so far away...

nedjelja, 18.08.2013.

skoro pa slom...

Ovih dana me ide sa svih strana. Propali roštilj povodom rođendana. 10 ljudi koji se nikako ne mogu organizirati ni kad im se sve lijepo napiše i objasni. Kaos na poslu, šefovi maltretiraju, kolege se zezaju, posvađani svi sa svima. Cimeričine mačke koje pišaju po krevetu i u kadu. I ona koja čuva tuđu mačku dok njene gladne i željne pažnje dave mene, koja radim non stop, 6 dana u tjednu.
Čvrga na glavi nakon što sam se sudarila sa zidom na stepenicama, previsoka, a nisam se dovoljno sagnula na poslu. Šef koji traži da iz podruma na prvi kat nosimo kašete pune naranči od 10tak kila, dok u zgradi postoji lift. I drugi koji mi govori da dignem malo nogu na mjestu gdje je potrgan pod i molili smo ga prije par tjedana da to sredi. Vrtoglavice takve da jedva teturam uokolo. I kolege koje molim da mi pomognu jer sam ja njima stoput pomogla, a oni opet netragom nestanu. No, to nije ni pola.

I onda poludim i pitam koje se još sranje može desiti, dok vozim bicikl na putu prema doma. Pa se pet minuta kasnije zabijem u tačke! Tačke! Izletio radnik iz haustora dok sam zaobilazila kamion. Sva sreća nisam prebrzo vozila. I onda izjavim kako je to očito odgovor na moje pitanje koje se još sranje može desiti, a radnici prasnu u smijeh.

Ali to nije sve. Poziv u 2 u noći sa prikrivenog broja. Pita jesam li ja gospođica ta i ta...živim li tu i tu...naravno, umrem od straha da se nekome nešto nije desilo. A ovaj izjavi kako je u mom kvartu bomba. Prekinem luda i ljuta. Vjerojatno je zezao netko s posla.

Jedina utjeha je jedna poveća svota novaca koja je sjela kao honorar za prijelom. I još malo posla i još malo novaca vezano za to.
I nedefinirani koji je jutros istrpio moj slom, plakanje, psovanje i cviljenje zbog ovog ludog života.

Dan pred 29ti rođendan.
Što je bolje nego prošle godine; otišla sam s onog odvratnog posla. Radila i zaradila u struci. Dobila prvu službenu plaću. Sve sam sretnija s nedefiniranim. Imam i više love i više sigurnosti u sebe nego kad sam odlazila s onog posla. Počela sam preboljevati ili se navikavati na to da tate nema.

Što je lošije; odnos s cimericom, opet loš posao, ali ne moram ga nužno dugo trpjeti. Odnos s mamom. Razočaranje u dosta ljudi oko mene.

Možda je vrijeme da shvatim ono što mi nedefinirani ponavlja dvije i pola godine; brini se za sebe, bori se za sebe, ne za druge.
Nije ni on to znao u mojim godinama, kaže. Prečesto ispadne da je itekako u pravu. A ja i dalje stavljam sve druge ispred sebe.

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv