so far away...

utorak, 19.02.2019.

plavim očima...

Da te nekome moram opisati kao komad prirode, bio bi injem okovan, ledeno hladan, vedri dan. Možda zbog početaka te naše čudne priče, možda zbog tvog karaktera. Podnosiš sve, bez da te se to puno dotiće. Bar naizgled.

Bio bi šuma u magli u neko neobično tiho jutro.
Dok iščekuješ promjenu koja ne dolazi.

Bio bi dvorac obrastao u bršljan, koji još uvijek dostojanstveno stoji negdje na rubu zaborava. Dok se pitaš što se tu desilo.
Znam da su to samo moje slike.
I pitam se koliko sam te u toliko mnogo godina uopće poznavala...

I što me to nagnalo da objeručke priglim tu zimu? I ostanem u ledenoplavim prostranstvima.
Bilo je tu topline. Samo, ne one koja bi dovoljno otopila led. Tvoj, moj ili naš.

Kažu da su nam neki ljudi najveća ogledala.
I ako si mi bio tolika zagonetka...tko sam onda ja?

P.S. Najviše si me ikad inspirirao. Pokretao. Lomio i gradio. Naučio. Hvala.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv