so far away...

nedjelja, 27.07.2008.

jedna luda mala koja je plivala do bove...

hmhm....
eto,stigli smo doma...
more pa pa....

ali....heh,priča je duga...možda,samo možda mi se ostvari poneki san...ali neću trčati pred rudo i pričati o tome prije vremena...nadam se da je to ok...
ajmo redom...doputovali smo doma jučer kasno,putovali smo dosta dugo,jer smo krenuli sa Murtera oko 4 sata popodne,pa smo navratili do jedne moje rodbine usput,zadržali se kod njih kojih sat dva,pa onda krenuli dalje,nekim čudnim putem kroz Sisak,kako bi izbjegli gužvu na staroj karlovačkoj i lučkom i prije svega toga...

ali...heh,bilo je svega tim putem...
samo da pripomenem....mrzim našu tetu navigatoricu iz dečkove nokie...mrzim ju...zašto?zato jer imam razloga...
na zverskim kronikama sam pisala već jednom da je ta teta ponekad poprilično zbrkana,zbunjena i sva čudna...
jako puno rekalkulira rutu,kalkulira ona sebi nešto,pa sve ne zna ni sama kud bi...
ima neku svoju volju...i onda nas vodi zanimljivim turama koje ni sam vrag nebi smislio da nas malo ...onako....zeza

u Istri nas je tako redovito vodila nekim prečicama koje nisu bile prečice a sastojale su se od kilometara makadama i rupa...pa je bilo zabavno izbjegavati ih...srećom,imali smo renoov servis na samom kraju jednog takvog puta kojim smo često...vozili...hm,ne...pokušavali voziti...
pa bi samo navratili usput tamo da je baš zatrebalo...

no,dobro,teta je nas jučer odlučila voditi horor cesticom...
da,da...
krenuli mi iza Slunja prema Sisku...a ona nas vodi sve učim i sve manjim cesticama...
tako,vozili se mi cestom,koja osim što je postojala sve uža,tako da i jedan auto jedva prođe,imala je i zanimljivih,razrovanih dijelova gdje se pretvarala u makadam...
no,nije ni to sve...cestica je bila toliko zavojita,puna nekih hupsera,mostića i čuda...da smo svako malo proizvodili svakakve zvukove oduševljenja kao što su:
aaaaaah....uhhhhh,ooooh.....iiiihhhhh....i jaaaaaaoooo i slične...
naravno,nisu svi ti zvukovi baš oduševljavajuće prirode...

pored svega tog zanimljivog puta,naša teta navigatorica je naučila i nove riječi...pa smo sada tako mogli skrenuti i polulujevo...i poludesno...nije mi jasno jel to lijevo ili desno ili polu ili što...ali,možda ja sporo i slabo shvaćam?

zatim,mogli smo napraviti i okret negdje gdje nema nikakve ceste,kao i skrenuti negdje gdje je provalija...teta,teta,pa ti nisi baš....
zatim nam je predoložila i da parkiramo u neku kuću...
pa je nakon toga počela nabrajati sve riječi koje zna,valjda da se pohvali,pa smo mogli ići najprije polulijevo pa lijevo pa desno pa gore pa dolje...i tako dalje...a sve to usred nićeg...

ali,ako na kartu upišeš Sisak,pa u Sisak te mora i dovesti...a i je ta teta...

dalje,put je bio zanimljiv iz još ponekog razloga...jer su nam stalno na cestu izletavale razne strašne i manje strašne zvijeri...
pa smo vidjeli čak 5 auta kojima je na onim makadam dionicama pukla guma...i molili boga da nama ne pukne naša jer....rezervna je bila na svom mjestu,ali ispod dva bicikla,četiri torbe i još svega i svačega...imali bi čupanja i izvlačenja....

dalje,u jednom trenutku nakon dva tri luda lijeva skretanja,dva tri hupsera i pet ogromnih zavoja,izletili smo nenadano na raskrižje koje je bilo zanimljivo po tome da smo upali u laganu maglu i izletili ravno pred raspelo...

tad je cijela priča pošla u smijeru horora,a ja se prepala lagano...
a još malo dalje sam se još više prepala...u travi je bilo drvo breze porušeno...koje me neodoljivo podsjetilo na kostura...
još pored magle i zavoja,raspela i napetosti i želje da budemo teleportirani doma...hm,bilo me strah,je,priznajem...

srećom,ipak smo stigli čitavi...samo malo preplašeni...

i,eto nas doma...stavit ću još pokoju fotku naknadno,javiti vam kako mi idu poslovi i dali mi se ostvaruju snovi...
a sve mi se nekako čini da će se ostvariti...nadam se i molim :)

jao mene,tek sad vidim da sam zaboravila naslov objasniti...
eh...more je ohladilo neki dan...jako
na svega 18 stupnjeva...
i naravno,nitko normalan nije ulazio u vodu na dulje od dvadesetak sekundi...

no,proširile su se mjestom silne glasine...o nekoj ludoj maloj koja je plivala skroz do bove...
pogađate o kom se radi?
heh,znam,nije bilo teško,naravno da sam to bila ja...jer,ovom komplimentu luda...nikako i nigdje da pobjegnem :)

eh,evo fotke...




ova je fotka kornata sa dugom iznad njih i prekrasnim svjetlom...




ovo je jedan od pravih murterskih zalazaka sunca...




a ovo je pogled na Murter...

i,kakve su fotke?

četvrtak, 24.07.2008.

svjetionici,noga,koncert i poklon fotka...

hmmm....
svemu lijepome dođe kraj...pa tako i ovom mom,neki bi rekli poduljem trotjednom odmoru na Murteru...odlazim s otoka u subotu...

sve u svemu bilo je ludo...od činjenice da sam odmah prvi dan uspjela istegnut,izvrnut i skoro potrgat svoju nogicu,do činjenice da sam se na odmoru naradila ko pas...i da ću se fino odmoriti kad dođem doma...

pa sve do hrpe fotkanja koje je doista bilo produktivno,zbilja sam zadovoljna sa fotkama....ali ne i sa činjenicom da još nijednu nikome nisam prodala...hm,doći će i to,ali mislim da doista moram poraditi malo na vlastitom marketingu...jer mi je očigledno užasan i krajnje ne efikasan...

da,ovo će bit post jadikovke,već vidim....ne morate čitati dalje ako ne želite...znam,grozna sam i dosadna...ali eto,možda sam i s pravom takva....
jer,vjerujem,s obzirom na sve nedavne događaje i ideje drugih ljudi o meni....imam razloga jadikovati...

hmm...otkud da krenem...najbolje od početka...
još prije nego što sam krenula na more,razgovarala sam s prijateljem,koji mi je obzirno priopćio da s obzirom na to koliko sam ja sama po sebi naporna i zahtjevna,nije baš preporučljivo biti meni u blizini,pa će u širokom luku izbjegavati mjesta gdje se ja nalazim....

isto tako,podijelio je samnom zabavnu ideju da bi preporučio mom dragom da me odvede na kakav svjetionik i da me slučajno tamo zaboravi...

te,da bi jadan svjetionik,kao zadnji stanovnik otoka,s kojeg je sve što hoda leti puže ili pliva pobjeglo glavom bez obzira,pobjeglo iz kojeg razloga,pitate se?
naravno,pobjeglo je sve zbog mene....moje malenkosti...jer sam toooooliko naporna...
daklem,di sam stala...da,svjetionik...
on bi jadan kao zadnji stanovnik tog otoka sigurno prestao svijetliti i jadan bi se sav nakrivio i povinuo...
a moj dragi frend bi mogao reći na kojoj strani otoka ja stojim u određenom trenutku,jer...naravno,svjetionik bi visio prema drugoj strani otoka...hmmm....naravno,u nastojanju da i on jadan pobjegne...

naravno,nakon te divne spoznaje,da okolo nakrivljujem svjetionike...jer sam toliko pričljiva,naporna i njurgava po njegovom,frend mi više i nije bio toliko drag...a ja sam otišla na svoj dragi Murter u nadi da nisam baš svima toliko naporna....

naravno,bila sam u krivu...

mom najdražem sam prvenstveno bila naporna...jer,hiperaktivna kakva jesam,nedam mu mira i neprekidno tražim i zahtjevam luuude i nevjerojatne stvari...
kao što je primjerice vožnja bicikla otprilike negdje do iznemoglosti...hodanje po cesti na mjestu gdje auti često izlječu u zavoju....pa bi me samo pokupili usput...
do pentranja na visoka brda...
sve to,naravno iz jednog jedinog razloga....a to je da idemo fotkati...

naravno,samo po sebi je jasno da njemu,a ni nikome drugome osim mojim prijateljima fotografima takve aktivnosti nisu toliko zabavne...i nikome nije razumljivo samo po sebi da vrijedi za dobru fotogafiju polomiti ruke,noge,vrat ili što god treba....

hm,vjerujem da si i vi slažete s većinom...osim ako niste jedan od tih luuudih fotografa...
naravno,nakon što sam tako i ja,za dobrih nekoliko fotki potrgala nogu...heh,nije da sam tako odabrala,tako se desilo...nakon tog događaja većina mojih prijatelja je reagirala sa nevjericom,izjavila koji je to peh i tako to.poželjela mi brzi oporavak....

no bilo je i onih koji su jednostavno izjavili "jao,vi fotografi uopće ne pazite na sebe"...
i tako,srećom,noga nije dugo bila u gipsu,niti je jako boljelo...osim prvih dva dana kad sam zamalo počela urlikati od boli...

eto,nakon svega toga,oporavila se ja...a onda su počeli luuudi shopinzi namještaja,tegljenje istog tog namještaja uzbrdo,po kojih 50setak stepenica do vikendice....
moram se sjetit izbrojati koliko točno ima tih stepenica,živo me zanima...

tako,rasturili smo cijelu sobu i pola,makli namještaj iz predratnog doba...i to ne ovog domovinskog nego onog svjetskog rata...da,da,vjerovali ili ne,bilo je u ovoj vikendici namještaja....ako se ti komadi tako mogu nazvati...starijeg i od stotinjak godinica...

nakon toga sam se ja manijakalno uhvatila...pospremanja...slaganja namještaja...te farbanja zidova...
da su mi dali,još bi i crtala ornamentiće po zidu u drugoj boji...pa bi kupila još namještaja,još detalja i sličnog,zavjesa,slika,sviječica....ne znam gdje bi mi bio kraj...jer,nesuđeni sam dizajner interijera....za sad...jer planiram studirati još i to...tek nakon što ovdje diplomiram...

nakon svega toga,ostalo mi je i fotki tog svog kaosa...pa ako imate želju...planirala sam napraviti neki prije i poslije post o tome....znaći o dizajnu interijera,tj. uređivanju naše sobice....zanima vas to?ajd molim vas javite,tako da znam dali da pišem to ili ne...mislila sam,ako je dobro,možda to uvalim nekom štosnom časopisu o interijerima, u moja 4 zida ili moj stan? :)
pa i počnem raditi za njih,bila bi presretna....heh....

no,dobro,vi recite dal da pišem,a ja idem dalje sa ovim postom...

nakon svog tog rintanja dobila sam upit od moje majke kad sam ju nazvala,da dobro jesmo li mi poludjeli tu?jer,naravno,nije joj jasno kako to da sam na odmoru non stop umorna....

hmm....dalje....nekoliko dana smo ipak odmarali,plivali i tako,da bi se sad vrijeme pokvarilo...taman prije koncerta omiljenog mi "morskog" izvođaća....koncerta kojem sam se veselila više od svih aktivnosti na otoku...pa čak i više od fotkanja ili (pre)uređivanja vikendice...

i tako,sad dane provodim u fotkanju koje mi super ide,samo što mi je danas zafalio teleobjektiv...bila bi ubila za njega,koliko je jedinstveno bilo svjetlo nad kornatima...koji su za moj mali objektivac ipak bili mrvu predaleko da bi na fotografijama bili veći od mrvićastih nakupina....
no,dobro,fotke nisu loše,čak,ima ih jako dobrih,no,to ocjenite i vi,jer,stavit ću jednu barem u ovaj post....
samo šteta,takav ulov je rijedak,rekao mi je tata od dečka da će se ponoviti takav prizor,ludog svjetla i duge nad kornatima za kojih šesnaestak godina sigurno ponovo...

eto,da,zaboravih se sasvim, pričala sam kome sam sve dojadila...
pa,mislim da pomalo i svima zajedno svojom potrebom da ovu vikendicu pretvorim u oazicu mira i ljepote,pa sam željela čuda izvesti i imala potrebu pospremati ko manijak i u 10 uvečer...hm,morali su mi čak i kupiti novu matlu za čišćenje poda,jer sam staru u silnoj revnosti potrgala...
pms?da....glavni i odgovorni za moje pospremanje...

dalje,iživcirala sam dečkovog tatu...s njima smo na moru,pa,eto...uspjelo mi...
neki dan je komentirao kojih...hm,desetak puta...da sam naporna užasno,da klafram,da meljem neprekidno,da dobro gdje se ja gasim???itd itd....
naravno,iživcirao je i on mene....što njemu nikad nije ni bio problem...jer,evo,ove šale na moj vlastiti račun i isključivo moj...nije baš lako probaviti u ovoj količini....

na kraju sam mu vratila istom mjerom kad je komentirao da će pored prijateljice koja im dolazi biti sasvim neprimjetan,rekla sam da On,neprimjetan?to bi doista čudo bilo...
jer ni pojavom ni na jeziku....on nemože biti neprimjetan nikako...

hmm....to bi bilo otprilike to od ovih mojih doživljaja...suma ovih tri tjedna...daklem,od naslova,nisam zaboravila ništa jel da???

svjetionici su tu...
noga je dobro...
koncert je otkazan...
eh,ali poklon fotku još niste dobili....baš sam zlo....evo,stiže...



lord of the rings 1




lord of the rings 2



zadovoljni?jesu lijepe fotke?
pozdrav svima

eee,da,i javite dal želite prije i poslije fotke i post o uređivanju vikendice?

utorak, 08.07.2008.

more,moje more...

heh...koja ludost...

evo,stigli smo mi na naš dragi Murter...ali,pehovi nas prate nevjerojatno....

prvo,svo spremanje smo proveli u krajnjoj zbrci i gužvi,baš ništa nije išlo po planu...
ja sam još slomila neki zub,pukao je dok sam jela...ničim izazvan...pa sam morala dan prije puta još i trčat zubaru da to sredi...

nakon što smo se ipak nekako u zadnji tren uspjeli spremit,krenuli smo na put...
putem nas je policija zaustavila...auto prije nas je napravio isti prekršaj....kao i još jedan auto nakon što su nas zaustavili...no,samo smo mi nadrapali i platili kaznu...odo 500kn za koje bi lijepe dvije večere pojeli na moru...

no,to nije sve...došli mi tu,lijepo se okupali prvi dan,sve je bilo super...

drugi dan u 5 ujutro,probudio me je neki tresak,vani je vjetar nešto srušio...
digla sam se vidjet što je to,i skužila kak je lijepo doba i vrijeme za fotkanje...
pa ajde,kad sam već budna idem ja do mora,malo fotkat...
i tako,šetala ja po kamenju na plaži,veliko je i oštro...i ok,pofotkla par fotki s kojima sam prezadovoljna,i krenula malo dalje nać još neki dobar motiv....
i hodam tako po kamenju,nalikovalo je stepenicama,samo visokim dosta...i spustim se ja tako s jednog kamena na drugi sa laganim doskokom...
ali....
na tom je kamenu rasla neka biljčica...koja je prikrila rupu iz koje je rasla...u koju je upala moja noga...i izvrnula se...a ja pala ko srušeno deblo...
sva sreća pa nisam nikud udarila glavom...da jesam,tko zna dal bi se izvukla uopće živa....
kad sam ležala tako srušena pod kamenom previjajući se od bolova mislila sam,ok,gotovo,noga mi je slomljena,tko zna kako ću natrag...

