so far away...

četvrtak, 30.07.2009.

znati ćeš...

Morat ćeš znati da pjevam kada sam sretna ili kada sam jako tužna…
Morat ćeš znati da zagrlim koljena i ljuljam se kada me strah ili kada patim…
Morat ćeš znati da ne mogu plakati kraj nekoga kome ne vjerujem…
Morat ćeš znati da nemam baš uvijek vremena za zagrljaje, barem ne one od dva sata dok ti spavaš kraj mene a ja želim svjesni zagrljaj…budan, da nisi kraj mene samo tijelom, već i srcem…
Morat ćeš znati da sam zaigrana, ali da te volim neopisivo i da ću se boriti za ono što mislim da je ispravno i kad nema nade i kad su oni protiv kojih se borim veći i jači…
Morat ćeš znati da se strašno bojim ljudi jer su me povrijedili nebrojeno puta…
I da se smijem i puno pričam kad sam nervozna…
I da pričam o sebi otvoreno jer sam ja jedino što zaista poznajem…
I da sam tražila ljude koje bih tješila…jer se ne osjećam dovoljno zanimljivom da bi netko baš mene želio…
I da odlazim tek kada sam dala previše prilika i previše opraštala…
Morat ćeš znati da mi drhte ruke kad me strah i da zato ne uzimam fotoaparat ponekad…
Morat ćeš znati da sam prevrtljiva i da će mi čokoladica koju danas volim biti dosadna sutra…
Morat ćeš znati da ću popiti kavu jer je to tvoja navika…
Morat ćeš znati da ima bolnih tajni u meni koje nikada nikome neću ispričati…
I morat ćeš znati da je moja prevelika ljubav bila moja navika…
Ali da zaista ne vjerujem u bajke…
Samo ih volim slušati
I sanjati…


(15.06.09.)

lagala sam...ponekad ipak prebrzo odustanem...
sve ostalo sam ja...sa svim svojim manama i nedostacima...pa možda...možda i njih netko zavoli...

srijeda, 29.07.2009.

ono što neću reći...

ostavljam toliko toga neizrećenog...
toliko puta želim više od ičega
doći ti i tražiti da ostanem...

toliko želim čuti najljepši glas koji poznajem
i vidjeti oči koje zaista znaju voljeti...

u to sam se zaljubila,
to je nemoguće pustiti...

pa opet puštam
jer sebe poznajem,
jer ja to ne znam sačuvati...

sve se to utopi
u tuzi i svakodnevici...

bojim se previše
i da bi pokušala...
i znam, to je ludo beskrajno...

subota, 18.07.2009.

ludo...

Kako da se sad utješim?
I koga da zagrlim?
Noć, koju volim…
Jer donosi zaborav.

Toliko je puno pitanja
Kuda si otišao
I zašto
I kako smo uopće mogli
Povrijediti se još jednom
Nakon svega
Čemu smo pobjegli?

I kako sad
Gledati sretna lica
Zajedničkih prijatelja
Dok mene tuga preplavljuje?
Lomi, razdire. I samo pita za tebe…
A ne smijem pitati.

Kako proći kraj mjesta
Kojima smo prolazili?

Kako ne željeti i dalje
One snove koje smo sanjali?

Kako da te ne tražim više?
Kako da te pustim…
Kad sam te otjerala…

Moje srce je ludo, ono bježi od ljubavi…

utorak, 14.07.2009.

krijesnica i zbogom...

Hvala ovoj krijesnici što je baš noćas odabrala uletjeti kroz moj prozor. Nikada nisam tražila krijesnice. Ali sam prije točno 5 mjeseci negdje napisala; even in darkness there is some light...ispod jedne fotografije, koja je bila jedno zbogom. Zbogom jednom mom životu. Ovo je novo zbogom...ovo je bila pusta noć. Ali krijesnica nije slučajno odabrala baš ovaj prozor. Da me podsjeti na svjetlost, koliko god malo svjetlosti bilo. Uvijek je ima. Tako je teško opraštati se...od snova, načina života i ljubavi. Sve se to pamti i nikada ne zaboravi. A suze će jednom stati.

ponedjeljak, 06.07.2009.

vidikovac

Nedostaju mi vidikovci. Oni s kojih pogled puca kilometrima daleko, pahuljasti bijeli oblaci i ona igra svjetla i sjena na brežuljcima ispred mene. Sve ono što daje prekrasnu fotografiju, ali, sad ne sanjam fotografiju. Sad sanjam samo taj osjećaj kad stojiš negdje visoko iznad svega. Kad imaš preglednost ispred sebe, znaš gdje je što, kamo želiš doći.

Da, moj vidikovac koji tražim nije samo neko određeno mjesto. Više je preneseno značenje. Ono mjesto ili trenutak u životu kad je sve nekako ispred tebe i znaš kojim putem i kako krenuti. Zato mi nedostaju vidikovci jer ih u sebi ne nalazim. I tako često se ulovim kako se poželim popeti na najviše brdo u svojoj okolici, pogledati ispod sebe i shvatiti najednom da je sve ono što me tišti ipak samo život. Samo po sebi predivan i velik, beskrajan i lijep. Baš onakav kakav život zapravo i jest. Ne, nije on toliko bolan ni toliko tužan ni toliko prazan kao što mi se ponekad čini. Ne kao ovih nekoliko dana, mjeseci, ova godina koja me zbunila, pa opet, vratila mi šansu da nekako pronađem taj svoj pogled na svijet i život. Pronaći ću ga. Znam to. I pronaći ću svoj vidikovac sa kojeg je jasno gdje sam. I tko sam. I što želim. Mislim da znam gdje ću početi tražiti.

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv