so far away...

srijeda, 26.06.2013.

svuda sam bila...

Kažu da je najbolji način za živjeti život, imati u vidu da ćemo umrijeti. Misliti o tome što želimo da se o nama kaže onog dana kada nas više ne bude. Ili što bi mi sami tad rekli o sebi, mislim da je to i važnije.

E pa...voljela bih reći da sam bila svuda. Vidjela svega. Osjećala. Družila se. Istraživala. Sanjarila. Ostvarivala snove. Lutala. Igrala se. Zbilja živjela. Išla i tamo gdje drugi ne idu. Radila i ono što su mi govorili da je nemoguće. Smijala se. Bila svoja i dosljedna.

I sad se opet pitam jesam li na tom putu. Ili se još malo vrzmam uokolo, izbjegavajući ono što stvarno želim...Je li moja struka, putovanja, selidba negdje van ipak taj put o kojem sanjam, ali nikako da njime krenem?

U svjetlu novog posla van struke, koji je iz dana u dan sve bolji. Društva tu, u ovom gradu, koje je predobro. Prijatelja, onih pravih, poznanika koji svako toliko dolutaju...bezbroja tuluma, pojedenih torti, smijanja dok te ne zaboli lice. Ovih ulica i kvartova, koje sam nekako zavoljela i koji sve više liče na dom. Stana koji nije naš, ali...sve više je naš, uređujemo ga i gnijezdimo se cimerica i ja. I nedefiniranog...kojem je valjda jedina prava ljubav prije dosta godina otišla van...i on za njom, ali se vratio. I sad ja, koja opet želim otići. Sve više poslova i u struci, kako imam više poznanstava. Mogu li ipak ovdje graditi sve ono o čemu sanjam?

Znam da bi vani bilo lakše što se posla tiče sigurno. Ali...one mreže potpore i ljudi koji te nasmiju i kad bi plakao...to je teško naći...
Bez ovih ovdje...ne znam kako bi bilo...

Uvijek sam se čudila onim ljudima koji su zbog društva upisivali srednju ili faks. Nije mi bilo jasno kako nečije društvo može biti toliko bitno da je bitnije od vlastitih želja i interesa. A sad, radim li to i sama? Daleko odraslija...

I hoću li moći reći da sam svuda bila...ako ipak ovdje izgradim dom?

26.06.2013. u 08:35 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.06.2013.

smile...

Prvi dan obuke za novi posao. I već ponuđena veća odgovornost i plaća. Samo tako, nakon pola dana. Očito sam pokazala da nešto vrijedim. I ne skidam osmjeh sa lica.

Ljudi mi skidaju po desetak godina...smijem se...osjećam se ŽIVO...ali zaista, bez pretvaranja...ne sjećam se kada sam posljednji puta bila takva...jesam li ikada?

Sretna sam.
Otvorilo se toliko novih prilika...toliko lijepih stvari u zadnja dva mjeseca, više nego u zadnjih tri godine. Poslova, druženja...svega...i sve dolazi na mjesto, nekako. Iako posao nije u struci, jako mi laska da mi nude tako nešto nakon samo par sati provedenih tamo. I drago mi je da sam pokazala volju i želju i snalažljivost tamo. I da se to odmah prepoznalo.

I jedno veliko veliko, najveće hvala tati što je usadio u mene znatiželju i ljubav prema sastavljanju strojeva jer mi je upravo to donjelo ovo "promaknuće" i prije nego što sam počela raditi.
Pazi on od gore na mene...

13.06.2013. u 20:17 • 1 KomentaraPrint#

subota, 08.06.2013.

2 mjeseca daleko...

od posla koji sam mrzila. Dvije i pola godine, toliko truda rada, bez pomaka, bez rezultata, bez želje da se pomaknem, koliko me izubijalo to sve. Nije mi jasno što sam toliko dugo čekala. Ili zašto. Lojalnost prema šefici jer su mi u početku pomogli? To što mi je bilo stalo do malca? Ili što sam vidjela da drugima nije stalo?

Onog trena kad sam vratila ključeve i izašla iz zgrade prošli su me trnci i skinula sam težinu te zgrade sa leđa. Sada...ne prepoznajem se više. Toliko se dobrih stvari desilo, prilika, posla u struci, putovanja, izlasci...sve dolazi na mjesto, a ja se osjećam slobodno kao ptica. I sve je u redu, snalazim se i dalje, gradim samopouzdanje, napokon radim sve ono što volim i želim.

Toliko sam u čudu što se sve tako odigralo. Kad se sjetim da nisam željela dati otkaz samo iz jednog razloga; bilo me strah da ne ostanem bez love i posla. A sad poslovi dolaze sa svih strana i bez da ih tražim. Čak je i novaca kapnulo s neba...doslovno.
Ili me netko gore čuva...ili stvarno imam sreće u životu. Ili sam zaslužila...uporno pokušavajući ispraviti krive Drine koje čak nisu bile ni na meni da ih ispravljam.

Zapamti; sreća prati hrabre...

08.06.2013. u 09:25 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..