so far away...

nedjelja, 06.02.2011.

opet i opet

Kao dijete (ah...vječito sam na toj temi djeteta u sebi) često sam zaboravljala na sve osnovne potrebe kad bih se zadubila u nešto meni bitno. Bilo to crtanje, promatranje životinja, smišljanje raznoraznih kreativnih projekata, kao što je primjerice izrada zbilja uvjerljivih maketa kuće iz svega što mi je padalo pod ruke...uključujući i bakine košulje (možete zamisliti njenu reakciju na to).

Danas (ovako napola odrasla) prisjetila sam se dva trenutka kada je sve prestalo biti važno. I to što sam bolesna i to što sam iscrpljena, umorna, gladna i žedna. Danas...dok sam fotkala životinje u zološkom. I prošle godine kada sam fotkala svoju veliku "obitelj" na jednoj fešti. Zaista, jedino što mi pruža neograničenu količinu sreće i natjera me da zaboravim na sve ostalo je fotografija. Svako toliko to zaboravim, svako toliko se toga prisjetim sa jednakim iznenađenjem. I pitanjem zašto to zaboravljam, zašto ne fotkam, zašto se zakopam u neke ograničene svjetove. I to samo svoje, nisu ni okolnosti toliko strašne da bi se toliko ograničavala.

Svaki puta kad se ponovo primim svoje foto igračke vratim se u život. I to na način koji je divan. I pokrenem, borim, radim, tražim putove. To je moj način punjenja baterija. Fotoaparat, priroda, životinje. Put pod nogama i neka dobra muzika. I dragi mi ljudi. I IMAM pravo na to. I zaista je lakše sve ostalo čim to primijenim. I ako već ne mogu to upamtiti...ispisati ću to uvijek iznova.

Sretnija.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv