.

19.02.2019. u 20:25 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..