Pregled posta

svjetionici,noga,koncert i poklon fotka...

hmmm....
svemu lijepome dođe kraj...pa tako i ovom mom,neki bi rekli poduljem trotjednom odmoru na Murteru...odlazim s otoka u subotu...

sve u svemu bilo je ludo...od činjenice da sam odmah prvi dan uspjela istegnut,izvrnut i skoro potrgat svoju nogicu,do činjenice da sam se na odmoru naradila ko pas...i da ću se fino odmoriti kad dođem doma...

pa sve do hrpe fotkanja koje je doista bilo produktivno,zbilja sam zadovoljna sa fotkama....ali ne i sa činjenicom da još nijednu nikome nisam prodala...hm,doći će i to,ali mislim da doista moram poraditi malo na vlastitom marketingu...jer mi je očigledno užasan i krajnje ne efikasan...

da,ovo će bit post jadikovke,već vidim....ne morate čitati dalje ako ne želite...znam,grozna sam i dosadna...ali eto,možda sam i s pravom takva....
jer,vjerujem,s obzirom na sve nedavne događaje i ideje drugih ljudi o meni....imam razloga jadikovati...

hmm...otkud da krenem...najbolje od početka...
još prije nego što sam krenula na more,razgovarala sam s prijateljem,koji mi je obzirno priopćio da s obzirom na to koliko sam ja sama po sebi naporna i zahtjevna,nije baš preporučljivo biti meni u blizini,pa će u širokom luku izbjegavati mjesta gdje se ja nalazim....

isto tako,podijelio je samnom zabavnu ideju da bi preporučio mom dragom da me odvede na kakav svjetionik i da me slučajno tamo zaboravi...

te,da bi jadan svjetionik,kao zadnji stanovnik otoka,s kojeg je sve što hoda leti puže ili pliva pobjeglo glavom bez obzira,pobjeglo iz kojeg razloga,pitate se?
naravno,pobjeglo je sve zbog mene....moje malenkosti...jer sam toooooliko naporna...
daklem,di sam stala...da,svjetionik...
on bi jadan kao zadnji stanovnik tog otoka sigurno prestao svijetliti i jadan bi se sav nakrivio i povinuo...
a moj dragi frend bi mogao reći na kojoj strani otoka ja stojim u određenom trenutku,jer...naravno,svjetionik bi visio prema drugoj strani otoka...hmmm....naravno,u nastojanju da i on jadan pobjegne...

naravno,nakon te divne spoznaje,da okolo nakrivljujem svjetionike...jer sam toliko pričljiva,naporna i njurgava po njegovom,frend mi više i nije bio toliko drag...a ja sam otišla na svoj dragi Murter u nadi da nisam baš svima toliko naporna....

naravno,bila sam u krivu...

mom najdražem sam prvenstveno bila naporna...jer,hiperaktivna kakva jesam,nedam mu mira i neprekidno tražim i zahtjevam luuude i nevjerojatne stvari...
kao što je primjerice vožnja bicikla otprilike negdje do iznemoglosti...hodanje po cesti na mjestu gdje auti često izlječu u zavoju....pa bi me samo pokupili usput...
do pentranja na visoka brda...
sve to,naravno iz jednog jedinog razloga....a to je da idemo fotkati...

naravno,samo po sebi je jasno da njemu,a ni nikome drugome osim mojim prijateljima fotografima takve aktivnosti nisu toliko zabavne...i nikome nije razumljivo samo po sebi da vrijedi za dobru fotogafiju polomiti ruke,noge,vrat ili što god treba....

hm,vjerujem da si i vi slažete s većinom...osim ako niste jedan od tih luuudih fotografa...
naravno,nakon što sam tako i ja,za dobrih nekoliko fotki potrgala nogu...heh,nije da sam tako odabrala,tako se desilo...nakon tog događaja većina mojih prijatelja je reagirala sa nevjericom,izjavila koji je to peh i tako to.poželjela mi brzi oporavak....

no bilo je i onih koji su jednostavno izjavili "jao,vi fotografi uopće ne pazite na sebe"...
i tako,srećom,noga nije dugo bila u gipsu,niti je jako boljelo...osim prvih dva dana kad sam zamalo počela urlikati od boli...

eto,nakon svega toga,oporavila se ja...a onda su počeli luuudi shopinzi namještaja,tegljenje istog tog namještaja uzbrdo,po kojih 50setak stepenica do vikendice....
moram se sjetit izbrojati koliko točno ima tih stepenica,živo me zanima...

tako,rasturili smo cijelu sobu i pola,makli namještaj iz predratnog doba...i to ne ovog domovinskog nego onog svjetskog rata...da,da,vjerovali ili ne,bilo je u ovoj vikendici namještaja....ako se ti komadi tako mogu nazvati...starijeg i od stotinjak godinica...

nakon toga sam se ja manijakalno uhvatila...pospremanja...slaganja namještaja...te farbanja zidova...
da su mi dali,još bi i crtala ornamentiće po zidu u drugoj boji...pa bi kupila još namještaja,još detalja i sličnog,zavjesa,slika,sviječica....ne znam gdje bi mi bio kraj...jer,nesuđeni sam dizajner interijera....za sad...jer planiram studirati još i to...tek nakon što ovdje diplomiram...

nakon svega toga,ostalo mi je i fotki tog svog kaosa...pa ako imate želju...planirala sam napraviti neki prije i poslije post o tome....znaći o dizajnu interijera,tj. uređivanju naše sobice....zanima vas to?ajd molim vas javite,tako da znam dali da pišem to ili ne...mislila sam,ako je dobro,možda to uvalim nekom štosnom časopisu o interijerima, u moja 4 zida ili moj stan? :)
pa i počnem raditi za njih,bila bi presretna....heh....

no,dobro,vi recite dal da pišem,a ja idem dalje sa ovim postom...

nakon svog tog rintanja dobila sam upit od moje majke kad sam ju nazvala,da dobro jesmo li mi poludjeli tu?jer,naravno,nije joj jasno kako to da sam na odmoru non stop umorna....

hmm....dalje....nekoliko dana smo ipak odmarali,plivali i tako,da bi se sad vrijeme pokvarilo...taman prije koncerta omiljenog mi "morskog" izvođaća....koncerta kojem sam se veselila više od svih aktivnosti na otoku...pa čak i više od fotkanja ili (pre)uređivanja vikendice...

i tako,sad dane provodim u fotkanju koje mi super ide,samo što mi je danas zafalio teleobjektiv...bila bi ubila za njega,koliko je jedinstveno bilo svjetlo nad kornatima...koji su za moj mali objektivac ipak bili mrvu predaleko da bi na fotografijama bili veći od mrvićastih nakupina....
no,dobro,fotke nisu loše,čak,ima ih jako dobrih,no,to ocjenite i vi,jer,stavit ću jednu barem u ovaj post....
samo šteta,takav ulov je rijedak,rekao mi je tata od dečka da će se ponoviti takav prizor,ludog svjetla i duge nad kornatima za kojih šesnaestak godina sigurno ponovo...

eto,da,zaboravih se sasvim, pričala sam kome sam sve dojadila...
pa,mislim da pomalo i svima zajedno svojom potrebom da ovu vikendicu pretvorim u oazicu mira i ljepote,pa sam željela čuda izvesti i imala potrebu pospremati ko manijak i u 10 uvečer...hm,morali su mi čak i kupiti novu matlu za čišćenje poda,jer sam staru u silnoj revnosti potrgala...
pms?da....glavni i odgovorni za moje pospremanje...

dalje,iživcirala sam dečkovog tatu...s njima smo na moru,pa,eto...uspjelo mi...
neki dan je komentirao kojih...hm,desetak puta...da sam naporna užasno,da klafram,da meljem neprekidno,da dobro gdje se ja gasim???itd itd....
naravno,iživcirao je i on mene....što njemu nikad nije ni bio problem...jer,evo,ove šale na moj vlastiti račun i isključivo moj...nije baš lako probaviti u ovoj količini....

na kraju sam mu vratila istom mjerom kad je komentirao da će pored prijateljice koja im dolazi biti sasvim neprimjetan,rekla sam da On,neprimjetan?to bi doista čudo bilo...
jer ni pojavom ni na jeziku....on nemože biti neprimjetan nikako...

hmm....to bi bilo otprilike to od ovih mojih doživljaja...suma ovih tri tjedna...daklem,od naslova,nisam zaboravila ništa jel da???

svjetionici su tu...
noga je dobro...
koncert je otkazan...
eh,ali poklon fotku još niste dobili....baš sam zlo....evo,stiže...



lord of the rings 1




lord of the rings 2



zadovoljni?jesu lijepe fotke?
pozdrav svima

eee,da,i javite dal želite prije i poslije fotke i post o uređivanju vikendice?




Post je objavljen 24.07.2008. u 10:11 sati.