onda sam ipak shvatila da nekako i mogu hodati i rekla si da me stvarno sam bog čuvao...
nekako sam se dovukla doma,teško šepajući...bolovi su s vremenom postajali sve jači,pa me dečko odvezao u Šibenik u bolnicu...čekali smo jako dugo da obavimo pregled na hitnoj,pa snimanje,pa dođemo kod kirurga...ali sve u svemu,nisu istinite one priče o nestručnosti osoblja tamo....

bila je doduše tamo jedna sestra koja je jako neljubazno izjavila da čekaj ja i strpi se jer imaju posla...da me samo boli noga,što ja uopće hoću?naravno,iste takve slučajeve primali su prije mene,jer su hitniji...ne znam po kojem to kriteriju je jedna noga gore izvrnuta od druge...
doduše,bilo je kriterija.dosjetljiviji od mene su sjeli u kolica i zamotali nogu....kako sam ja samo skakutala na jednoj nozi vjerojatno nisam djelovala toliko bolesna....

ali,dobro,na stranu to,osim te sestre koja bi me i tri dana strganu ostavila da čekam na red,svi ostali su bili jako ljubazni i čak i duhoviti...ljubazniji čak i od zagrebačkih doktora podosta....
znaći,nisu tu doktori loši ..naprotiv...

i tako,moja noga na kraju nije slomljena...već su nagnječene kosti i popucali malo ligamenti...nije toliko strašno...
stavili su mi gips,ali samo na tjedan dana,tako da ću još dva tjedna moći iskoristit za kupanje...
moglo je i puno gore...
kad je već moralo sve tako,naopako...

subota, 05.07.2008.

kamen na kraju svijeta...

ne znam zbog čega me tako ulovila neka tuga...ona tiha,koja se neopaženo uvlaći u svaku poru...

jer,obično se veselim kad odlazim put juga,na otok koji neizmjerno volim...uz more koje sanjam...

ne i sad...odlazim i trebala bi biti sretna i opuštena...a ne tugovati za nekim dalekim,predalekim,nemogućim snovima...

i ne znam točno što je to što mi nedostaje,ne znam što je razlog mojoj tuzi...možda baš taj tužni kamen na kraju svijeta,koji me već jednom poprilično rastužio...u jedno drugo vrijeme...kad me netko nije pazio koliko je trebao...
jer...takva sam...heh,ima jedan nadimak koji nisam dugo čula...a voljela sam ga i opisuje me...vrlo dobro...dao mi ga je netko drag...

i govori koliko sam ponekad nježna biljka koja treba puno pažnje i ljubavi,puno brige i puno sunca...inače jednostavno nestane kao pahulja koja se topi na toplome dlanu...da,ta jedna nježna biljka ima puno veze samnom...

ponekad nisam takva...ponekad se borim kao lavica,čak i često...ali,onog trena kad padnu sve maske...ja sam ipak m..... koja treba svu pažnju da bi bila ono što jest...

a iskreno...fali mi pažnje i fali mi jako...fale mi poljupci i zagrljaji,nježnost i tišina...

i zato kamen na kraju svijeta...jer sam tamo sama i tužna...bez pažnje koja mi treba...

petak, 04.07.2008.

lonely...

sometimes I feel lonely...

ponekad se ulovim kako šećem uz neku rijeku,negdje daleko i duboko u čarobnim nekim šumama...hvatam izmaglice i lišče kroz koje trepere prve jutarnje zrake sunca u neko relativno hladno doba godine...mogu osjetiti maglu u zraku,one sićušne kapi koje te škakljaju dok dišeš,ili ti padaju po licu i osvježe te...ili ti se uhvate poput bisera na vrhovima trepavica...

nekad sam tamo satima...u toj jutarnjoj tišini i ljepoti...samo ja i moj neizbježan suputnik,fotić,jedina stvar sa kojom hvatam djeliće snova i svoju tugu,svoju usamljenost....jedina stvar s kojom dijelim poneki samotni kamen na rubu svijeta...

ponekad,mi je dosta tih jutarnjih magla,smrznutih šuma i kamenja na rubu svijeta...ponekad ne želim gledati samo svoj dah koji se ledi u jutru,ne želim slušati samo zvuk svojih koraka i zvukove buđenja šume dok lutam...
zašto ne bismo lutali zajedno?zašto ti nisi tu kad to poželim,da samoća malo popusti,da pobjegnem malo iz zamke u koju me pomalo,ali sigurno uvukla...

ne,nisam toliko sama....ali sam sama uz sve vas tu kraj mene....ponekad...
kako to da te život nekad obaspe savršenom ironijom?da netko kraj tebe diše i sanja,dok ti više od ičeg trebaš njegove riječi?da gotovo uvijek imaš neko društvo,ali te nitko ne razumije...

da kad tražiš prijatelje oni jednostavno nisu tu...
da kad si sam na kraju svijeta tako i ostaneš?
da i dalje lutaš pustim i maglovitim, hladnim šumama,bez nekog tko te prati i zagli te kad si mokra i promrzla?
da lutaš uz more i buru koja ti propuhuje kosti,naravno,fotkajući i nadajući se nemogućem...a toliko te sve podsjeća na nekog tko ipak nije tu?
i onda se odmrzneš pod mlazovima vruće vode i uvućeš u topao krevet kraj nekog tko je možda i mogao biti kraj tebe...da je želio...

da,nekad sam usamljena...jako...kao sad...kad bih voljela zagrljaj...i tišinu...ali ono u kojoj netko kraj tebe diše...i čuva te i voli...

utorak, 01.07.2008.

e da mi je opet...

eto,stiglo je i ovo ljeto...još par dana i odlazim na jug...selim se na onaj jedan čaroban otok kojeg volim više od ijednog mjesta uz more...

nekako,moram priznati nije mi se sve posložilo kako bi trebalo...ostalo je previše briga,previše ispita,previše problema...baš sve nekako je zlo i naopako...ali,što se može...datum je tu,još malo pa bježim...

no,pobjeći imam potrebu i sad...pobjeći opet u neka slova,neke ispisane stranice...ili one koje se tek ispisuju...
u neke druge snove,neke druge svjetove...jer,s vremena na vrijeme,ja jednostavno moram pobjeći...i nije to ničija krivnja,nije to zato što mi ovdje ne ide sve po planu...to je zato što to jednostavno volim...
možda...ali samo možda...možda ovdje i nije sve kao u snu...nije ni loše...ali,snovi su ipak snovi...sami si ih biramo,sami ih sanjamo...

ne znam zašto mi je to toliko potrebno...naći se na nekoj drugoj obali...biti netko drugi...živjeti neku drugu priču...čeznuti za drugim stvarima...
možda su te druge obale zapravo one koje tražim,možda je to poruka da nešto nije u redu s ovima?
možda je to zbog toga što sam tamo ja onakva kakva želim biti,a ovdje to tek trebam postati....a to nije lako...
možda jer je tamo i naša priča neka drugačija...neka sretnija...manje sputana stvarnošću,više nalik snu koji sanjam...
možda jer tamo nitko ne zaboravlja,koliko je važno,dati mi onaj poljubac ujutro dok još pospana mrmljam u krevetu...
možda jer mi tamo nitko neće zamjeriti ako se potpuno izgubim na nekoj predivnoj obali,i možda jer me nitko neće tražiti...jer,ponekad volim da me se ne traži...
ponekad volim naći neki kamen na rubu svijeta i biti sama...
možda jer bi tamo slušala samo glazbu koju volim,jer bi tamo čitala samo dobre knjige...jer bi tamo uvijek more bilo plavo,a tvoj pogled zaljubljen?
možda jer je taj svijet samo moj...i tvoj,kad ti dopustim da mi ga uljepšaš...
jer,ponekad u tome uspiješ...
samo ponekad...

i zato se volim izgubiti...u svijetu u kojem je sve drukčije,u kojem je san stvaran...jer kako god bilo...ponekad je stvarnost daleko od snova...
možda...da se malo potrudimo?
bi li tad više nalikovali?

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv