so far away...

ponedjeljak, 06.07.2009.

vidikovac

Nedostaju mi vidikovci. Oni s kojih pogled puca kilometrima daleko, pahuljasti bijeli oblaci i ona igra svjetla i sjena na brežuljcima ispred mene. Sve ono što daje prekrasnu fotografiju, ali, sad ne sanjam fotografiju. Sad sanjam samo taj osjećaj kad stojiš negdje visoko iznad svega. Kad imaš preglednost ispred sebe, znaš gdje je što, kamo želiš doći.

Da, moj vidikovac koji tražim nije samo neko određeno mjesto. Više je preneseno značenje. Ono mjesto ili trenutak u životu kad je sve nekako ispred tebe i znaš kojim putem i kako krenuti. Zato mi nedostaju vidikovci jer ih u sebi ne nalazim. I tako često se ulovim kako se poželim popeti na najviše brdo u svojoj okolici, pogledati ispod sebe i shvatiti najednom da je sve ono što me tišti ipak samo život. Samo po sebi predivan i velik, beskrajan i lijep. Baš onakav kakav život zapravo i jest. Ne, nije on toliko bolan ni toliko tužan ni toliko prazan kao što mi se ponekad čini. Ne kao ovih nekoliko dana, mjeseci, ova godina koja me zbunila, pa opet, vratila mi šansu da nekako pronađem taj svoj pogled na svijet i život. Pronaći ću ga. Znam to. I pronaći ću svoj vidikovac sa kojeg je jasno gdje sam. I tko sam. I što želim. Mislim da znam gdje ću početi tražiti.

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv